Usvajanje ustavne žalbe M.A. zbog povrede prava na pravično suđenje u stečajnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud je utvrdio da je M.A. povređeno pravo na pravično suđenje jer je dosuđena naknada od 400 evra nedovoljna za višegodišnje trajanje stečaja nad preduzećem Fekpa. Sud je povisio iznos naknade na 800 evra, poštujući evropsku praksu.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-10726/2021
26.06.2025.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, dr Nataša Plavšić, dr Vladan Petrov i Vesna Ilić Prelić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi M. A. iz Čonoplje kod Sombora, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 26. juna 2025. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba M. A. i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Somboru Gžrr. 427/20 od 6. aprila 2021. godine podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Utvrđuje se pravo M. A. na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos isplaćen po osnovu presude Višeg suda u Somboru Gžrr. 427/20 od 6. aprila 2021. godine, kao i za ostale iznose koji su podnositeljki ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Somboru u predmetu St. 44/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
3. Odbacuje se zahtev podnositeljke ustavne žalbe za naknadu materijalne štete.
4. Odbacuje se zahtev podnositeljke ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.
O b r a z l o ž e nj e
1. M. A. iz Čonoplje kod Sombora podnela je Ustavnom sudu, 26. jula 2021. godine, preko punomoćnika dr M. J, advokata iz Kule, ustavnu žalbu protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr. 427/20 od 6. aprila 2021. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, zajemčenih članom 32. stav 1. i članom 58. stav 1. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi podnositeljka je navela da joj je dosuđen neopravdano mali iznos od 400 evra na ime novčanog obeštećenja zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku, ističući da je drugostepeni sud prilikom odlučivanja potpuno zanemario činjenicu da ona u predmetnom stečajnom postupku potražuje neisplaćene zarade od pre više od osam godina. Podnositeljka smatra da joj je takvim postupanjem suda neopravdano uskraćeno i pravo na imovinu. Od Ustavnog suda je traženo da usvoji ustavnu žalbu i utvrdi povredu označenih ustavnih prava. Podnositeljka je istakla i zahtev za naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, kao i zahtev za naknadu materijalne štete na ime troškova advokatskih usluga za izjavljen prigovor radi ubrzavanja stečajnog postupka i sastav žalbe protiv prvostepene presude, kao i za naknadu troškova na ime sastava ustavne žalbe, sve u opredeljenim iznosima.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u ustavnu žalbu i priloženu dokumentaciju, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Pravnosnažnim rešenjem Privrednog suda u Somboru R4 St. 850/18 od 28. maja 2018. godine usvojen je prigovor podnositeljke ustavne žalbe, te je utvrđeno da joj je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se nad stečajnim dužnikom D. „F.“ Čonoplja-u stečaju vodi pred tim sudom u predmetu St. 44/10.
U postupku po tužbi podnositeljke ustavne žalbe radi novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom stečajnom postupku, osporenom presudom Višeg suda u Somboru Gžrr. 427/20 od 6. aprila 2021. godine pravnosnažno je delimično usvojen tužbeni zahtev podnositeljke, te je obavezana tužena Republika Srbija da joj isplati iznos od 400 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom, dok je deo njenog tužbenog zahteva za isplatu još 2.600 evra odbijen kao neosnovan.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
5. Odlučujući o ustavnoj žalbi izjavljenoj protiv osporene presude Višeg suda u Somboru zbog povrede prava na pravično suđenje, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da se tvrdnja podnositeljke o učinjenoj povredi označenog ustavnog prava zasniva na navodu da je visina novčanog obeštećenja koja joj je dosuđena zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku nedovoljna i nepravična, odnosno da nije adekvatna.
S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je u Odluci Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine (objavljena na internet stranici Ustavnog suda www.ustavni.sud.rs i u „Službenom glasniku RS“, broj 6/21) zauzeo stav da se, u situaciji kada se ustavnom žalbom, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, osporava presuda kojom je podnosiocu pravnosnažno dosuđeno novčano obeštećenje za neimovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku, a koja je utvrđena zbog nemogućnosti da u primerenom roku naplati svoje pravnosnažno dosuđeno potraživanja iz radnog odnosa od poslodavca – dužnika koji je preduzeće sa isključivim ili većinskim društvenim ili državnim kapitalom, istaknuta povreda zajemčenog prava mora ispitivati primenom stavova Evropskog suda za ljudska prava izraženih u odluci Stanković protiv Srbije (predstavka broj 41285/19, odluka od 19. decembra 2019. godine), te u tom smislu, u ovim ustavnosudskim predmetima ocena dosuđene visine naknade neimovinske štete nema karakter instancionog postupanja Ustavnog suda, već predstavlja mehanizam kojim se obezbeđuje da se zajemčena prava tumače u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava kao međunarodne institucije koja nadzire njihovo sprovođenje.
Takođe, Ustavni sud ističe da je u cilju usklađivanja svoje prakse sa jedinstvenim pristupom Evropskog suda za ljudska prava u rešavanju ovog spornog pitanja, na sednici održanoj 4. juna 2020. godine, doneo Odluku Už-277/2017 (objavljena na internet stranici Ustavnog suda i u „Službenom glasniku RS“, broj 104/20), kojom je usvojio ustavne žalbe M.K, D.M. i S.J. i utvrdio da je podnosiocima osporenim rešenjima, kojima im je, primenom odredaba Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova, dosuđena naknada na ime nematerijalne štete, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, jer dosuđena visina ne predstavlja dovoljnu i adekvatnu naknadu za pretrpljenu povredu prava na suđenje u razumnom roku, te se ne može smatrati da su njenim dosuđivanjem podnosioci izgubili status „žrtve“. Istom odlukom podnosiocima je utvrđeno pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti, umanjenom za iznose koji su im već isplaćeni po istom osnovu.
Primenjujući prethodno izloženo na konkretan slučaj, a s obzirom na to da je podnositeljki ustavne žalbe povreda prava na suđenje u razumnom roku utvrđena zbog nemogućnosti da u primerenom roku naplati svoja potraživanja iz radnog odnosa od poslodavca – stečajnog dužnika koji je privredno društvo sa državnim, odnosno društvenim kapitalom (D. F.“ Čonoplja), Ustavni sud je utvrdio da je podnositeljki osporenom presudom Višeg suda u Somboru Gžrr. 427/20 od 6. aprila 2021. godine, kojom joj je na ime novčanog obeštećenja za nematerijalnu štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Somboru St. 44/10 pravnosnažno dosuđen iznos od 400 evra, u dinarskoj protivvrednosti, povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23), usvojio ustavnu žalbu u odnosu na istaknutu povredu prava zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u prvom delu tačke 1. izreke. Ovakva odluka utemeljena je na razlozima datim u obrazloženjima odluka Ustavnog suda Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine i Už-277/2017 od 4. juna 2020. godine.
6. Razmatrajući način otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava, Ustavni sud je, polazeći od stavova izraženih u Odluci Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine, ocenio da je utvrđivanje prava podnositeljki ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u visini koju Evropski sud za ljudska prava smatra dovoljnom i adekvatnom novčanom satisfakcijom zbog nemogućnosti naplate potraživanja u razumnom roku, najdelotvorniji način otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava. Stoga je Ustavni sud, na osnovu odredbe člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. izreke, utvrdio pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra u dinarskoj protivvrednosti, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos koji joj je isplaćen po osnovu osporene presude Višeg suda u Somboru, kao i za sve ostale iznose koji su joj eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Somboru u predmetu St. 44/10. Naknada nematerijalne štete se, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15), isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
7. Imajući u vidu da je podnositeljki utvrđena povreda prava na pravično suđenje i pravo na naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud nalazi da je bespredmetno razmatranje ustavne žalbe u odnosu na istaknutu povredu prava na imovinu, zajemčenog člana 58. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u ovom delu odbacio ustavnu žalbu, rešavajući kao u drugom delu tačke 1. izreke.
8. Razmatrajući zahtev podnositeljke za naknadu materijalne štete na ime plaćenih advokatskih usluga za izjavljivanje prigovora za ubrzavanje postupka i žalbe u parničnom postupku koji je pravnosnažno okončan osporenom presudom, Ustavni sud je ocenio da ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za odlučivanje o tom zahtevu, te je ovaj zahtev odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, rešavajući kao u tački 3. izreke.
9. U pogledu zahteva za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo načelan stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, a da u konkretnom slučaju ne postoje bilo kakve izuzetne i posebne okolnosti koje bi opravdale drugačiju primenu člana 6. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (videti presudu u predmetu Evropskog suda Dragan Kovačević protiv Hrvatske, broj predstavke 49281/15, od 12. maja 2022. godine, stav 83). Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ovaj zahtev, rešavajući kao u tački 4. izreke.
10. S obzirom na sve napred izloženo, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9), člana 46. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.
Slični dokumenti
- Už 17521/2021: Usvajanje ustavne žalbe Lj.C. zbog neadekvatne naknade za suđenje u razumnom roku
- Už 4077/2024: Utvrđena povreda prava na pravično suđenje zbog neadekvatne naknade nematerijalne štete
- Už 16322/2021: Utvrđena povreda prava na pravično suđenje zbog neadekvatne naknade štete
- Už 14779/2022: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku
- Už 15943/2021: Povreda prava na pravično suđenje zbog nedovoljne naknade štete za nerazumno trajanje postupka
- Už 14533/2022: Neadekvatna naknada nematerijalne štete za povredu prava na suđenje u razumnom roku
- Už 14095/2021: Rešenje o odbacivanju neuredne ustavne žalbe zbog nedostatka dokaza