Odluka Ustavnog suda o povredi prava na hitno odlučivanje o pritvoru
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, utvrđujući da je povređeno pravo podnosioca na hitno sudsko preispitivanje zakonitosti lišenja slobode. Apelacioni sud nije hitno odlučio o žalbi na rešenje o produženju pritvora, jer je odluku dostavio tek nakon 32 dana.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Milana Petrovića iz Subotice, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 8. septembra 2011. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Milana Petrovića i utvrđuje da je u postupku po žalbi na rešenje Okružnog suda u Subotici Kv. 305/09 od 15. decembra 2009. godine povređeno Ustavom garantovano pravo podnosioca iz člana 27. stav 3. Ustava Republike Srbije, dok se u ostalom delu ustavna žalba odbija kao neosnovana.
2. Odluku objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije“
O b r a z l o ž e nj e
1. Milan Petrović iz Subotice, preko punomoćnika Viktora Juhasa Đurića, advokata iz Subotice, podneo je Ustavnom sudu 26. januara 2010. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kž. 2/10 od 12. januara 2010. godine i rešenja Okružnog suda u Subotici Kv. 305/09 od 15. decembra 2009. godine, zbog povrede prava zajemčenih odredbama člana 27. st 1. i 3, člana 31. stav 1. i člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi se navodi: da je podnosiočevo pravo iz člana 27. stav 1. Ustava povređeno time što su osporena rešenja o produženju pritvora doneta bez prethodnog saslušanja okrivljenog, kao što je propisano odredbama čl. 142. i 146. Zakonika o krivičnom postupku; da je podnosiočevo pravo iz člana 27. stav 3. Ustava povređeno time što o žalbi protiv osporenog prvostepenog rešenja o produženju pritvora Okružnog suda u Subotici Kv. 305/09 od 15. decembra 2009. godine, nije odlučivao Vrhovni sud Srbije već „neki sasvim drugi sud – Apelacioni sud u Novom Sadu“, kao i time što Apelacioni sud u Novom Sadu nije hitno razmotrio uloženu žalbu, već je odluku o žalbi dostavio podnosiocu tek 32 dana nakon njenog izjavljivanja; da je pravo podnosioca iz člana 32. stav 1. Ustava povređeno time što u osporenom drugostepenom rešenju Apelacioni sud u Novom Sadu nije razmotrio navode žalbe podnosioca da optužnica protiv njega nije stupila na pravnu snagu, zbog čega mu osporenim rešenjem pritvor nije mogao biti produžen za najviše dva meseca, već samo za 30 dana. Za tvrdnje o povredi prava iz člana 31. stav 1. Ustava, podnosilac nije naveo razloge. Predložio je da se utvrde povrede označenih ustavnih prava i podnosiocu dosude troškovi zastupanja pred Ustavnim sudom.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku izvršio uvid u osporena rešenja i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u konkretnom ustavnosudskom predmetu:
Istražni sudija Okružnog suda u Subotici je, u istražnom predmetu protiv podnosioca ustavne žalbe i još dvojice osumnjičenih, doneo 4. februara 2009. godine rešenje o određivanju pritvora podnosiocu Kri. 272/08, zbog dva krivična dela teško ubistvo iz člana 114. tačka 4) u vezi člana 33. Krivičnog zakonika (u daljem tekstu: KZ), iz razloga predviđenih u članu 142. stav 1. tač. 3) i 5) Zakonika o krivičnom postupku.
Tokom istražnog postupka, okrivljenom (podnosiocu ustavne žalbe) je pritvor produžen rešenjem veća Okružnog suda u Subotici Kv. 42/09 od 3. marta 2009. godine za dva meseca i rešenjem Vrhovvnog suda Srbije Kr. 249/09 od 30. aprila 2009. godine za tri meseca, po osnovima po kojima je pritvor i određen.
Posle predaje optužnice sudu, pritvor je podnosiocu produžen rešenjima veća Okružnog suda u Subotici Kv. 125/09 od 18. juna 2009. godine, Kv. 154/09 od 17. jula 2009. godine, Kv. 178/09 od 17. avgusta 2009. godine i Kv. 208/09 od 14. septembra 2009. godine, svaki put najduže za 30 dana, a poslednji put rešenjem Kv. 237/09 od 15. oktobra 2009. godine, najduže na period od dva meseca. Rešenja o produženju privora doneta su po osnovima propisanim članom 142. stav 1. tač. 3) i 5) ZKP.
