Ustavni sud: odbijena žalba protiv rešenja o određivanju pritvora
Kratak pregled
Ustavni sud je odbio kao neosnovanu ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja o određivanju pritvora. Iako je sud koristio nepreciznu formulaciju, obrazloženje je sadržalo dovoljno relevantnih razloga za zaključak da postoji opasnost od uticaja na svedoke.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), dr Milan Škulić, dr Nataša Plavšić, Gordana Ajnšpiler Popović i Vesna Ilić Prelić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Lj . D . iz Subotice, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 25. aprila 202 4. godine, doneo je
O D L U K U
Odbija se kao neosnovana ustavna žalba Lj . D . izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Subotici K. 552/18 od 9. septembra 2018. godine i rešenja Osnovnog suda u Subotici Kv. 572/18 od 11. septembra 2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Lj. D . iz Subotice podneo je Ustavnom sudu, 12. septembra 201 8. godine, preko punomoćnika V . J . Đ, advokata iz Subotice , ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Subotici K. 552/18 od 9. septembra 2018. godine i rešenja Osnovnog suda u Subotici Kv. 572/18 od 11. septembra 2018. g odine, zbog povrede prava na slobodu i bezbednost iz člana 27. stav 1. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi je, između ostalog, navedeno da je, suprotno odredbi člana 211. stav 1. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, osporenim rešenjima obrazloženo samo da postoji mogućnost da bi podnosilac uticao na svedoke A.V. i N.D. ako bi se našao na slobodi, jer su oni njegovi prijatelji. U ustavnoj žalbi je, zatim , istaknuto da u skladu sa citiranom odredbom Zakonika o krivičnom postupku nije dovoljno da sud zaključi da postoji mogućnost da bi okrivljeni uticao na svedoke ako bi bio pušten na slobodu, već da Zakonik o krivičnom postupku traži više od toga, i to da „osobite okolnosti“ ukazuju da će ometati postupak uticanj em na svedoke, te da ovo nije navedeno ni u prvostepenom, ni u drugostepenom rešenju . U prilog navedenog stanovišta, podnosilac je istakao i da se ne radi samo o jezičkoj razlici, nego i o suštinskoj, jer reč „osobite“ ukazuje na to da treba da se radi o okolnostima koje imaju znatno veću težinu i značaj od okolnosti koje nisu kvalifikovane tim opisom. Polazeći od navedenog, podnosilac je zaključio da osporena rešenja ne sadrže sve zakonom propisane razloge za pritvaranje.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, na osnovu dokumentacije dostavljene uz ustavnu žalbu, utvrdio:
- da je rešenjem Ministarstva unutrašnjih poslova – Policijske uprave u Subotici Ku. 1838/18 od 8. septembr a 2018. godine određeno zadržavanje u trajanju do 48 sati Lj. D , ovde podnosioca ustavne žalbe, i to počevši od 8. septembra 2018. godine od 06,00 časova; da je u obrazloženju ovog rešenja navedeno da se zadržavanje određuje, jer je 8. septembra 2018. godine, oko 3.30 časova ispred objekta „S .“ na adresi Đ. Đ . došlo do verbalnog duela između više lica, gde u jednom momentu Lj. D. zamahuje nožem koji je držao u ruci i zadaje jednu posekotinu u predelu desnog lakta licu I.D, te da nakon toga, I.D. sa svojim drugovima trčećim korakom odlazi u pravcu ulice V. S . kojom prilikom ih Lj . D . prati trčećim korakom držeći nož u ruci i zamahujući nožem pokušava da ih povredi, gde nakon dvadeset metara odustaje u tome i vraća se ka objektu „S.“, a I.D. nakon toga isto prijavljuje policiji, te da iz navedenog proizlazi da je osumnjičeni iskazao neverovatnu upornost u vršenju krivičnog dela;
- da je osporenim rešenjem Osnovnog suda u Subotici K. 552/18 od 9. septembra 2018. godine prema okrivljenom, ovde podnosiocu ustavne žalbe, na osnovu člana 498. stav 1. u vezi sa članom 211. stav 1. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku , određen pritvor, za koji je određeno da će po tom rešenju trajati najduže 30 dana od dana lišenja slobode ;
