Rešenje Ustavnog suda o nepostojanju prava na krivično gonjenje trećih lica
Kratak pregled
Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja kojim je odbačen optužni akt oštećenog kao tužioca. Sud je istakao da pravo na pravično suđenje pripada okrivljenom, a da oštećeni nema Ustavom garantovano pravo da se protiv nekoga vodi krivični postupak.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Stanka Milojevića i Vladice Milojevića, obojice iz Aleksinca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 1. aprila 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Stanka Milojevića i Vladice Milojevića izjavljena protiv rešenja Okružnog suda u Nišu Kv. 435/09 od 19. avgusta 2009. godine i rešenja Vrhovnog suda Srbije Kž. 2565/09 od 24. septembra 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Stanko Milojević i Vladica Milojević, obojica iz Aleksinca, podneli su Ustavnom sudu 23. januara 2010. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Okružnog suda u Nišu Kv. 435/09 od 19. avgusta 2009. godine i rešenja Vrhovnog suda Srbije Kž. 2565/09 od 24. septembra 2009. godine, zbog povrede prava zajemčenih čl. 21, 32. i 36. Ustava Republike Srbije, kao i prava zajemčenih čl. 6. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Podnosioci ustavne žalbe tvrde da im je u postupku koji se vodio pred Okružnim sudom u Nišu i Vrhovnim sudom Srbije povređeno pravo da se o njihovom optužnom aktu ''raspravi ... protiv lica koja su na diskriminatorski način vodili postupak i na diskriminatorski način postupak okončali''.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) po svojoj sadržini istovetna je odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da je osporenim pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj su poverena javna ovlašćenja podnosiocu ustavne žalbe povređeno ono Ustavom zajemčeno ljudsko pravo ili sloboda čija se zaštita traži ustavnom žalbom.
3. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku izvršio uvid u osporene akte i dokumente priložene uz ustavnu žalbu i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rešavanje ove ustavnopravne stvari:
Podnosioci ustavne žalbe osporavaju prvostepeno rešenje Okružnog suda u Nišu Kv. 435/09 od 19. avgusta 2009. godine, kojim je odbačen optužni akt oštećenog kao tužioca Vladice Milojevića, ovde podnosioca ustavne žalbe, zaveden pod brojem K. 102/09 od 5. decembra 2009. godine, podnet protiv okrivljenih Lj.P. i B.Ž, sudija Opštinskog suda u Aleksincu, M.J, J.J. i M.M, sudija Okružnog suda u Nišu, zbog krivičnog dela kršenje zakona od strane sudije, javnog tužioca i njegovog zamenika iz člana 360. Krivičnog zakonika (u daljem tekstu: KZ), okrivljenih V.I. i J.M, advokata iz Aleksinca, zbog krivičnog dela falsifikovanje službene isprave iz člana 355. stav 1. KZ, okrivljenog D.M, advokata iz Aleksinca, zbog krivičnog dela zloupotrebe poverenja iz člana 216. stav 4. KZ i okrivljenih D.T. i S.K, zbog krivičnog dela davanje lažnog iskaza iz člana 355. stav 1. KZ.
U obrazloženju osporenog prvostepenog rešenja se navodi da je predsednik prvostepenog veća, smatrajući da nema mesta krivičnom gonjenju zbog postojanja okolnosti iz člana 274. stav 1. tačka 1) ZKP, zatražio odluku veća Okružnog suda u Nišu, a da je vanpretresno veće Okružnog suda u Nišu našlo da u radnjama koje se optužnim aktom punomoćnika oštećenog kao tužioca okrivljenima stavljaju na teret, nema obeležja navedenih krivičnih dela.
Podnosioci ustavne žalbe osporavaju i drugostepeno rešenje Vrhovnog suda Srbije Kž. 2565/09 od 24. septembra 2009. godine. Navedenim rešenjem je odbijena žalba oštećenog kao tužioca Vladice Milojevića, ovde podnosioca ustavne žalbe, izjavljena protiv rešenja Okružnog suda u Nišu Kv. 435/09 od 19. avgusta 2009. godine.
