Odluka o povredi prava na suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, utvrđujući povredu prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku koji traje pet godina i još nije okončan. Sud je naložio nadležnom sudu da hitno okonča postupak, ističući neefikasnost prvostepenog suda.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud , Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević , predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Marija Draškić, dr Agneš Kartag Odri, dr Goran Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Živote Miletića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 28. juna 2012. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Živote Miletića i utvrđuje da je u izvršnom postupku koji se vodio pred Četvrtim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu VII-I-9303/07, a sada se vodi pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu 11-I-25513/2010, povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u ostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Nalaže se nadležnom sudu da preduzme sve neophodne mere kako bi se postupak iz tačke 1. okončao u najkraćem roku.
O b r a z l o ž e nj e
1. Života Miletić iz Beograda je 28. januara 2010. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu, zbog povrede prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava u postupku koji se vodio pred Četvrtim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu VII-I-9303/07.
Podnosilac ustavne žalbe je naveo da je 6. jula 2007. godine kao izvršni poverilac podneo predlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja i da do podnošenja ustavne žalbe Četvrti opštinski sud u Beogradu nije sproveo izvršenje. Traži da Ustavni sud naredi nadležnom sudu da se navedeni izvršni postupak okonča u što kraćem roku. Naknadu štete nije tražio.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može podneti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07 i 99/11) ista je kao i član 170. Ustava, a odredbom člana 82. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu propisano je da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je sprovedenom postupku izvršio uvid u spise predmeta ranijeg Četvrtog opštinskog suda u Beogradu VII-I-9303/07, a sada Prvog osnovnog suda u Beogradu 11-I-25513/2010 i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Podnosilac ustavne žalbe je kao izvršni poverilac podneo 6. jula 2007. godine Četvrtom opštinskom sudu u Beogradu predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnika Dragane Mitrović Pejović Lukić, radi naplate novčanog potraživanja i to prodajom nepokretnosti izvršnog dužnika.
Povodom podnetog predloga za izvršenje, Četvrti opštinski sud u Beogradu je više puta dopisima od 12. jula 2007. godine, 27. marta 2009. godine, 6. aprila 2009. godine i 22. septembra 2010. godine nalagao uređenje predloga, te dostavu određenih pismena u smislu isprave podobne za upis prava svojine u korist izvršnog dužnika.
U daljem toku postupka sud je od Opštine Palilula – Poreske uprave tražio da izveste sud da li je i kada je plaćen porez na prenos apsolutnih prava po rešenje Prvog opštinskog suda u Beogradu O-1774/86 od 27. novembra 1996. godine u odnosu na stan – nepokretnost čija se prodaja traži u predlogu za izvršenje te je od Republičkog geodetskog zavoda tražio da izvrše upis u javnu knjigu novog vlasnika nepokretnosti izvršnog dužnika Dragane Mitrović Pejović Lukić.
Ministarstvo finansija, Poreska uprava, Filijala Palilula, je izvestila sud da izvršni dužnik nije platila porez na prenos apsolutnih prava po osnovu ostavinskog rešenja a Republički geodetski zavod, Služba za katastar nepokretnosti Beograd je obavestila sud da je 18. novembra 2011. godine doneto rešenje kojim se odbacuje zahtev za provođenje promene u bazi podataka katastarske opštine Palilula u odnosu na upis prava svojine na predmetnom stanu, kao neuredan.
Prvi osnovni sud u Beogradu je 30. marta 2012. godine doneo rešenje 11-I-25513/10 kojim je odbijen predlog za izvršenje izvršnog poverioca kao neosnovan, a protiv tog rešenja je izvršni poverilac ovde podnosilac ustavne žalbe 13. aprila 2012. godine izjavio žalbu, o kojoj nije odlučeno.
4. Za odlučivanje Ustavnog suda od značaja su sledeće odredbe Ustava i Zakona:
Odredbom člana 32. stav 1. Ustava je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbama Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 125/04) koji je važio u vreme podnošenja predloga za izvršenje u ovoj pravnoj stvari, je propisano: da je u postupku izvršenja i obezbeđenja sud dužan da postupa hitno i da je sud dužan da o predlogu za izvršenje odluči u roku od tri dana od dana podnošenja predloga (član 5. st. 1. i 2. ); da rokovi koje određuje sud za preduzimanje određenih radnji ne mogu biti duži od tri dana, osim ako ovim zakonom nije drugačije predviđeno (član 5. stav 3.); da se postupanje protivno odredbama st. 1. i 2. ovog člana smatra nesavesnim i nestručnim postupanjem sudije, u smislu odredaba Zakona o sudijama (član 5. stav 5.) ; da je sud dužan da donese rešenje o izvršenju i preduzima radnje sprovođenja izvršenja, kada su ispunjeni uslovi za donošenje rešenja o izvršenju i za sprovođenje izvršenja (član 7.).
Zakon o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, broj 31/11), koji se primenjuje od 17. septembra 2011. godine, u članu 358. stav 1. propisuje da će se postupak izvršenja i obezbeđenja u kojima je do dana početka primene ovog zakona započeto sprovođenje izvršenja okončati po odredbama ovog zakona. Takođe, i odredbom člana 6. stav 1. ovog Zakona propisano je da je postupak izvršenja i obezbeđenja hitan.