Okružni sud u Subotici je, preispitujući po službenoj dužnosti odluku o pritvoru, u skladu sa odredbom člana 146. stav 2. u vezi stava 1. i člana 142a stav 1. ZKP, osporenim rešenjem Kv. 305/09 od 15. decembra 2009. godine, na osnovu člana 142. stav 1. tač. 3) i 5) ZKP, produžio pritvor podnosiocu za najduže dva meseca. Na ovo rešenje branilac podnosioca i podnosilac lično su uložili žalbe 18. decembra 2009. godine.
Apelacioni sud u Novom Sadu je rešenjem Kž. 2/10 od 12. januara 2010. godine žalbe odbio kao neosnovane. Ovo rešenje dostavljeno je prvostepenom, Višem sudu u Subotici 18. januara 2010. godine a podnosiocu ustavne žalbe i njegovom braniocu 19. januara 2010. godine.
4. Odredbama člana 27. Ustava utvrđeno je: da svako ima pravo na ličnu slobodu i bezbednost, a lišenje slobode dopušteno je samo iz razloga i u postupku koji su predviđeni zakonom (stav 1.); da svako ko je lišen slobode ima pravo žalbe sudu, koji je dužan da hitno odluči o zakonitosti lišenja slobode i da naredi puštanje na slobodu, ako je lišenje slobode bilo nezakonito (stav 3. ).
Odredba člana 31. stav 1. Ustava utvrđuje da trajanje pritvora sud svodi na najkraće neophodno vreme, imajući u vidu razloge pritvora i da pritvor određen odlukom prvostepenog suda traje u istrazi najduže tri meseca, a viši sud ga može, u skladu sa zakonom, produžiti na još tri meseca, pa ako do isteka ovog vremena ne bude podignuta optužnica, okrivljeni se pušta na slobodu.
Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, zajemčeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbom člana 141. stav 2. Zakonika o krivičnom postupku (''Službeni list SRJ'', broj 70/02 i 68/02, ''Službeni glasnik RS'', br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 122/08, 20/09 i 72/09) (u daljem tekstu: ZKP) propisano je da je dužnost svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju sa naročitom hitnošću ako se okrivljeni nalazi u pritvoru. Prema odredbi člana 142a ZKP odluku o određivanju pritvora istražni sudija ili veće donosi po saslušanju okrivljenog, a odluka o produženju ili ukidanju pritvora donosi se u sednici veća, izuzev u slučaju iz člana 145. ovog zakonika. Članom 146. ZKP propisano je: da se posle predaje optužnice sudu do završetka glavnog pretresa, odluka o određivanju, produženju ili ukidanju pritvora donosi u skladu sa članom 142a ovog zakonika (stav 1.); da je veće dužno da i bez predloga stranaka ispita da li još postoje razlozi za pritvor i da donese rešenje o produženju ili ukidanju pritvora, po isteku svakih trideset dana do stupanja optužnice na pravnu snagu, a po isteku svaka dva meseca nakon stupanja optužnice na pravnu snagu (stav 2.).
Prema odredbama Zakona o uređenju sudova ("Službeni glasnik RS", br. 63/01, 42/02, 27/03, 103/03, 29/04, 101/05, 46/06 i 116/08), Zakona o uređenju sudova ("Službeni glasnik RS", br. 116/08, 104/09 i 101/10) i Zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava ("Službeni glasnik RS", broj 116/08), do 1. januara 2010. godine o žalbama protiv rešenja o produženju pritvora Okružnog suda u Subotici odlučivao je Vrhovni sud Srbije, a nakon 1. januara 2010. godine o žalbama protiv rešenja o produženju pritvora Višeg suda u Subotici odlučuje Apelacioni sud u Novom Sadu, s obzirom na to da je nadležnosti Okružnog suda u Subotici za suđenje u krivičnoj materiji, u prvom stepenu, preuzeo Viši sud u Subotici.
5. Ustavni sud ukazuje da je u više donetih odluka (videti, pored ostalih, odluke u predmetima: Už-226/2008, Už-687/2008 i Už-1429/2008) dao tumačenje prava zaštićenih odredbama člana 27. Ustava i zauzeo stav o kriterijumima na osnovu kojih se utvrđuje da li povreda ovih prava postoji ili ne, pa su, u ovom ustavnosudskom predmetu, u postupku ocene, primenjeni već zauzeti stavovi.
