Odbacivanje ustavne žalbe zbog neiscrpljivanja pravnih sredstava

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu podnosioca koji nije izabran za sudiju. Konstatovano je da podnosilac nije iskoristio raspoloživo pravno sredstvo – tužbu u upravnom sporu, što čini ustavnu žalbu nedopuštenom, ali je upućen da to može učiniti.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-1035/2010
24.11.2011.
Beograd

Ustavni sud, u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Bobana Aleksića iz Raniluga, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 24. novembra 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Bobana Aleksića izjavljena protiv Odluke Narodne skupštine o izboru sudija na trogodišnji mandat u sudovima opšte i posebne nadležnosti („Službeni glasnik RS“, broj 111/09).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Boban Aleksić iz Raniluga je 18. januara 2010. godine izjavio ustavnu žalbu protiv Odluke Narodne skupštine o izboru sudija na trogodišnji mandat u sudovima opšte i posebne nadležnosti („Službeni glasnik RS“, broj 111/09), zbog povrede načela zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava Republike Srbije, povrede prava iz čl. 23, 32, 36, 42, 51, 53. i 60. Ustava, kao i povrede čl. 6, 8, 10. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava, člana 1. Protokola 1 i člana 1. Protokola 12 uz Evropsku konvenciju.

2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna navedenoj odredbi člana 170. Ustava.

3. U sprovedenom prethodnom postupku Ustavni sud je utvrdio da se ustavnom žalbom osporava Odluka Narodne skupštine o izboru sudija na trogodišnji mandat u sudovima opšte i posebne nadležnosti („Službeni glasnik RS“, broj 111/2009) iz razloga što podnosilac ustavne žalbe nije izabran za sudiju, iako je podneo prijavu za izbor za sudiju Prekršajnog suda u Nišu, Prekršajnog suda u Prokuplju, Prekršajnog suda u Leskovcu, Prekršajnog suda u Vranju, Prekršajnog suda u Kosovskoj Mitrovici i Osnovnog i Višeg suda u Kosovskoj Kamenici.

Osporena odluka ne sadrži pouku o pravnom sredstvu.

4. Odredbom člana 198. stav 2. Ustava utvrđeno je da zakonitost konačnih pojedinačnih akata kojima se odlučuje o pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu podleže preispitivanju pred sudom u upravnom sporu, ako zakonom nije predviđena drugačija sudska zaštita.

Odredbama člana 3. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik RS“, broj 111/09) propisano je da u upravnom sporu sud odlučuje o zakonitosti konačnih upravnih akata, osim onih u pogledu kojih je predviđena drugačija sudska zaštita (stav 1.), kao i da u upravnom sporu sud odlučuje i o zakonitosti konačnih pojedinačnih akata kojima se rešava o pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu, u pogledu kojih u određenom slučaju zakonom nije predviđena drugačija sudska zaštita (stav 2.). Prema odredbi člana 18. stav 1. ovog zakona, tužba u upravnom sporu podnosi se u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja je podnosi ili u zakonom propisanom kraćem roku.

5. Ustavni sud smatra da iz citiranih odredaba Ustava i Zakona o upravnim sporovima proizlazi da je podnosilac ustavne žalbe imao pravo da tužbom u upravnom sporu pobija Odluku Narodne skupštine o izboru sudija na trogodišnji mandat u sudovima opšte i posebne nadležnosti, iako o tome nije bio poučen od strane donosioca osporenog akta.

S obzirom na to da podnosilac nije iskoristio pravno sredstvo za zaštitu svojih prava – tužbu u upravnom sporu, a da se ustavna žalba može izjaviti samo pod uslovom da su iscrpljena ili da nisu predviđena druga pravna sredstva, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio kao nedopuštenu.

Kako je nesporno da podnosilac žalbe nije bio poučen o mogućnosti pokretanja upravnog spora, Ustavni sud konstatuje da podnosilac ne sme snositi štetne posledice izostajanja pouke o pravnom sredstvu u osporenom aktu, te da, saglasno odredbi člana 18. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, u roku od 30 dana od dana prijema ovog rešenja, može podneti tužbu Upravnom sudu, radi ocene zakonitosti osporenog akta.

6. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.