5. Razumna dužina trajanja sudskog postupka je relativna kategorija, koja zavisi od niza činilaca, koji se moraju uzeti u obzir u svakom pojedinačnom slučaju prema njegovim specifičnim okolnostima. Složenost činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanje podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanje nadležnih sudova koji vode postupak, kao i priroda postavljenog zahteva, odnosno značaj raspravljanog prava za podnosioca ustavne žalbe su kriterijumi koji utiču na ocenu dužine trajanja postupka i određuju da li je postupak okončan u okviru razumnog roka ili ne.
Analizirajući dužinu trajanja osporenog sudskog postupka, Ustavni sud je utvrdio da navedeni izvršni postupak traje pet godina i da i dalje nije okončan.
Na osnovu navedenog, kako je izvršni sud bio dužan da saglasno odredbi člana 4. stav 1. ranijeg Zakona o izvršnom postupku i odredbi člana 6. stav 1. važećeg Zakona o izvršenju i obezbeđenju postupka hitno, Ustavni sud nalazi da raniji Četvrti Opštinski sud u Beogradu, a zatim Prvi osnovni sud u Beogradu nisu postupali efikasno u skladu sa zakonskim ovlašćenjima da bi se izvršni postupak koji je po svojoj prirodi hitnog karaktera, okončao u najkraćem roku da bi se izvršni poverilac namirio.
Naime, Ustavni sud je utvrdio da je podnosilac ustavne žalbe kao izvršni poverilac 6 jula 2007. godine podneo Četvrtom opštinskom sudu u Beogradu predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave, a da je Četvrti opštinski sud u Beogradu tek 30. marta 2012. godine doneo rešenje kojim je odbio predloženo izvršenje, te da o žalbi na rešenje kojim je odbijeno predloženo izvršenje sud nije odlučio.
Ustavni sud je utvrdio da osporeni izvršni postupak i dalje nije okončan, na bilo koji način iako je proteklo pet godina, što ne može biti opravdanje za trajanje izvršnog postupka koji je po svojoj prirodi hitan. Dakle, po oceni Ustavnog suda nepostupanje nadležnih sudova u rokovima propisanim zakonom je uticalo na neopravdano dugo trajanje konkretnog izvršnog postupka.
Bitna karakteristika izvršnog postupka je njegov prinudni karakter koji određuje osnovna načela tog postupka. Jedno od tih načela je načelo oficijelnosti koje od suda zahteva aktivno ponašanje sve do okončanja izvršnog postupka, te je sud dužan hitno da preduzima sve radnje koje treba da dovedu do sprovođenja izvršenja i okončanja izvršnog postupka, što u konkretnoj situaciji nije bio slučaj. Osnovni razlog trajanja predmetnog izvršenja je neefikasno delovanje prvo Četvrtog opštinskog suda u Beogradu a zatim Prvog osnovnog suda u Beogradu, njihovo nepostupanje u rokovima propisanim zakonom i nekorišćenje svih procesnih ovlašćenja koja su sudovima stajala na raspolaganju.
Ustavni sud je ocenio da je postavljeni zahtev u izvršnom postupku za podnosioca ustavne žalbe bio od značaja, s obzirom na to da je postupak pokrenut radi namirenja novčanog potraživanja podnosioca prema izvršnom dužniku. U skladu sa tim, takođe, po oceni Ustavnog suda, podnosilac se i ponašao u osporenom postupku. Tako je on u više navrata podnosio urgencije, kojima je tražio od suda da primenjuje potrebne procesne radnje u cilju okončanja izvršnog postupka.
Na osnovu svega izloženog, Ustavni sud je utvrdio da je raniji Četvrti opštinski sud u Beogradu a zatim Prvi osnovni sud u Beogradu odgovoran što predmetni izvršni postupak neopravdano dugo traje, te da je navedenim postupanjem tih sudova podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava u izvršnom postupku koji se u predmetu 11-I-25513/2010 vodi pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu, a ranije u predmetu VII-I-9303/07 pred Četvrtim opštinskim sudom u Beogradu.
Ustavni sud je krećući se u granicama ustavne žalbe na osnovu člana 89. st. 1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu u tački 1. izreke usvojio ustavnu žalbu zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku, a u tački 2. izreke kao način otklanjanja štetnih posledica zbog povrede navedenog ustavnog prava naložio nadležnom sudu da preduzme sve neophodne mere kako bi se izvršni postupak okončao u najkraćem roku.
U vezi osporavanja prava na pravično suđenje, Ustavni sud nalazi da ne postoje procesne pretpostavke za ocenu povrede prava na pravično suđenje u postupku koji nije okončan te je u tom delu odbacio ustavnu žalbu na osnovu člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu zbog nepostojanja pretpostavki utvrđenih Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
6. Polazeći od iznetog, Ustavni sud na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, br. 24/08, 27/08 i 76/11), odlučio kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
dr Dragiša B. Slijepčević