- da je u obrazloženju osporenog prvostepenog rešenja, između ostalog, navedeno: da je zamenik Osnovnog javnog tužilaštva u Subotici saslušao okrivljenog zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio dva krivična dela laka telesna povreda iz čl ana 122. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i da je predložio da se prema okrivljenom odredi pritvor na osnovu odredbe člana 211. stav 1. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku ; da je, nakon što je saslušao okrivljenog, sud našao da je predlog za određivanje pritvora osnovan, kao i da postoji osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična dela koja mu se stavljaju na teret; da je u daljem postupku u svojstvu svedoka potrebno ispitati lica A.V. i N.D, koja su prisustvovala predmetnom događaju, a sa kojima je okrivljeni bio u društvu i sa kojima je u bliskom odnosu, pri čemu sam okrivljeni negira izvršenje dela, odnosno iznosi drugačiju verziju događaja od one navedene u krivičnoj prijavi, tvrdeći da su on i njegovi prijatelji A.V. i N.D. prethodno bili napadnuti; da bi, shodno tome, „ukoliko bi se našao na slobodi, okrivljeni mogao ometati postupak uticanjem na A.V. i N.D, pre njihovog ispitivanja u svojstvu svedoka“;
- da je osporenim rešenjem Osnovnog suda u Subotici Kv. 572/18 od 11. septembra 2018. godine odbijena kao neosnovana žalba branioca okrivljenog izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Subotici K. 552/18 od 9. septembra 2018. godine;
- da je u obrazloženju osporenog drugostepenog rešenja, između ostalog, navedeno: da je prema stavu veća, pravilno postupajuća sudija odredila pritvor prema okrivljenom po zakonskom osnov u iz člana 211. stav 1. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, za koji osnov je dala pravilne i potpune razloge koje u svemu prihvata i na njih upućuje i ovo veće; da je u daljem postupku u svojstvu svedoka potrebno ispitati lica A .V. i N.D, koja su prisustvovala p redmetnom događaju, a sa kojima je okrivljeni bio u društvu i sa kojima je u bliskom odnosu, pri čemu sam okrivljeni negira izvršenje dela, odnosno iznosi drugačiju verziju događaja od one navedene u krivičnoj prijavi, tvrdeći da su on i njegovi prijatelji A.V. i N.D. prethodno bil i napadnuti; da bi, shodno tome, „ukoliko bi se našao na slobodi, okrivljeni mogao ometati postupak uticanj em na A.V. i N.D, pre njihovog ispitivanja u svojstvu svedoka“; da se u predmetnom slučaju jedino ovom merom može obezbediti nesmetano vođenje krivičnog postupka, te da nasuprot tvrdnjama branioca iz žalbe, nema uslova za primenu neke blaže mere;
- da je rešenjem Osnovnog suda u Subotici K. 552/18 od 11. septembra 2018. godine prema okrivljenom Lj. D . ukinut pritvor određen rešenjem istog suda K. 552/18 od 9. septembra 2018. godine i naloženo da se okrivljeni odmah pusti na slobodu;
- da je u obrazloženju označenog rešenja o ukidanju pritvora navedeno da su 11. septembra 2018. godine pred tužilaštvom ispitani u svojstvu svedoka A.V. i N.D, te da više ne stoje razlozi zbog kojih je prema okrivljenom određen pritvor, s obzirom na to da je p ritvor određen zbog opasnosti da bi okrivljeni boravkom na slobodi mogao uticati na ova lica.
4. Odredbom člana 27. stav 1. Ustava, na čiju povredu se podnosilac poziva u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da svako ima pravo na ličnu slobodu i bezbednost i da je lišenje slobode dopušteno samo iz razloga i u postupku koji su predviđ eni zakonom.
Odredbom člana 30. stav 1. Ustava utvrđeno je da lice za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo može biti pritvoreno samo na osnovu odluke suda, ako je pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka.