4. Odredbama Ustava na čiju povredu se ustavnom žalbom ukazuje je utvrđeno: da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki, da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije, da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta, da se ne smatraju diskriminacijom posebne mere koje Republika Srbija može uvesti radi postizanja pune ravnopravnosti lica ili grupe lica koja su suštinski u nejednakom položaju sa ostalim građanima (član 21. st. 1, 2, 3. i 4.); da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član. 32. stav 1.); da se jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave, kao i da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (član 36. st. 1. i 2.).
5. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku utvrdio da je oštećeni kao tužilac u postupcima pred redovnim sudom u kome su doneti osporeni pojedinačni akti bio Vladica Milojević, a da je u istom postupku Stanko Milojević bio njegov punomoćnik. Stoga je Ustavni sud konstatovao da Stanko Milojević nema aktivnu legitimaciju za vođenje postupka po predmetnoj ustavnoj žalbi, jer mu osporenim pojedinačnim aktima nisu neposredno povređena ili uskraćena ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčena Ustavom.
6. Postupajući po ustavnoj žalbi podnosioca Vladice Milojevića, Ustavni sud je konstatovao da se u krivičnom postupku odlučuje o osnovanosti sumnje koja je bila razlog da se protiv nekog lica pokrene krivični postupak i o optužbama koje se nekom licu stavljaju na teret. Stoga se u krivičnom postupku, prema stavu Ustavnog suda, Ustavom zajemčeno pravo na pravično suđenje, pre svega, garantuje okrivljenom, odnosno optuženom licu. Prema odredbi člana 1. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (u daljem tekstu: Zakonik) („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 46/06, 49/07, 122/08 i 20/09), koji je važio u vreme donošenja osporenih rešenja, tim zakonikom utvrđena su pravila sa ciljem da niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu krivičnog dela izrekne krivična sankcija pod uslovima koje predviđa krivični zakon i na osnovu zakonito sprovedenog postupka.
Ustavni sud ocenjuje da iz navedenog sledi da oštećeni kao tužilac, kao ni privatni tužilac, a ni sam javni tužilac kada krivično gonjenje preuzima po službenoj dužnosti, nemaju ni zakonom ni Ustavom zajemčeno pravo da će se protiv trećeg lica voditi krivični postupak, niti da će lice koje je okrivljeno biti i osuđeno, odnosno da će mu biti izrečena određena krivična sankcija. Stoga se oštećeni kao tužilac u ustavnoj žalbi ne može pozivati na to da mu je pravnosnažnom sudskom odlukom kojom je odbačen njegov optužni akt protiv trećeg okrivljenog lica, povređeno pravo na pravično suđenje zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava. Ovakav pravni stav Ustavni sud je već zauzeo u Rešenju Už-713/08 od 27. januara 2010. godine. Takođe, isti stav je zauzeo i Evropski sud za ljudska prava u presudi u slučaju Krzak protiv Poljske, broj 51515/99 st. 23. i 24, od 6. aprila 2004. godine, kada je ocenio da Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ne garantuje pravo da će se protiv trećeg lica pokrenuti krivični postupak, niti da će to lice biti osuđeno, te je odbacio žalbu zbog povrede prava na pravično suđenje, jer je ocenio da je ratione materiae inkompatibilna sa odredbama Konvencije.
Kako podnosilac ustavne žalbe Vladica Milojević nije naveo ustavnopravne razloge za povredu prava za pravično suđenje, već je samo istakao svoj interes da lica protiv kojih je vodio krivični postupak budu osuđena, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba, u ovom delu, nedopuštena. S obzirom na to da ovaj podnosilac povredu prava na zabranu diskriminacije i prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo zajemčenih odredbama čl. 21. i 36. Ustava u suštini zasniva na povredi prava na pravično suđenje, izneta ocena Ustavnog suda o nedopuštenosti ustavne žalbe odnosi se i na ove istaknute povrede.
7. Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud je ustavnu žalbu obojice podnosilaca odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić