Odluka Ustavnog suda o trajanju krivičnog postupka u složenom predmetu
Kratak pregled
Ustavni sud je odbio kao neosnovanu ustavnu žalbu u delu koji se odnosi na povredu prava na suđenje u razumnom roku. Iako je postupak trajao skoro deset godina, sud je ocenio da je trajanje opravdano izuzetnom složenošću predmeta.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec ( Korhecz Tamás), Gordana Ajnšpiler Popović, dr Vladan Petrov, Miroslav Nikolić i dr Nataša Plavšić , članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi D. O . iz Beograda , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 8. februara 2024. godine, doneo je
O D L U K U
1. Odbija se kao neosnovana ustavna žalba D. O . izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u krivičnom postupku koji je vođen pred Višim sudom u Beogradu – Posebno odeljenje u predmetu K.Po1. 145/17 (ranije K.Po1. 210/10).
2. Odbacuje se ustavna žalba D. O . izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu – Posebno odeljenje Kž1.Po1. 11/19 od 21. juna 2019. godine , ispravljene rešenjem tog suda Kž1.Po1. 11/19 od 25. septembra 2019. godine .
O b r a z l o ž e nj e
1. D. O . iz Beograda podneo je Ustavnom sudu, 22. oktobra 20 19. godine, ustavnu žalbu protiv presude označene u izreci , zbog povrede prava na pravično suđenje, prava na suđenje u razumnom roku i prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo , garantovanih odredb ama člana 32. stav 1, i člana 36. Ustava Republike Srbije.
Ustavnom žalbom se osporava drugostepena presuda kojom je podnosilac ustavne žalbe pravnosnažno oglašen krivim zbog učinjenog krivičnog dela prevare za koje mu je izrečena uslovna osuda, kao i trajanje krivičnog postupka koji je pravnosnažno okončan osporenom presudom.
U ustavnoj žalbi je navedeno da je izreka presude protivrečna obrazloženju jer je u izreci navedeno da je okrivljeni upotrebom neistinite isprave zaključio ugovor o zakupu stana, a u obrazloženju se to demantuje prihvatanjem navoda odbrane da uverenje o prebivalištu nije uslov za zaključenje ugovora o korišćenju stana. U ustavnoj žalbi je navedeno i da je sud morao da utvrdi da li je okrivljeni napuštao prijavljeno prebivalište duž e od 60 dana, jer jedino bi tada izdato uverenje o prebivalištu bilo neistinito. Povredu prava na pravično suđenje podnosilac zasniva i na tvrdnji da osporena presuda ne sadrži jasno obrazloženje svih žalbenih navoda, na kojim navodima zasniva i povredu prava na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava.
Obrazlažući povredu prava na suđenje u razumnom roku podnosilac je naveo da je predmetni postupak neopravdano trajao više od deset i po godina.
Predloženo je da Ustavni sud utvrdi povredu označenih prava, poništi stav prvi izreke osporene presude u preinačujućem delu, kao i da utvrdi pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 500.000,00 dinara.
2. Prema članu 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Iz navedene odredbe Ustava proizlazi da ustavna žalba nije pravno sredstvo kojim se preispituje zakonitost pojedinačnih akata i radnji državnih organa i imalaca javnih ovlašćenja, već predstavlja izuzetno i posebno sredstvo za zaštitu Ustavom zajemčenih prava i sloboda. Stoga se i navodi ustavne žalbe moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se sa stanovišta Ustavom utvrđene sadržine svakog od označenih prava ili sloboda, potkrepljuju tvrdnje o njihovoj povredi ili uskraćivanju.