Zakonikom o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 101/11, 121/12, 32/13, 45/13 i 55/14) propisano je: da pre donošenja pravnosnažne odluke o izricanju krivične sankcije, okrivljenom mogu biti ograničene slobode i prava samo u meri neophodnoj za ostvarenje cilja postupka, pod uslovima propisanim ovim zakonikom (član 10. stav 1.); da se pritvor može odrediti samo pod uslovima predviđenim u ovom zakoniku i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom merom (član 210. stav 1. ); da se pritvor može odrediti protiv lica za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo ako postoje okolnosti koje ukazuju da će uništiti, sakriti, izmeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove krivičnog dela ili ako osobite okolnosti ukazu ju da će ometati postupak uticanjem na svedoke, saučesnike ili prikrivače (član 211. stav 1. tačka 2)); da se pritvor može odrediti protiv lica za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo ako postoji neki od razloga iz člana 211. stav 1. tač. 1) do 3) ovog zakonika ili ako je okrivljenom izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna i ako je to opravdano zbog posebno teških okolnosti krivičnog dela (član 498. stav 1.).
5. Ustavni sud konstatuje da je tvrdnja podnosioca o povredi prava na slobodu i bezbednost iz člana 27. stav 1. Ustava suštinski zasnovana na navodu da osporena rešenja ne sadrže sve razloge za pritvaranje propisane odredbom člana 211. stav 1. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku , jer nije utvrđeno da postoje „osobite okolnosti“ koje ukazuju da će okrivljeni, ovde podnosilac ustavne žalbe, ometati postupak uticanjem na svedoke u slučaju da ostane na slobodi.
Ustavni sud naglašava da je, sa aspekta zaštite ljudskih prava, pravo na ličnu slobodu jedno od osnovnih ljudskih prava zajemčenih Ustavom, ali da ovo pravo nije apsolutno i da pritvor predstavlja posebno osetljivu meru njegovog ograničenja. Ustavni sud zatim ističe da je Ustavom utvrđeno da je lišenje slobode dopušteno samo iz razloga i u postupku koji su predviđeni zakonom, iz čega proizlazi da je neophodno kumulativno postojanje dva uslova da bi lišenje slobode bilo zakonito. Prvi, da lišenje slobode mora biti zasnovano na razlozima predviđenim zakonom, i drugi, da se lice lišava slobode u skladu sa zakonom propisanim postupkom. Takođe, saglasno odredbama člana 30. stav 1. Ustava i člana 211. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, pritvor se prema nekom licu može odrediti samo odlukom suda ukoliko su kumulativno ispunjena dva uslova: da postoji osnovana sumnja da je lice učinilo krivično delo i da je pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka. Razlozi koji pritvaranje mogu činiti neophodnim radi vođenja krivičnog postupka, propisani su u tač. 1) do 4) člana 211. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku.
Iz navedenog, po oceni Ustavnog suda, nedvosmisleno proizlazi da sud može odrediti (i produžiti) pritvor prema nekom licu samo ukoliko istovremeno oceni da postoji osnovana sumnja da je ono izvršilo krivično delo i da je njegovo pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka, te da potom, u rešenju o određivanju (i produženju) pritvora, detaljno obrazloži koji su to razlozi koji pritvaranje čine neophodnim radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka. Upravo na taj način, navođenjem razloga za određivanje pritvora, nadležni sud obrazlaže zašto je pritvor neophodan radi vođenja krivičnog postupka.
Ustavni sud ukazuje da je pri donošenju ove odluke imao u vidu i relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj se ne može pozivati na opasnost da optuženi može ometati pravilno vođenje postupka in abstracto, već ta opasnost mora biti zasnovana na konkretnim činjenicama (videti presudu u predmetu Becciev protiv Moldavije, predstavka broj 9190/03, od 4. oktobra 2005. godine, stav 59.). Rizik od uticanja na svedoke može se prihvatiti u početnim fazama postupka (videti presudu u predmetu Jarzyński protiv Poljske, predstavka broj 15479/02, od 4. oktobra 2005. godine, stav 43.). Međutim, ovaj rizik se ne može zasnivati samo na mogućnosti izricanja stroge kazne, već mora biti povezan sa konkretnim činjenicama (videti presudu u predmetu Merabishvili protiv Gruzije [Vv], predstavka broj 72508/13, od 28. novembra 2017. godine, stav 224.).