6. Ocenjujući navode i razloge iznete u ustavnoj žalbi, a polazeći od sadržine odredaba člana 27. st. 1. i 3. Ustava, kojima se garantuje pravo na slobodu i bezbednost, odnosno pravo na žalbu sudu svakom licu koje je lišeno slobode, Ustavni sud ukazuje da, pored ostalog, ove ustavne odredbe upućuju da su sudovi dužni da hitno odluče o zakonitosti lišenja slobode. Takođe, i odredbom člana 141. stav 2. Zakonika o krivičnom postupku nalaže se svim organima koji učestvuju u krivičnom postupku da postupaju sa naročitom hitnošću, ako se okrivljeni nalazi u pritvoru. Odredbom člana 30. stav 1. Ustava i odredbom člana 142. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku utvrđeni su uslovi pod kojima nekom licu za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo može biti određen pritvor. U tom smislu, odredbe člana 30. Ustava se odnose na donošenje inicijalnog rešenja o određivanju pritvora od strane istražnog sudije ili nadležnog krivičnog veća suda, a ne i na produženje pritvora. Nesumnjivo je, prema stavu Ustavnog suda, da se rok od 48 časova za donošenje i dostavljanje odluke o žalbi na pritvor iz člana 30. stav 3. Ustava i člana 143. ZKP odnosi na rešenje o određivanju pritvora, a ne i na odluku o žalbi na rešenje o produženju pritvora, te da za odluku o žalbi na rešenje o produženju pritvora takvo vremensko ograničenje ne postoji. Međutim, Ustavni sud ocenjuje da ovako jasno postavljen rok od 48 sati za donošenje i dostavljanje odluke o žalbi na rešenje o određivanju pritvora upućuje da i svaka sledeća odluka o žalbi na rešenje o produženju pritvora mora biti doneta u što kraćem vremenskom periodu, poštujući zahtev ''naročite hitnosti''. Ovo proizlazi i iz odredbe člana 5. stav 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kojom je propisano da svako ko je lišen slobode ima pravo da pokrene postupak u kome će sud hitno ispitati zakonitost lišenja slobode i naložiti puštanje na slobodu ako je lišenje slobode nezakonito.
U konkretnom slučaju, žalba branioca podnosioca ustavne žalbe protiv osporenog rešenja o produženju pritvora Okružnog suda u Subotici Kv. 305/09 od 15. decembra 2009. godine podneta je, preko tog suda, Vrhovnom sudu Srbije 18. decembra 2009. godine. Apelacioni sud u Novom Sadu, koji je preuzeo nadležnost u toj materiji od Vrhovnog suda Srbije, rešavajući o ovoj žalbi je 12. januara 2010. godine doneo rešenje Kž. 2/10 i dostavio ga prvostepenom, ranije Okružnom a sada Višem sudu u Subotici 18. januara 2010. godine, dok je braniocu podnosioca ustavne žalbe ovo osporeno rešenje uručeno 19. januara 2010. godine, odnosno nakon 32 dana od dana podnošenja žalbe.
Ustavni sud je ocenio da osporenim rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kž. 2/10 od 12. januara 2010. godine žalba podnosioca izjavljena protiv rešenja Okružnog suda u Subotici Kv. 305/09 od 15. decembra 2009. godine o produženju pritvora nije bila ''hitno'' razmotrena, kako to izričito nalaže odredba člana 27. stav 3. Ustava. Sud ocenjuje da rok od 32 dana za donošenje odluke o žalbi protiv rešenja o produženju pritvora i dostavljanje ove odluke podnosiocu ustavne žalbe i njegovom braniocu, u situaciji kada je odlukom suda pritvor produžen za dva meseca, predstavlja nesrazmerno dug period za preispitivanje zakonitosti odluke o produženju pritvora od strane drugostepenog suda.
Iz iznetih razloga, Ustavni sud je utvrdio da je u postupku po žalbi na rešenje Okružnog suda u Subotici Kv. 305/09 od 15. decembra 2009. godine povređeno Ustavom garantovano pravo na slobodu i bezbednost podnosioca ustavne žalbe iz člana 27. stav 3. Ustava, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07), ustavnu žalbu u tom delu usvojio kao osnovanu i odlučio kao u prvom delu tačke 1. izreke.
7. U odnosu na navode podnosioca ustavne žalbe da mu je povređeno pravo zajemčeno odredbom člana 27. stav 1. Ustava, time što su sudovi postupili protivno odredbama čl. 142a, 143. i 146. ZKP, kojima se utvrđuje, odnosno propisuje obaveza saslušanja okrivljenog pre donošenja odluke o određivanju pritvora, Ustavni sud ukazuje da se ove odredbe ZKP dovedene u vezu sa članom 27. stav 1. Ustava, odnose isključivo na inicijalno određivanje pritvora, a ne i na produženje pritvora. Stoga su, po oceni Ustavnog suda, navodi podnosioca o učinjenoj povredi prava zajemčenog odredbom člana 27. stav 1. Ustava, neosnovani.