3. Ustavni sud je, uvidom u ustavnu žalbu i dostavljenu dokumentaciju, te na osnovu uvida u spise predmeta Ustavnog suda Už-10781/2017 i Už -10926/2019, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovom ustavnosudskom predmetu:
Optužnicom Okružnog javnog tužilaštva u Beogradu – Specijano tužilaštvo (kasnije Tužilaštvo za organizovani kriminal) Kt.S. 2/09 od 6. avgusta 2009. godine podnosiocu ustavne žalbe i drugim okrivljenim licima (ukupno 32 okrivljena lica, od kojih je dvoje u toku postupka preminulo, a jedan postao svedok saradnik) stavljeno je na teret izvršenje 50 različitih krivičnih dela (prevare, falsifikovanje isprave, zloupotrebe službenog položaja), s tim da je podnosiocu stavljeno na teret izvršenje krivičnog dela prevare iz člana 208. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika (opisano u tački 9. drugog stava optužnice). Rešenjem Okružnog suda u Beogradu – Posebno odeljenje Kv.P. 403/09 - KP. 35/09 od 6. novembra 2009. godine vraćena je optužnica Specijalnog tužilaštva Kt.S. 2/09 od 6. avgusta 2009. godine radi otklanjanja nedostataka, nakon čega je to Tužilaštvo podnelo neizmenjenu optužnicu 12. novembra 2009. godine.
Istraga je u predmetnom krivičnom postupku sprovođena na osnovu četiri rešenja o sprovođenju istrage istražnog sudije Okružnog suda u Beogradu, i to: Ki.P. 4/09 od 12. septembra 2009. godine, Ki.P. 13/09 od 7. aprila 2009. godine, Ki.P. 4/09 od 14. maja 2009. godine i Ki.P. 25/09 od 7. jula 2009. godine. Iz odgovora Višeg suda u Beogradu – Posebno odeljenje za organizovani kriminal K.Po1. 145/17 od 28. jula 2019. godine, za potrebe predmeta Ustavnog suda Už -10781/2017, proizlazi da je donošenjem rešenja o sprovođenju istrage Okružnog suda u Beogradu Ki.P. 4/09 od 12. septembra 2009. godine prema podnosiocu ustavne žalbe započeo predmetni krivični postupak.
Glavni pretres je započeo 24. maja 2010. godine, te je do podnošenja izmenjene optužnice Tužilaštva za organizovani kriminal Kt.S. 2/09 od 16. juna 2016. godine, održano je 84 nastavaka glavnog pretresa, koji su trajali ukupno 308 započetih časova, kao i 18 odloženih nastavaka glavnog pretresa, od čega četiri pretresa nisu održana zbog štrajka advokata, i to: 17. oktobra, 5. novembra, 26. novembra i 18. decembra 2014. godine. Nakon podnošenja izmenjene optužnice Tužilaštva za organizovani kriminal Kt. S. 2/09 od 16. juna 2016. godine pa do 24. novembra 2016. godine, odnosno do javnog objavljivanja prvobitno donete prvostepene presude, kojom je podnosilac ustavne žalbe oslobođen od optužbe, održano je šest nastavaka glavnog pretresa, koji su trajali ukupno 21 započeti sat, dok je jedan glavni pretres, zakazan za 27. jun 2016. godine, odložen (utvrđeno iz odgovora Višeg suda u Beogradu – Posebno odeljenje za organizovani kriminal K.Po1. 145/17 od 28. jula 2020. godine).
Tokom prvobitno vođenog prvostepenog postupka rasprava na glavnom pretresu je dva puta počinjala iznova zbog promene članova veća i jednom zbog izmena Zakonika o krivičnom postupku, a svaki put prvookrivljeni (koji se teretio da je organizator grupe radi vršenja krivičnih dela) je iznova detaljno iznosio svoju odbranu u odnosu na sve tačke optužnice (50 tačaka optužnice). Takođe, Ustavni sud je utvrdio i da je optužnica dva puta menjana i precizirana, tako što je javni tužilac odustajao od krivičnog gonjenja protiv pojedinih optuženih lica, odnosno za pojedina krivična dela.