U konkretnom slučaju, podnosiocu ustavne žalbe je u skraćenom krivičnom postupku osporenim rešenjima Osnovnog suda u Subotici određen pritvor na osnovu odredbe člana 498. stav 1. u vezi sa članom 211. stav 1. tačka 2 ) Zakonika o krivičnom postupku, kojom je propisano da se pritvor može odrediti protiv lica za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo ako, između ostalog, postoje osobite okolnosti koje ukazuju da će ometati postupak uticanjem na svedoke.
Ustavni sud konstatuje da je osporenim rešenjima nesumnjivo utvrđeno da osnovana sumnja, kao jedan od nužnih uslova za određivanje pritvora, u konkretnom slučaju postoji, a što podnosilac nije ni osporio u ustavnoj žalbi.
Ustavni sud je, zatim, ocenio da su osporena rešenja kojima je podnosiocu određen pritvor doneta iz razloga i u postupku koji su predviđeni zakonom, kao i da su u njima navedeni relevantni i dovoljni razlozi zbog kojih je nadležni sud smatrao da je mera pritvora neophodna radi vođenja krivičnog postupka.
Naime, u osporenim rešenjima je , između ostalog, navedeno da je u daljem postupku u svojstvu svedoka potrebno ispitati lica A.V. i N.D, koja su prisustvovala predmetnom događaju, a sa kojima je okrivljeni, ovde podnosilac ustavne žalbe, bio u dru štvu i sa kojima je u bliskom odnosu, te da pri tome okrivljeni negira izvršenje dela, tvrdeći da su on i njegovi prijatelji A.V. i N.D. prethodno bili napadnuti. Shodno tome, osporenim rešenjima je izveden zaključak da bi „ukoliko bi se našao na slobodi, okrivljeni mogao ometati postupak uticanjem na A.V. i N.D, pre njihovog ispitivanja u svojstvu svedoka“, zbog čega mu je određen pritvor na osnovu odredbe člana 498. stav 1. u vezi sa članom 211. stav 1. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku.
Ustavni sud primećuje da zaista nije ista situacija kada postoji mogućnost uticanja na svedoke (formulacija upotrebljena u osporenim rešenjima ) i kada postoje „osobite okolnosti koje ukazuju da će okrivljeni ometati postupak uticanjem na svedoke“ (što je zakonska formulacija), s obzirom na to da drugonavedena formulacija nesporno podrazumeva veći stepen izvesnosti da će doći do ometanja postupka. Međutim, Ustavni sud smatra da navedena omaška suda prilikom citiranja zakonske odredbe u konkretnom slučaju ne može imati značaj povrede ustavnog prava na slobodu i bezbednost iz člana 27. stav 1. Ustava, imajući u vidu da osporena rešenja, prema oceni Ustavnog suda, svakako sadrže relevantne i dovoljne razloge za određivanj e pritvora u skladu sa odredbama člana 498. stav 1. i člana 211. stav 1. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku. Naime, osporena rešenja su zasnovana na nesporno utvrđenim činjenicama da podnosilac ustavne žalbe poznaje svedoke i da je sa njima bio u društvu predmetnom prilikom, pri čemu je navedeno i da podnosilac negira izvršenje dela, tvrdeći da su on i njegovi prijatelji, svedoci, prethodno bili napadnuti. Dakle, prema oceni Ustavnog suda, napred navedeno predstavlja ustavnopravno prihvatljivo i dovoljno obrazloženje za postojanje osobitih okolnosti koje ukazuju na opravdanu bojazan da bi okrivljeni, da mu nije određen pritvor , mogao ometati krivični postupak.
Ustavni sud, pri tome, dodaje da je trajanje pritvora u konkretnom slučaju svedeno na minimum, s obzirom na to da je podnosilac ustavne žalbe lišen slobode 8. septembra 2018. godine u 06,00 sati, a da mu je pritvor ukinut 11. septembra 2018. godine, odmah nakon saslušanja svedoka A.V. i N.D.
Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je ocenio da su neosnovani navodi podnosioca o povredi prava iz člana 27. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud, p olazeći od odredbe člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23), odbio ustavnu žalbu kao neosnovanu.
6. Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.