8. S obzirom na istaknutu povredu prava iz člana 27. stav 3. Ustava time što je o žalbi podnosioca protiv rešenja o produženju pritvora Okružnog suda u Subotici odlučivao Apelacioni sud u Novom Sadu umesto Vrhovnog suda Srbije, Ustavni sud ukazuje na činjenicu poznatu i široj, a ne samo stručnoj javnosti, da je krajem 2009. godine u Republici Srbiji izvršena sveobuhvatna reorganizacija pravosuđa. Do 1. januara 2010. godine, o žalbama protiv rešenja Okružnih sudova, kao prvostepenih, odlučivao je Vrhovni sud Srbije. Nakon 1. januara 2010. godine, o rešenjima viših sudova (koji su u konkretnoj materiji preuzeli prvostepenu nadležnost od okružnih sudova) odlučuju apelacioni sudovi. S obzirom na to da je Viši sud u Subotici u konkretnoj krivičnoj materiji preuzeo nadležnost Okružnog suda u Subotici, a Apelacioni sud u Novom Sadu postao neposredno viši sud Višem sudu u Subotici, u konkretnom slučaju, po oceni Ustavnog suda, odlučivanje Apelacionog suda u Novom Sadu o žalbi protiv rešenja Okružnog suda u Subotici je u skladu sa zakonom propisanim nadležnostima sudova, pa Ustavni sud ove navode podnosioca smatra neosnovanim.
9. Navodi ustavne žalbe o povredi prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava, time što se drugostepeni sud u obrazloženju osporenog rešenja nije izjasnio o navodima branioca okrivljenog (podnosioca ustavne žalbe) iznetim u žalbi protiv osporenog rešenja o produženju pritvora, koji se odnose na tvrdnju branioca da se u konkretnoj situaciji pritvor mogao produžiti najviše za 30 dana a ne za dva meseca, jer optužnica nije bila stupila na pravnu snagu, Ustavni sud ukazuje da je drugostepeni sud očigledno prihvatio nedvosmisleni činjenični zaključak sadržan u pobijanom prvostepenom rešenju da optužnica u tom trenutku jeste bila stupila na pravnu snagu i da se zato naredna kontrola postojanja razloga za produženje pritvora imala vršiti tek za dva meseca, a ne posle 30 dana. Podnosilac uz ustavnu žalbu nije dostavio bilo kakve dokaze o tome da zaključivanje sudova u osporenim rešenjima nije bilo činjenično i pravno utemeljeno, zbog čega Ustavni sud ovakve navode podnosioca ne može smatrati ustavnopravno prihvatljivim. Ovo tim pre što iz obrazloženja prvostepenog rešenja od 15. decembra 2009. godine proističe da je pritvor prema podnosiocu ustavne žalbe nakon podizanja optužnice, a pre njenog stupanja na pravnu snagu, produžavan četiri puta za po 30 dana, sve do 15. oktobra 2009. godine, kada mu je pritvor produžen za dva meseca, što ukazuje da je optužnica nadležnog javnog tužioca već tada bila stupila na pravnu snagu.
10. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je utvrdio da podnosiocu ustavne žalbe osporenim rešenjima nisu povređena prava iz člana 27. stav 1. i člana 32. stav 1. Ustava, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom, ustavnu žalbu u tom delu odbio kao neosnovanu, i odlučio kao u drugom delu tačke 1. izreke.
11. Podnosilac je u uvodu ustavne žalbe, pored ostalog, naveo da mu je povređeno pravo da trajanje pritvora sud svodi na najkraće neophodno vreme, imajući u vidu razloge pritvora, iz člana 31. stav 1. Ustava. Međutim, kako u ustavnoj žalbi nisu navedeni bilo kakvi razlozi za ovu podnosiočevu tvrdnju, to Ustavni sud nije razmatrao postojanje povrede ovog prava.
12. Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, ocenio da se pravično zadovoljenje zbog utvrđene povrede prava podnosioca ustavne žalbe u ovom slučaju ostvaruje objavljivanjem odluke Ustavnog suda u „Službenom glasniku Republike Srbije“, pa je odlučio kao u tački 2. izreke.
13. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević