Odbijanje ustavne žalbe zbog zakonitog prestanka profesionalne vojne službe

Kratak pregled

Ustavni sud je odbio kao neosnovanu ustavnu žalbu Željka Stojkovića izjavljenu protiv presude Vrhovnog suda Srbije. Utvrđeno je da je profesionalna vojna služba podnosiocu zakonito prestala zbog trajne nesposobnosti za dužnost vojnika po ugovoru, na osnovu konačnog mišljenja nadležne komisije.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-1104/2008
01.04.2010.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević` i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Željka Stojkovića iz Bezdana, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 1. aprila 2010. godine, doneo je

 

O D L U K U

Odbija se kao neosnovana ustavna žalba Željka Stojkovića izjavljena protiv presude Vrhovnog suda Srbije U. 3392/06 od 13. juna 2007. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Željko Stojković iz Bezdana je 8. januara 2008. godine, preko punomoćnika Arsenija Katanića, advokata iz Novog Sada, podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Srbije U. 3392/06 od 13. juna 2007. godine.

U ustavnoj žalbi se navodi da je komandant Novosadskog korpusa doneo naredbu o tome da podnosiocu prestaje profesionalna vojna služba usled njegove trajne nesposobnosti za vojnika po ugovoru, ali da se iz naredbe ne može utvrditi da li je podnosilac zapravo oglašen nesposobnim za profesionalnu vojnu službu. Podnosilac smatra da je usled „nezakonito i neprecizno utvrđenog razloga“ za prestanak profesionalne vojne službe dovedeno u pitanje ostvarivanje njegovog prava na penziju, a da navedenu nezakonitost nije otklonio ni Vrhovni sud Srbije. Podnosilac stoga predlaže da Ustavni sud utvrdi da su mu osporenom presudom uskraćena prava zajemčena odredbama čl. 24, 60, 68, 69. i 70. Ustava Republike Srbije, te da poništi osporenu presudu Vrhovnog suda Srbije, kao i akte upravnih organa kojima je odlučivano o njegovom pravu.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U postupku pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Odredbama Ustava na čiju povredu se ukazuje u ustavnoj žalbi, pored ostalog, utvrđeno je: da je ljudski život neprikosnoven (član 24. stav 1.); da se jemči pravo na rad, u skladu sa zakonom (član 60. stav 1.); da svako ima pravo na zaštitu svog fizičkog i psihičkog zdravlja i da se zdravstveno osiguranje, zdravstvena zaštita i osnivanje zdravstvenih fondova uređuju zakonom (član 68. st. 1. i 3.); da se prava zaposlenih i njihovih porodica na socijalno obezbeđenje i osiguranje uređuju zakonom i da se invalidima, ratnim veteranima i žrtvama rata pruža posebna zaštita, u skladu sa zakonom (član 69. st. 2. i 4.); da se penzijsko osiguranje uređuje zakonom (član 70. stav 1.).

Zakonom o Vojsci Jugoslavije („Službeni list SRJ“, br. 43/94, 28/96, 44/99, 74/99, 3/02 i 37/02 i „Službeni list SCG“, br. 7/05 i 44/05) bilo je propisano: da profesionalnom vojniku primljenom u službu u Vojsci na određeno vreme služba prestaje istekom ugovorenog roka, kao i pre isteka ugovorenog roka, ako je na osnovu ocene i mišljenja nadležnog organa zdravstvene službe utvrđeno da je trajno nesposoban za službu u Vojsci ili da je nesposoban za dužnost za koju je primljen u službu po ugovoru (član 108. stav 1. i stav 2. tačka 1)); da su osnovi za sticanje prava iz invalidskog osiguranja invalidnost i telesno oštećenje, te da invalidnost po ovom zakonu nastupa kad profesionalnom vojniku prestane služba zbog utvrđene trajne nesposobnosti za profesionalnu vojnu službu usled bolesti, povrede van rada, povrede na radu ili profesionalne bolesti (član 246. st. 1. i 3.).

4. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u osporenu presudu Vrhovnog suda Srbije i celokupnu dokumentaciju koja je priložena uz ustavnu žalbu, te utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:

Komandant Novosadskog korpusa je 10. aprila 2006. godine doneo naredbu broj 33-176 o prestanku profesionalne vojne službe Željku Stojkoviću, ovde podnosiocu ustavne žalbe, usled njegove trajne nesposobnosti za vojnika po ugovoru. U obrazloženju naredbe je navedeno: da je Viša vojnolekarska komisija u Beogradu svojim nalazom i mišljenjem int. broj 3154/1/245 od 20. septembra 2005. godine oglasila podnosioca nesposobnim za vojnika po ugovoru - trajno; da su navedeni nalaz i mišljenje dostavljeni podnosiocu 17. oktobra 2005. godine i da ih podnosilac nije osporio podnošenjem prigovora; da je na osnovu izloženog nastao razlog da podnosiocu prestane profesionalna vojna služba saglasno članu 108. stav 2. tačka 1) Zakona o Vojsci Jugoslavije.

Podnosilac ustavne žalbe je protiv navedene naredbe 25. aprila 2006. godine podneo žalbu Vojnoj pošti 1084 Beograd. Drugostepeni organ je rešenjem Up-2 broj 221-2/2006 od 22. maja 2006. godine odbio žalbu, sa obrazloženjem da je kod žalioca nastupila trajna nesposobnost za vršenje dužnosti vojnika po ugovoru za koju je primljen na službu u Vojsku, pa je pravilno postupio prvostepeni organ donoseći naredbu o prestanku profesionalne vojne službe podnosiocu. Pored toga, u obrazloženju je navedeno da je razlog za prestanak službe zasnovan na nalazu i mišljenju Više vojnolekarske komisije u Beogradu, protiv kojih podnosilac nije izjavio prigovor.

Protiv drugostepenog rešenja Vojne pošte 1084 Beograd Up-2 broj 221-2/2006 od 22. maja 2006. godine podnosilac ustavne žalbe je 29. juna 2006. godine podneo tužbu Vrhovnom vojnom sudu, zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede pravila upravnog postupka i povrede materijalnog prava.

Postupak po tužbi podnosioca nastavljen je pred Vrhovnim sudom Srbije, koji je 21. novembra 2006. godine preuzeo nerešene predmete u upravnim sporovima pokrenutim pred Vrhovnim vojnim sudom do 31. decembra 2004. godine.

Vrhovni sud Srbije, na sednici veća održanoj 13. juna 2007. godine, doneo je osporenu presudu U. 3392/06 kojom je tužba odbijena kao neosnovana, primenom odredbe člana 41. stav 2. Zakona o upravnim sporovima. Vrhovni sud Srbije je u obrazloženju presude naveo da je nakon razmatranja spisa predmeta, ocene navoda tužbe i odgovora na tužbu, kao i ocene zakonitosti osporenog rešenja, utvrdio sledeće: da je podnosilac primljen u profesionalnu vojnu službu po ugovoru na određeno vreme; da je nalazom, ocenom i mišljenjem Više vojnolekarske komisije u Beogradu oglašen trajno nesposobnim za vojnika po ugovoru; da je taj nalaz postao konačan jer podnosilac protiv njega nije izjavio prigovor; da je naredbom nadležnog starešine odlučeno da podnosiocu prestane profesionalna vojna služba, jer je utvrđeno da je nesposoban za dužnost za koju je primljen u službu po ugovoru. S obzirom na izneto, Vrhovni sud Srbije je našao da tuženi organ, odbijajući žalbu podnosioca, nije povredio zakon na njegovu štetu, a da ostali navodi podnosioca nisu mogli dovesti do drugačije odluke.

5. Polazeći od sadržine ustavne žalbe, Ustavni sud je ocenio da podnosilac u suštini ističe povredu prava na rad zbog „nezakonitog“ prestanka profesionalne vojne službe, a da povredu prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu i prava na penzijsko osiguranje nalazi u tome što nakon prestanka službe u Vojsci nije u mogućnosti da ostvari navedena prava.

Ocenjujući navode i razloge iz ustavne žalbe sa stanovišta odredaba člana 60. Ustava, Sud je pošao od toga da su odredbama člana 108. tada važećeg Zakona o Vojsci Jugoslavije posebno bili propisani razlozi za prestanak profesionalne vojne službe vojnicima primljenim u službu u Vojsci na određeno vreme. Budući da su navedena lica primljena u službu po ugovoru, njima je prestajala profesionalna vojna služba istekom ugovorenog roka, saglasno odredbi stava 1. navedenog člana Zakona. Pre isteka tog roka, vojniku po ugovoru je prestajala profesionalna vojna služba, pored ostalog, zbog trajne nesposobnosti za službu u Vojsci ili nesposobnosti za dužnost za koju je primljen u službu po ugovoru, što se utvrđivalo na osnovu ocene i mišljenja nadležnog organa zdravstvene službe (stav 2. tačka 1) istog člana Zakona). Ustavni sud je utvrdio da naredbom nadležnog starešine podnosilac ustavne žalbe nije oglašen trajno nesposobnim za službu u Vojsci, već upravo za dužnost za koju je primljen – dakle, za vojnika po ugovoru. S obzirom na izneto, ovaj sud ocenjuje neosnovanim navode podnosioca da je „nezakonito i neprecizno“ utvrđen razlog za prestanak njegove vojne službe.

Ustavni sud je utvrdio da su o prestanku profesionalne vojne službe podnosioca odlučivali zakonom ustanovljeni organi, koji su u postupku sprovedenom u skladu sa odredbama važećeg procesnog zakona utvrdili činjenično stanje od značaja za donošenje osporene odluke i odlučili o pravu podnosioca ustavne žalbe primenom merodavnog prava. Ustavni sud ocenjuje da je Vrhovni sud Srbije sproveo delotvornu kontrolu zakonitosti rešenja drugostepenog upravnog organa, te da utvrđeno činjenično stanje, primena odgovarajućeg materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, kao i obrazloženje zauzetog pravnog stava predstavljaju pravno utemeljen osnov za donošenje osporene presude. Stoga je Ustavni sud utvrdio da osporenom presudom Vrhovnog suda Srbije podnosiocu ustavne žalbe nije povređeno Ustavom garantovano pravo na rad, niti prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu i na penzijsko osiguranje. Takođe, Ustavni sud ocenjuje da podnosilac bez osnova ističe povredu prava na život, budući da se osporenom presudom ni na koji način ne dira u neprikosnovenost života zajemčenu članom 24. Ustava.

S obzirom na izloženo, Ustavni sud je odbio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu («Službeni glasnik RS», broj 109/07).

6. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.