Iz odgovora Višeg suda u Beogradu – Posebno odeljenje za organizovani kriminal K.Po1. 145/17 od 28. jula 2020. godine proizlazi da je u toku glavnog pretresa, pored velikog broja dokaznih predloga iznetih u optužnici, u koje je izvršen je uvid, dodatno izveden veliki broj novih dokaza, i pismenih i usmenih, koje su predlagale stranke u toku postupka, pa je tako pored ispitivanja brojnih svedoka, sud u toku glavnog pretresa, utvrdivši da nedostaje određena dokumentacija, pribavljao nove dokaze, odnosno kompletirao nepotpunu dokumentaciju, te je izvršen određeni broj veštačenja (pre svih grafološka), koja u toku istrage nisu bila sprovedena, te su preslušani višesatni tonski zapisi prisluškivanih razgovora i izvršen uvid u sms poruke.
Ustavni sud je , uvidom u Odluku Už-10926/2019 od 14. septembra 2019. godine, utvrdio da je Viši suda u Beogradu – Posebno odeljenje za organizovani kriminal u predmetu K.Po1. 145/17 u toku trajanja celokupnog prvostepenog postupka preduzimao sve raspoložive mere kako bi obezbedio da se zakazana rasprava na glavnom pretresu održi, pa je tako, ne samo imajući u vidu godine života i zdravstveno stanje pojedinih okrivljenih, postupak više puta razdvajao (kada neki od okrivljenih ne može da pristupi) kako bi omogućio nesmetano održavanje nastavka zakazanog glavnog pretresa i nastavka dokaznog postupka, a potom razdvojene postupke spajao, kada bi se sporni okrivljeni pojavio i na taj način sprečavao opstrukciju sprovođenja dokaznog postupka od strane okrivljenih. Pri tome Ustavni sud konstatuje da navedeni način obezbeđivanja pretpostavki za održavanje glavnog pretresa nije bio čest (svega nekoliko puta je bilo potrebe za pribegavanjem razdvajanja postupka, i to u odnosu na nekolicinu okrivljenih).
Ustavni sud je zatim utvrdio i da je Viši sud u Beogradu – Posebno odeljenje za organizovani kriminal ročišta za glavni pretres zakazivao u nekoliko spojenih dana, skoro svakog, odnosno svakog drugog meseca, kao i da su ročišta za glavni pretres uglavnom održavana, a samo izuzetno nekoliko puta nisu postojali uslovi za održavanje, i to dva puta zbog toga što su branioci tražili vreme za pripremu odbrane po preciziranim optužnicama, jedanput je zastupnik javne tužbe tražio odlaganje (do donošenja odluke Vrhovnog kasacionog suda povodom zahteva za zaštitu zakonitosti izjavljenog protiv drug ostepene presude Kž1.Po1. 6/17 od 16. juna 2017. godine), jedanput je bio nepotpun sastav sudećeg veća na dan održavanja glavnog pretresa, a jedanput nije mogao da se nastavi dokazni postupak, jer se predsednik sudećeg veća, nakon otpočinjanja ročišta za glavni pretres, osetio zdravstveno loše, dok glavni pretres nije mogao da se održi zbog štrajka advokata četiri puta (u 2014. godini), kao što je to napred navedeno.
Iz raspoloživih dokaza Ustavni sud je utvrdio da podnosilac ustavne žalbe i njegov branilac nisu doprineli decenijskom trajanju predmetnog sudskog postupka, jer je podnosilac ustavne žalbe jedanput izostao sa glavnog pretresa (novembar 2010. godine) , dok je njegov branilac, zajedno sa braniocima drugih okrivljenih, jedanput tražio odlaganje zbog pripremanja odbrane po izmenjenoj optužnici.
