Povreda prava na pravično suđenje u sporu zbog mobinga

Kratak pregled

Ustavni sud je usvojio žalbu T. C. i S. K. zbog proizvoljnog odbacivanja revizije od strane Vrhovnog kasacionog suda. Utvrđeno je da je revizija dozvoljena u sporu za zaštitu od zlostavljanja na radu nakon preinačenja presude.

Tekst originalne odluke

 

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Dragana Kolarić, dr Nataša Plavšić, Vesna Ilić Prelić i dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi T. C. i S. K, obe iz Vranja, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 23. oktobra 2025. godine, doneo je

 

O D L U K U

 

1. Usvaja se ustavna žalba T. C. i S. K. i utvrđuje da je rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 2673/20 od 4. marta 2021. godine podnositeljkama ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Poništava se rešenje Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 2673/20 od 4. marta 2021. godine i određuje da Vrhovni sud ponovo odluči o reviziji podnositeljki ustavne žalbe izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1. 1510/19 od 19. maja 2020. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. T. C. i S. K, obe iz Vranja, podnele su Ustavnom sudu, 28. jula 2021. godine, preko punomoćnika I. K, advokata iz Vranja, ustavnu žalbu protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 2673/20 od 4. marta 2021. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava.

Podnositeljke ustavne žalbe su osporile pravnu ocenu Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije. Istakle su da je odbacivanjem revizije kao nedozvoljene došlo do očigledno proizvoljne primene Zakona o parničnom postupku, čime im je povređeno pravo na pravično suđenje. Predložile su da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu označenog ustavnog prava i poništi osporeno revizijsko rešenje.

2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može podneti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:

Presudom Višeg suda u Vranju P1. 3/19 od 12. marta 2019. godine, u stavu četvrtom izreke, usvojen je eventualni tužbeni zahtev tužilja, ovde podnositeljki ustavne žalbe, te je utvrđeno da su pretrpele zlostavljanje na radu od strane direktorke tuženog, kao odgovornog lica, donošenjem rešenja o vraćanju na rad u statusu neraspoređenih lica i zabranjivanjem da u toku radnog vremena budu radno angažovane, po kom osnovu je tuženi, u stavu petom izreke, obavezan da tužiljama naknadi nematerijalnu štetu.

Odlučujući o žalbi tuženog, Apelacioni sud u Nišu je doneo presudu Gž1. 1510/19 od 19. maja 2020. godine, kojom je prvostepena presuda preinačena, tako što je odbijen kao neosnovan eventualni tužbeni zahtev tužilja za utvrđenje zlostavljanja na radu i naknadu štete.

Osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 2673/20 od 4. marta 2021. godine odbačena je kao nedozvoljena revizija tužilja. U obrazloženju osporenog revizijskog rešenja je, pored ostalog, navedeno: da ispitujući dozvoljenosti revizije, na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5) Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena; da iz odredbi člana 29. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu proizlazi da spor o utvrđenju zlostavljanja na radu i zabrani daljeg zlostavljanja predstavlja radni spor, na koji se primenjuje odredba o dozvoljenosti revizije iz člana 441. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu da Zakonom o sprečavanju zlostavljanja na radu nisu propisana posebna pravila o dozvoljenosti revizije; da kako se, u konkretnom slučaju, ne radi o sporu o zasnivanju, postojanju ili prestanku radnog odnosa, već je reč o tužbenom zahtevu za utvrđenje zlostavljanja na radu i naknadu štete, to revizija tužilja nije dozvoljena; da s obzirom na to da u ovoj vrsti sporova revizija nije dozvoljena prema posebnom zakonu, to se ne može primeniti ni odredba člana 403. stav 2. tačka 2) Zakona o parničnom postupku.

4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju se povredu ukazuje u ustavnoj žalbi, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Odredbama člana 403. Zakonom o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13 – Odluka US, 74/13 – Odluka US, 55/14, 87/18 i 18/20) (u daljem tekstu: ZPP) je propisano da protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, stranke mogu da izjave reviziju u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude (stav 1.), da je revizija uvek dozvoljena ako je drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka (stav 2. tačka 2)).

