Odluka Ustavnog suda o suđenju u razumnom roku u složenom krivičnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud odbija kao neosnovanu ustavnu žalbu u delu koji se odnosi na povredu prava na suđenje u razumnom roku. Sud je zaključio da, uprkos trajanju postupka, ono nije bilo nerazumno s obzirom na izuzetnu složenost predmeta organizovanog kriminala.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, Lidija Đukić, dr Nataša Plavšić i dr Vladan Petrov, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi G. M . iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 20. maja 2021. godine, doneo je
O D L U K U
Odbija se kao neosnovana ustavna žalba G. M . izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u krivičnom postupku koji je vođen pred Višim sudom u Beogradu – Posebno odeljenje K . Po1. 145/17 (raniji broj K. Po1. 210/10), dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
O b r a z l o ž e nj e
1. G. M . iz Beograda je , 28. novembra 2017. godine, preko punomoćnika S . S, advokata iz Beograda, Ustavnom sudu izjavio ustavnu žalbu protiv presude Apelacionog suda u Beogradu – Posebno o deljenje Kž1. Po1. 6/17 od 16. juna 2017. godine (u odnosu na drugi stav izreke) , zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava, kao i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Višim sudom u Beogradu – Posebno odeljenje u predmetu K. Po1. 145/2017 (raniji broj K. Po1. 210/2010).
Dopunom od 13. jula 2018. godine ustavna žalba je proširena, tako što je izjavljena i protiv optužnice Tužilaštva za organizovani kriminal Kt. S. 2/09 od 19. juna 2018. godine, s tim da je podneskom od 5. oktobra 2019. godine podnosilac povukao ustavnu žalbu u ovom delu.
Tvrdnju o povredi prava na suđenje u razumnom roku podnosilac je potkrepio navodom da je prvostepeni postupak trajao više od osam i po godina.
Predloženo je da Ustavni utvrdi povredu označenih prava, da poništi osporenu presudu u drugom stavu izreke, kao i da utvrdi pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, uvidom u ustavnu žalbu i dostavljenu dokumentaciju, te na osno vu dopisa Višeg suda u Beogradu – Posebno odeljenje K. Po1. 145/17 (K. Po1. 210/10) od 28. jula 2020. godine utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovom ustavnosudskom predmetu:
Rešenjem Višeg suda u Beogradu – Posebno odeljenje Ki.P. 4/09 od 12. septembra 2009. godine pokrenut je istražni postupak protiv podnosioca ustavne žalbe zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično delo zločinačko udruživanje iz člana 346. stav 1. KZ, četiri krivična dela prevare iz člana 208. stav 4. u vezi stav 1. KZ, tri krivična dela prevare predstrekavanjem iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. u vezi člana 34. KZ, jedno krivično delo prevare iz člana 208. stav 3. u vezi stava 1. KZ i pet krivičnih dela zloupotreba službenog položaja u podstrekavanju iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. i 4. u vezi člana 34. KZ, jedno krivič no delo zloupotreba službenog položaja u pokušaju i podstrekavanju iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. i 4. u vezi člana 30. i 34. KZ i jedno krivično delo zpoupotreba službenog položaja u podstrekavanju iz člana 359. stava 1. u vezi člana 34. KZ.
Rešenjem Višeg suda u Beogradu – Posebno odeljenje Ki.P. 13/09 od 7. aprila 2009. godine pokrenut je istražni postupak protiv podnosioca ustavne žalbe zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio četiri krivična dela prevara u pokuša ju, četiri krivična dela prevara, te dva krivična dela zloupotreba službenog položaja u podstrekavanju.
Rešenjem Višeg suda u Beogradu – Posebno odeljenje Ki.P.br.4/09 od 1 4. maja 2009. godine pokrenut je istražni postupak protiv podnosioca ustavne žalbe zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio pet krivičnih dela zloupotreba službenog položaja u podstrekavanju, pet krivičnih dela prevara, tri krivična dela prevare u pokušaju, jedno krivično delo prevara u saizvršilaštvu i sedam krivičnih dela zloupotreba službenog položaja.
Rešenjem Višeg suda u Beogradu – Po sebno odeljenje Ki.P.br.25/09 od 7. jula 2009. godine pokrenut je istražni postupak protiv podnosioca ustavne žalbe zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio pet krivičnih dela prevare i jedno krivično delo zloupotreba službenog položaja.
Optužnicom Tužilaštva za organizovani kriminal Kt. S. 2/09 od 6. avgusta 2009. godine, koja je stupila na pravnu snagu 5. marta 2010. godine, a koja je podignuta na osnovu dokaza i informacija prikupljenih u prethodno navedenim istražnim postupcima, podnosiocu ustavne žalbe i drugim okrivljenim licima (ukupno 32 okrivljena lica) stavljeno je na teret izvršenje ukupno 50 krivičnih dela, s tim da je podnosiocu stavljeno na teret i izvršenje krivičnog dela zločinačko udruživanje iz člana 346. stav 1. KZ RS.
U periodu od 24. maja 2010. godine, kada je započeo glavni pretres, pa sve do podnošenja izmenjene optužnice Tužilaštva za organizovani kriminal Kt. S. 2/09 o d 16. juna 2016. godine, održano je 84 nastavka glavnog pretresa, koji su trajali ukupno 308 započetih časova, kao i 18 odloženih nastavaka glavnog pretresa, od čega četiri pretresa nisu održana zbog štrajka advokata i to : 17. oktobra, 5. novembra, 26. novembra i 18. decembra 2014. godine.
U toku postupka je saslušan veliki broj svedoka, uključujući i svedoka saradnika i okrivljenog svedoka saradnika, izvršen je uvid u obimnu pisanu dokumentaciju, vršeno je više grafoloških veštačenja, te su preslušani prisluškivani razgovori i izvršen u vid u sms poruke. U odnosu na pojedina okrivljena lica, a imajući u vidu njihove godine života, postupak je više puta razdvajan i spajan.
Nakon podnošenja izmenjene optužnice Tužilaštva za organizovani kriminal Kt. S. 2/09 od 16. juna 2016. godine pa do 24. novembra 2016. godine, odnosno do javnog objavljivanja prvostepene presude, održano je šest nastavaka glavnog pretresa, koji su trajali ukupno 21 započeti sat, dok je jedan glavni pretres, zakazan za 27. jun 2016. godine, odložen.
Presudom Višeg suda u Beogradu – Posebno odeljenje K. Po1. 210/10 od 24. novembra 2016. godine podnosilac ustavne žalbe je oglašen krivim, i to: za krivično delo zločinačko udruživanj e, produženo krivično delo zloupotreba službenog položaja i produženo krivično delo prevara, te je ocyđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet godina, dok je sud pojedine radnje koje ulaze u sastav ovih produženih krivičnih dela izostavio kao nedokazane, te je istom oslobođen od optužbe za krivično delo falsifikovanja isprave .
Osporenom presudom Apelacionog suda u Beogradu – Posebno odeljenje Kž1 . Po1. 6/17 od 16. juna 2017. godine prvostepena presuda je preinačena u odnosu na podnosioca ustavne žalbe pa je ocyđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest meseci (drugi stav presude) , dok je prvostepena presuda pod pojedinim tačkama, vezano za radnje izvršenja dela koja ulaze u sastav pomenutih produženih krivičnih dela, drugostepenom presudom ukinuta i vraćena prvostepenom sudu na ponovno suđenje (prvi stav presude).
Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu – Posebno odeljenje Kž1. Po1. 6/17 od 1. novembra 2017. godine ispravljena je presuda Apelacionog suda u Beogradu – Posebno odeljenje Kž1. Po1. 6/17 od 16. juna 2017. godine.
Presudom Vrhovnog kasacionog suda Kzz. OK. 18/18 od 24. aprila 2018. godine odbijen je kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužilaštva podnet protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu – Posebno odeljenje Kž1. Po1. 6/17 od 16. juna 2017. godine, a kojim je predloženo ukidanje osporene drugostepene presude u celosti, te vraćanje na ponovno suđenje.
U ponovnom krivičnom postupku u odnosu na ovde podnosioca ustavne žalbe, vezano za ukinuti deo prvostepene presude, a nakon podnošenja izmenjene optužnice od strane Tužilaštva za organizovani kriminal KT.S. 2/09 od 19. juna 2018. godine, održano je jedno pripremno ročište dana 12. jula 2018. godine i pet nastavaka glavnog pretresa - 13. septembra, 12. oktobra, 29. oktobra, 19. novembra i 10. decembra 2018. godine (koji su trajali ukupno 13 započetih sati), dok su jedno pripremno ročište zakazano za 20. jun 2018. godine i jedan nastavak glavnog pretresa zakazan za 21. februar 2018. godine odloženi.
Postupak je okonačan donošenjem p resude K. Po1. 145/17 od 21. decembra 2018. godine, kojom je u odnosu na podnosioca ustavne žalbe, za radnje produženog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja, kao i za radnje produženog krivičnog dela prevara, na osnovu člana 422. tačka 3. 3akonika o krivičnom postupku, o dbijena optužba.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu – Posebno odeljenje Kžl. Pol. 11/19 od 21. juna 2019. godine je, povodom izjavlj enih žalbi na prvostepenu presudu, a u odnosu na radnje produženog krivičnog dela prevara, odbijena optužba prema podnosiocu ustavne žalbe na osnovu člana 422. tačka 2 . 3KP, dok je u odnosu n a radnje produženog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja odbijena optužba na osnovu člana 422. tačka 2. 3KP.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava zajemčeno je pravo na pravično suđenje, tako što je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
5. Polazeći od prakse Ustavnog suda, kao i prakse i kriterijuma međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud je ustavnopravnom ocenom sprovedenog postupka u ovoj krivičnopravnoj stvari utvrdio da podnosiocu ustavne žalbe nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavni sud najpre konstatuje da je prvi istražni postupak protiv podnosioca ustavne žalbe pokrenut rešenjem o sprovođenju istrage Ki. P. 13/09 od 7. aprila 2009. godine, dok je krivični postupak za jedan deo radnji pravnosnažno okončan osporenom presudom Apelacionog suda u Beogradu – Posebno odeljenje Kž1. Po1.6/17 od 16. juna 2017. godine, a za preostale radnje presudom Apelacionog suda u Beogradu – Posebno odeljenje Kžl. Pol. 11/19 od 21. juna 2019. godine, što znači da je osporeni postupak u odnosu na jedan deo radnji koje su podnosiocu stavljene na teret ukupno trajao osam godina i dva meseca, a u odnosu na preostale radnje deset godina i dva meseca.
Navedeno trajanje krivičnog postupka, samo po sebi, može ukazivati na to da predmetni postupak nije okončan u okviru razumnog roka, međutim, Ustavni sud je imao u vidu da ocena razumnog trajanja sudskog postupka zavisi od niza činilaca, pre svega, od složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, postupanja sudova koji vode postupak, ponašanja podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, kao i značaja prava za podnosioca. Polazeći od navedenog, Ustavni sud je ispitivao da li su i u kojoj meri navedeni kriterijumi uticali na dugo trajanje postupka.
Ustavni sud je u navedenom smislu utvrdio da se predmetni krivični postupak vodio protiv ovde podnosioca ustavne žalbe i još 31 okrivljenog lica, kojima je stavljeno na teret ukupno 50 krivičnih dela , pri čemu je pod nosiocu ustavne žalbe stavljeno na teret krivično delo zločinačko udruživanje, produženo krivično delo zloupotreba službenog položaja, produženo krivično delo prevara i produženo krivično delo falsifikovanje isprave, pri čemu se navedena produžena krivična dela sastoje od velikog broja pojedinačnih radnji , o čemu svedoči i činjenica da je optužnica protiv podnosioca ustavne žalbe podignuta na osnovu četiri različita istražna postupka. Utvrđeno je da je u osporenom postupku sproveden obiman dokazni postupak, sa izrazito opširnim dokaznim materijalom, sa velikim brojem svedoka, veštačenjem i preslušavanjem prisluškivanih razgovora i čitanjem sms poruka. Navedeno nesporno ukazuje da su činjenična i pravna pitanja na koja je sud trebalo da odgovori u osporenom postupku takve prirode da upućuju na izuzetnu složenost konkretnog krivičnog predmeta, a što je potvrđeno i time što je prvostepena p resuda Višeg suda u Beogradu – Posebno odeljenje K. Po1. 210/10 od 24. novembra 2016. godine napisana na više od 400 stranica .
Ocenjujući postupanje nadležnih sudova, Ustavni sud konstatuje da je za vreme trajanja postupka glavni pretres zakazan ukupno 115 puta, od čega je održan 95 puta, a odložen 20 puta (od čega tri puta zbog štrajka advokata), što samo po sebi ukazuje da su pretresi redovno zakazivani i održavani.
Štaviše, Ustavni sud konstatuje da podnosilac u ustavnoj žalbi nije ukazao da je u toku postupka bilo dužih perioda neaktivnosti na strani postupajućih sudova, niti je ukazao na bilo koje druge propuste sudova, već je samo u jednoj rečenici istakao da je prvostepeni postupak prekomerno trajao . Ustavni sud u navedenom smislu ukazuje da dužina trajanja postupka, sama po sebi, najčešće nije dovoljan kriterijum za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku, već da je potrebno imati u vidu i druge kriterijume, kao što su složenost činjeničnih i pravnih pitanja i postupanje sudova koji vode postupak, a koje okolnosti u konkretnom slučaju ukazuju da predmetno trajanje postupka nije bilo nerazumno.
S obzirom na sve napred izloženo, a imajući u vidu i da u ustavnoj žalbi nije naveden nijedan konkretan razlog kojim bi se argumentovano ukazalo na to koji su to propusti postupajućih sudova doveli do trajanja postupka koje prevazilazi standarde razumnog trajanja postupka, Ustavni sud je ocenio da u krivičnom postupku koji je vođen pred Višim sudom u Beogradu – Posebno odeljenje K. Po1. 145/17 (raniji broj K. Po1. 210/10) nije povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, pa je ustavnu žalbu odbio kao neosnovanu, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), odlučujući kao u prvom delu izreke.
6. Razmatrajući ustavnu žalbu u delu u kojem je izjavljena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud najpre konstatuje da podnosilac, u s uštini, osporava dokazni postupak , odnosno način na koji su postupajući sud ovi ocenili izvedene dokaze. Ustavni sud i u ovom predmetu ukazuje na to da nije ovlašćen da umesto i nakon redovnih sudova ocenjuje dokaze izvedene u krivičnom postupku i da time preuzima sudsku nadležnost, niti da utvrđuje činjenično stanje, da se izjašnjava o postojanju krivičnog dela i odgovornosti okrivljenog, kao i o celishodnosti vrste i visine izrečene sankcije, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je dokazni postupak sproveden, odnosno da su dokazi cenjeni na očiglednu štetu neke od stranaka u postupku, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. Štaviše, Ustavni sud je uvidom u osporenu presudu Apelacionog suda u Beogradu – Posebno o deljenje Kž1. Po1. 6/17 od 16. juna 2017. godine utvrdio da se navodi podnosioca ustavne žalbe ne mogu prihvatiti kao ustavnopravni razlozi za tvrdnju o povredi prava na pravično suđenje, već se od Ustavnog suda, u suštini, traži da kao instancioni sud još j ednom oceni zakonitost osporenog akta.
U pogledu istaknute povrede prava na jednaku zaštitu prava iz člana 36. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da podnosilac ustavne žalbe nije dostavio dokaze da su sudovi u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji donosili drugačije odluke od odluke koja se osporava ustavnom žalbom, zbog čega je utvrđeno da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge koji ukazuju na povredu istaknutog prava.
U odnosu na istaknutu povredu prava na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava, Ustavni sud ukazuje na to da se označenim pravom prvenstveno jemči dvostepenost u odlučivanju, odnosno pravo da se u postupku po žalbi ili drugom pravnom sredstvu, pred organom više instance, ispita zakonitost prvostepene odluke. U tom smislu, Ustavni sud konstatuje da je podnosilac ustavne žalbe imao i iskoristio svoje zakonsko pravo da podnese žalbu protiv prvostepene presude, o kojem pravnom sredstvu je odlučeno ovde osporenom drugostepenom presudom, pri čemu navedeno ustavno pravo ne podrazumeva i pravo na povoljan ishod postupka, ako za to nije bilo osnova. S toga je ocenjeno da se navodi ustavne žalbe ne mogu smatrati ustavnopravnim razlozima kojima se potkrepljuje tvrdnja o povredi prava iz člana 36. stav 2. Ustava.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu u ovom delu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, rešavajući kao u drugom delu izreke.
7. U pogledu zahteva podnosioca ustavne žalbe za naknadu troškova na ime sastava ustavne žalbe, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na obrazloženje koje je dato, pored mnogih drugih, u Odluci Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine (vid eti veb-stranicu Ustavnog suda na: www.ustavni.sud.rs).
8. Sledom svega izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13) , doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.