Presudom Višeg suda u Beogradu – Posebno odeljenje K. Po1. 210/10 od 24. novembra 2016. godine, ispravljenom rešenjem istog suda K.Po1. 210/10 od 20. decembra 2016. godine, podnosilac ustavne žalbe je oslobođen optužbe da je izvršio krivično delo prevare, koja je ukinuta presudom Apelacionog suda u Beogradu – Posebno odeljenje Kž1. Po1. 6/17 od 16. juna 2017. godine.
U ponovnom krivičnom postupku, nakon podnošenja izmenjene optužnice od strane Tužilaštva za organizovani kriminal KT.S. 2/09 od 19. juna 2018. godine, održano je jedno pripremno ročište dana 12. jula 2018. godine i pet nastavaka glavnog pretresa - 13. septembra, 12. oktobra, 29. oktobra, 19. novembra i 10. decembra 2018. godine (koji su trajali ukupno 13 započetih sati), dok su jedno pripremno ročište zakazano za 20. jun 2018. godine i jedan nastavak glavnog pretresa zakazan za 21. februar 2018. godine odloženi, i to, prvo, na predlog zastupnika javne tužbe do donošenja odluke Vrhovnog kascionog suda, a drugi, na predlog odbrane, jer nije bilo d ovoljno vremena za pripremu odbrane po preciziranoj optužnici, kako je to već napred navedeno u obazloženju ove odluke.
Presudom Višeg suda u Beogradu – Posebno odeljenje za organizovani kriminal K. Po1. 145/17 od 21. decembra 2018. godine podnosilac ustavne žalbe je oglašen krivim da je izvršio krivično delo prevare iz člana 208. stav 3. Krivičnog zakonika, za koje mu je izrečena uslovna osuda.
Osporenom presudom Apelacionog suda u Beogradu – Posebno odeljenje Kžl. Pol. 11/19 od 21. juna 2019. godine, koja je ispravljena rešenjem tog suda Kž1.Po1. 11/19 od 25. septembra 2019. godine, u odnosu na podnosioca ustavne žalbe, povodom žalbe Tužilaštva za organizovani kriminal, preinačena je prvostepena presuda, samo u odnosu na sankciju, tako što je podnosilac ustavne žalbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset meseci .
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava zajemčeno je pravo na pravično suđenje, tako što je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
5. Polazeći od prakse Ustavnog suda, kao i prakse i kriterijuma međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud je ustavnopravnom ocenom sprovedenog postupka u ovoj krivičnopravnoj stvari utvrdio da podnosiocu ustavne žalbe nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavni sud najpre konstatuje da je protiv podnosioca ustavne žalbe predmetni krivični postupak pokrenut otvaranjem istrage rešenjem Okružnog suda u Beogradu Ki.P. 4/09 od 12. septembra 2009. godine. Kako je predmetni krivični postupak pravnosnažno okončan presudom Apelacionog suda u Beogradu – Posebno odeljenje Kžl. Pol. 11/19 od 21. juna 2019. godine, to znači da je osporeni postupak u odnosu na podnosioca ustavne žalbe trajao devet godina i devet meseci.
Navedeno trajanje krivičnog postupka, samo po sebi, može ukazivati na to da predmetni postupak nije okončan u okviru razumnog roka, međutim, Ustavni sud je imao u vidu da ocena razumnog trajanja sudskog postupka zavisi od niza činilaca, pre svega, od složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, postupanja sudova koji vode postupak, ponašanja podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, kao i značaja prava za podnosioca. Polazeći od navedenog, Ustavni sud je ispitivao da li su i u kojoj meri navedeni kriterijumi uticali na dugo trajanje postupka.
Ustavni sud je u navedenom smislu utvrdio da se predmetni krivični postupak vodio protiv ovde podnosioca ustavne žalbe i još 31 okrivljenog lica, kojima su stavljena na teret krivična dela protiv imovine, protiv službene dužnosti i protiv pravnog saobraćaja opisana u 50 tačaka optužnice.