ZPP u XXIX glavi uređuje postupak u parnicama iz radnih odnosa na način da je, pored ostalog, odredbom člana 436. Zakona, kao opšte pravilo, predviđeno da će se u parnicama iz radnih odnosa, ako u ovoj glavi Zakona ne postoje posebne odredbe, primenjivati ostale odredbe ovog zakona, dok je poslednjom odredbom ove glave, članom 441. Zakona, propisano da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

Za odlučivanje u ovom ustavnosudskom predmetu od značaja su i odredbe ZPP, a koje su navedene u odlukama Ustavnog suda Už-5083/2016 od 5. jula 2018. godine i Už-4885/2017 od 21. marta 2019. godine (videti na veb-stranici: www.ustavni.sud.rs). Ustavni sud, pri tome, i u ovom ustavnosudskom predmetu posebno ukazuje na odredbu člana 476. ZPP, kojom je izričito propisano da se sporovi iz radnog odnosa ne smatraju sporovima male vrednosti (u kojima, saglasno odredbi člana 479. stav 6. ovog zakona, nije dozvoljena revizija).

Odredbama člana 29. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu („Službeni glasnik RS“, broj 36/10) (u daljem tekstu: ZSZR), koje su sistematizovane u glavi pod nazivom „sudska zaštita“ – odeljak „pokretanje postupka“, propisano je: da zaposleni koji smatra da je izložen zlostavljanju od strane poslodavca sa svojstvom fizičkog lica ili odgovornog lica u pravnom licu može protiv poslodavca da podnese tužbu pred nadležnim sudom u roku iz člana 14. stav 2. ovog zakona (stav 1.); da pravo da podnese tužbu protiv poslodavca zbog zlostavljanja na radu ili u vezi sa radom ima i zaposleni koji nije zadovoljan ishodom postupka zaštite od zlostavljanja kod poslodavca, u roku od 15 dana od dana dostavljanja obaveštenja, odnosno odluke iz člana 20. st. 2. i 3. i člana 23. ovog zakona (stav 2.); da se tužbom iz st. 1. i 2. ovog člana ne može pobijati zakonitost pojedinačnog akta poslodavca kojim je rešavano o pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenog iz radnog odnosa, da protiv tog akta zaposleni ima pravo na sudsku zaštitu – u skladu sa posebnim zakonom kojim je propisana sudska zaštita (stav 3.); da spor iz st. 1. i 2. ovog člana jeste radni spor (stav 4.); da ako ovim zakonom nisu predviđena posebna pravila, u sporovima za ostvarivanje sudske zaštite zbog zlostavljanja na radu ili u vezi sa radom shodno se primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak (stav 5.). Ostali odeljci pomenute glave ZSZR nose nazive: sadržina tužbe, teret dokazivanja, hitnost postupka i privremene mere.

Odredbom člana 46. stav 2. Jedinstvenih metodoloških pravila za izradu propisa („Službeni glasnik RS“, broj 21/10) određeno je da ako na pojedine odnose koji se uređuju propisom treba primeniti i drugi propis upotrebom analogije, propisom se može predvideti shodna primena drugog propisa.

5. Razmatrajući navode podnositeljki ustavne žalbe o povredi prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da su oni zasnovani na tvrdnji da je Vrhovni kasacioni sud proizvoljno primenio odredbe merodavnog procesnog prava prilikom odlučivanja o dozvoljenosti revizije u predmetnoj parnici iz radnog odnosa.

S tim u vezi, Ustavni sud, najpre, ukazuje da se pravom na pravično suđenje jemči, između ostalog, da će postupak odlučivanja o nečijim pravima i obavezama biti sproveden uz primenu i poštovanje propisanih pravila postupka. Evropski sud za ljudska prava je istakao da stranke uvek imaju pravo da očekuju da će se postojeća pravila primeniti na njihov slučaj (videti presudu u predmetu Sotiris i Nikos Koutras Attee protiv Grčke, od 16. novembra 2000. godine, broj predstavke 39442/98, paragraf 20.). Po shvatanju Ustavnog suda, izneti stav podrazumeva da se strankama u postupku tako omogućava da svoje ponašanje usklade sa postojećim procesnim pravilima, u kom slučaju na njihovoj strani postoji i legitimno očekivanje da će se na njihov slučaj postojeća pravila zaista i primeniti.

Ustavni sud konstatuje da je Vrhovni kasacioni sud, bez obzira na činjenicu da je u pitanju preinačujuća drugostepena presuda, isključio primenu odredbe člana 403. stav 2. tačka 2) ZPP, sa obrazloženjem da ZSZR, kao poseban zakon, nije propisao reviziju kao vanredni pravni lek u sporu za zaštitu od zlostavljanja na radu.

Ustavni sud polazi od toga da ZSZR, kada je u pitanju sudska zaštita od zlostavljanja na radu ili u vezi sa radom, sadrži pet odeljaka čiji su nazivi: pokretanje postupka, sadržina tužbe, teret dokazivanja, hitnost postupka i privremene mere. Jedna od odredbi sadržanih u odeljku „pokretanje postupka“ propisuje shodnu primenu odredaba zakona kojim se uređuje parnični postupak, ako u ZSZR nisu predviđena posebna pravila u sporovima za ostvarivanje sudske zaštite zbog zlostavljanja na radu ili u vezi sa radom.

Shodna primena, saglasno članu 46. stav 2. Jedinstvenih metodoloških pravila za izradu propisa, podrazumeva primenu drugog zakona upotrebom analogije. Po shvatanju Ustavnog suda, kada je reč o procesnim zakonima, shodno se mogu primeniti samo one odredbe drugog zakona koje odgovaraju pravnoj prirodi postupka koji je uređen osnovnim zakonom. Ustavni sud konstatuje da ZSZR uopšte ne sadrži odredbe o pravnim lekovima. Dakle, pored vanrednih, koje u obrazloženju osporenog rešenja pominje Vrhovni kasacioni sud, ZSZR ne propisuje ni koji je to redovan pravni lek koji stranka u sporu za zaštitu od zlostavljanja na radu ili u vezi sa radom može izjaviti. S tim u vezi, Ustavni sud je mišljenja da u ovoj vrsti spora ne sme izostati shodna primena odredaba ZPP kojima su propisani pravni lekovi. U protivnom, lica koja traže sudsku zaštitu od zlostavljanja na radu ili u vezi sa radom bila bi lišena prava na pravno sredstvo, što je u suprotnosti sa članom 36. stav 2. Ustava (videti Odluku Už-432/2017 od 21. maja 2020. godine, dostupna na veb-stranici: www.ustavni.sud.rs).

Ustavni sud podseća da je opšte pravilo u ZPP da se revizija može izjaviti ako vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi propisani revizijski cenzus. Ostali slučajevi dozvoljenosti revizije menjali su se sa promenama zakona koji su regulisali pravila parničnog postupka. Izmenama ZPP, koje su stupile na snagu 31. maja 2014. godine, dopunjena je odredba člana 403. stav 2. ZPP, tako što je uvedena mogućnost izjavljivanja revizije i u situaciji kada je drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka, odnosno kada usvoji žalbu, ukine presudu i odluči o zahtevima stranaka. Od ovog pravila postoji izuzetak. Naime, odredba člana 479. stav 6. ZPP ne dozvoljava reviziju u postupku u sporovima male vrednosti, te isključuje primenu opšte odredbe iz noveliranog člana 403. stav 2. tačka 2) ZPP o pravu na reviziju, prema kojoj je revizija uvek dozvoljena, ako je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu i odlučio o zahtevima stranaka. Ustavni sud je takvo stanovište izrazio u Odluci Už-7147/2015 od 19. jula 2018. godine. Primenjujući navedeno na konkretan slučaj, a imajući u vidu da se prema odredbi člana 469. ZPP, sporovi iz radnih odnosa ne smatraju sporovima male vrednosti, kao i to da nijednom odredbom ZPP mogućnost izjavljivanja revizije u ovoj vrsti sporova nije izričito isključena, Ustavni sud smatra da stanovište Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije izjavljene protiv drugostepene presude kojom je preinačena prvostepena presuda, tako što je odbijen tužbeni zahtev podnositeljki ustavne žalbe u radnom sporu, nije zasnovano na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju i primeni merodavnog procesnog zakona. Ovakvo stanovište Ustavni sud je iskazao u svojim Odlukama Už-5083/2016 od 5. jula 2018. godine i Už-4885/2017 od 21. marta 2019. godine.

Stoga je Sud utvrdio da je podnositeljkama ustavne žalbe osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, te je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23), usvojio ustavnu žalbu, odlučujući kao u tački 1. izreke.

6. Ustavni sud je ocenio da su, u konkretnom slučaju, posledice utvrđene povrede prava takve prirode da se mogu otkloniti poništajem osporenog rešenja i određivanjem da Vrhovni sud ponovo odluči o reviziji podnositeljki ustavne žalbe izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1. 1510/19 od 19. maja 2020. godine, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u tački 2. izreke.

7. Na osnovu iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Sud je doneo Odluku kao u izreci.

 

 

PREDSEDNIK VEĆA

Snežana Marković, s.r.

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.