Ustavni sud je utvrdio da je u osporenom postupku sproveden veoma obiman dokazni postupak, sa izrazito opširnim materijalnim dokazima, sa velikim brojem svedoka, veštačenjima i preslušavanjem prisluškivanih višednevnih razgovora i čitanjem SMS poruka. Navedeno nesumnjivo ukazuje da su činjenična i pravna pitanja na koja je sud trebalo da odgovori u osporenom postupku takve prirode da upućuju na izuzetnu složenost konkretnog krivičnog predmeta, što dodatno potvrđuje i činjenica da je optužnica dva puta precizirana, a prvobitno doneta prvostepena presuda Višeg suda u Beogradu – Posebno odeljenje K. Po1. 210/10 od 24. novembra 2016. godine napisana na više od 400 stranica, dok je presuda K.Po1. 145/17 od 21. decembra 2018. godine napisana je na 148 strana.
Ocenjujući postupanje nadležnih sudova, Ustavni sud konstatuje da je za vreme trajanja postupka glavni pretres zakazan ukupno 115 puta, od čega je održan 95 puta, što samo po sebi ukazuje da je pretres redovno zakazivan i održavan. Pored navedenog Ustavni sud ukazuje na to da je sud preduzeo sve raspoložive mere kako do opstrukcije postupka od strane okrivljenih ne bi došlo, te tako glavni pretres nije mogao da se održi ukupno 16 puta, i to: četiri puta zbog štrajka advokata, dva puta na zahtev branilaca radi pripreme odbrane povodom preciziranja optužnog akta, dva puta zbog sprečenosti suda, jedanput na zahtev zastupnika javne optužbe, a sedam puta zbog nedolaska po nekog od okrivljenih (četiri puta G.M. i po jedanput podnosilac ustavne žalbe, B.L. i D.Dž.).
Štaviše, Ustavni sud konstatuje da podnosilac u ustavnoj žalbi nije ukazao, niti je uvidom u spise premeta Višeg suda u Beogradu – Posebno odeljenje K.Po1. 145/17 utvrđeno da je u toku postupka bilo dužih perioda neaktivnosti na strani postupajućih sudova, niti je u ustavnoj žalbi ukazao na bilo koje druge propuste sudova. Ustavni sud u navedenom smislu ukazuje da dužina trajanja postupka, sama po sebi, najčešće nije dovoljan kriterijum za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku, već da je potrebno imati u vidu i druge kriterijume, kao što su složenost činjeničnih i pravnih pitanja i postupanje sudova koji vode postupak, a koje okolnosti u konkretnom slučaju ukazuju da predmetno trajanje postupka nije bilo nerazumno.
S obzirom na sve napred izloženo, Ustavni sud je ocenio da u krivičnom postupku koji je vođen pred Višim sudom u Beogradu – Posebno odeljenje u predmetu K. Po1. 145/17 (raniji broj K. Po1. 210/10) nije povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, pa je ustavnu žalbu odbio kao neosnovanu, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23 ), odlučujući kao u tački 1. izreke.
6. Ispitujući ispunjenost pretpostavki za odlučivanje u preostalom delu ustavne žalbe, Ustavni sud je iz navoda ustavne žalbe kojima se osporava presuda Apelacionog suda u Beogradu – Posebno odeljenje Kž1.Po1. 11/19 od 21. juna 2019. godine, utvrdio da podnosilac nije naveo nijedan ustavnopravno prihvatljiv razlog kojim se argumentuju tvrdnje o povredi istaknutih prava, već od Ustavnog suda, u suštini, traži da postupa kao instancioni sud i još jednom preispita pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i ocene izvedenih dokaza. Pored navedenog, Ustavni sud je uvidom u osporenu presudu utvrdio da ona sadrži dovoljno detaljno i jasno obrazloženje zasnovano na ustavnopravno prihvatljivoj primeni merodavnog prava. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u ovom delu odbacio ustavnu žalbu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, rešavajući kao u tački 2. izreke.
7. Sledom svega izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.