Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku koji je trajao pet godina i sedam meseci samo u prvom stepenu. Posebno je naglašen neopravdan period od godinu i sedam meseci za izradu i dostavu pisanog otpravka presude. Dosuđena je naknada od 500 evra.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, dr Nataša Plavšić, dr Dragana Kolarić i dr Vladan Petrov, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi B. Ž. iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 29. maja 2025. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba B. Ž. i utvrđuje da je u parničnom postupku koji je vođen pred Trećim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu P. 1091/15 povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Utvrđuje se pravo B. Ž. na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 500 evra, u dinarskoj protivvrednosti, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava - razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
O b r a z l o ž e nj e
1. B. Ž. iz Beograda je 13. novembra 2020. godine, preko punomoćnika V. Đ, advokata iz Beograda, Ustavnom sudu izjavio ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u parničnom postupku koji je vođen pred Trećim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu P. 1091/15.
Podnosilac je u ustavnoj žalbi istakao: da je tužbu podneo 11. marta 2015. godine; da je od podnošenja tužbe do prijema prvostepene presude prošlo više od pet i po godina; da je sam dokazni postupak trajao dugo bez razumnog objašnjenja; da je za izradu pisanog otpravka presude sudu trebalo godinu i po dana; da podnosilac kao tužilac u tom postupku nije ni na koji način doprineo tako dugom trajanju postupka.
Podnosilac je zahtevao utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku u osporenom parničnom postupku i utvrđenje prava na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000 evra.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnositeljke ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njeno Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u spise predmeta Trećeg osnovnog suda u Beogradu P. 1091/15 i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti koje su od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Podnosilac ustavne žalbe je 11. marta 2015. godine Trećem osnovnom sudu u Beogradu podneo tužbu protiv „U“ a.d.o. Beograd, zahtevajući naknadu materijalne štete u iznosu od 41.500,00 dinara, sa eventualnim tužbenim zahtevom za naknadu materijalne štete u iznosu od 20.750,00 dinara.
U dokaznom postupku su saslušani svedoci B.Š. i G.T, kao i tužilac kao stranka, izvedeno je i veštačenje preko veštaka saobraćajno-mašinske struke, te su pročitani pisani dokazi. Nalaz i mišljenje veštaka dostavljeno je 22. juna 2018. godine, a 30. novembra 2018. godine dostavljeno je izjašnjenje veštaka na primedbe tuženog.
Ročište za glavnu raspravu je u toku postupka zakazano deset puta, od čega jedno ročište nije održano. Naime, ročište zakazano za 11. septembar 2015. godine nije održano, jer su stranke u postupku pozvane da dođu na adresu suda u Ustaničkoj ulici, a sud je u međuvremenu promenio adresu.
Sa druge strane, održana su ročišta zakazana za 13. januar, 31. maj i 1. decembar 2016. godine, 17. maj i 1. novembar 2017. godine, 15. mart i 21. septembar 2018. godine i 13. mart 2019. godine.
Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P. 1091/15 od 13. marta 2019. godine odbijen je osnovni tužbeni zahtev tužioca, dok je njegov eventualni zahtev usvojen, te je tuženi obavezan da mu isplati 26.664,00 dinara na ime materijalne štete, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
Presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P. 1091/15 od 13. marta 2019. godine je dostavljena punomoćniku tužioca 15. oktobra 2020. godine, a punomoćniku tuženog 16. oktobra 2020. godine, obojici iz prvog pokušaja.
Protiv označene prvostepene presude stranke u postupku nisu izjavile žalbu.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju se povredu poziva podnosilac ustavne žalbe, utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
5. Razmatrajući navode ustavne žalbe sa stanovišta Ustavom zajemčenog prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud konstatuje da je osporeni parnični postupak iniciran tužbom podnosioca od 11. marta 2015. godine, te da je prvostepena presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu, protiv koje stranke nisu izjavile žalbu, doneta 13. marta 2019. godine. Međutim, imajući u vidu da je predmetna prvostepena presuda dostavljena punomoćniku podnosioca ustavne žalbe tek 15. oktobra 2020. godine, Ustavni sud konstatuje da je osporeni parnični postupak trajao pet godina i sedam meseci.
Ustavni sud ističe da je pojam razumnog trajanja sudskog postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca, a pre svega od složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanja podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanja nadležnih sudova koji vode postupak i prirode zahteva, odnosno značaja prava o kome se raspravlja za podnosioca.
Imajući u vidu da je u predmetnom parničnom postupku odlučivano o tužbenom zahtevu podnosioca za naknadu materijalne štete u sporu male vrednosti, te da nije sproveden obiman dokazni postupak, Ustavni sud konstatuje da se ne može smatrati da je predmetni parnični postupak bio činjenično i pravno složen.
Ustavni sud, zatim, konstatuje da podnosilac ustavne žalbe nije doprineo ukupnom trajanju postupka, imajući u vidu da nijedno ročište nije odloženo zbog izostanka podnosioca ili njegovog punomoćnika, niti je podnosilac u toku postupka preduzimao druge radnje koje bi mogle nepotrebno produžiti trajanje postupka.
Razmatrajući postupanje nadležnog suda, Ustavni sud konstatuje da se neodržavanje ročišta zakazanog za 11. septembar 2015. godine može staviti na teret postupajućem sudu, s obzirom na to da isto nije održano, jer je strankama u postupku dostavljen poziv u kome je naznačena pogrešna adresa suda. Ustavni sud, zatim, ukazuje da su nekoliko puta u toku postupka ročišta zakazivana sa prevelikim vremenskim razmakom (dva puta sa razmakom od pet meseci i jednom prilikom sa razmakom od šest meseci).
Ustavni sud posebno naglašava da je presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P. 1091/15 od 13. marta 2019. godine, bez opravdanog razloga, dostavljena punomoćniku podnosioca ustavne žalbe tek 15. oktobra 2020. godine, dakle, nakon jedne godine i sedam meseci od donošenja, pri čemu u konkretnom slučaju nije bilo problema sa dostavom, već je dostava izvršena iz prvog pokušaja.
Imajući navedeno u vidu, Ustavni sud je ocenio da je odlučujući uticaj na predugo trajanje postupka u konkretnom slučaju imalo neefikasno i neadekvatno postupanje prvostepenog suda, pri čemu je Ustavni sud imao u vidu i činjenicu da je osporeni parnični postupak koji je trajao pet godina i sedam mesec, vođen u samo jednom stepenu.
U pogledu značaja predmeta spora, Ustavni sud nalazi da je podnosilac ustavne žalbe imao interes da sud o njegovom tužbenom zahtevu za naknadu materijalne štete odluči u okviru standarda razumnog roka.
Imajući sve navedeno u vidu, Ustavni sud je zaključio da je, u konkretnom slučaju, povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, pa je ustavnu žalbu u ovom delu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23), te je odlučio kao u tački 1. izreke.
6. Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosioca ustavne žalbe zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 500 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
Prilikom odlučivanja o visini naknade nematerijalne štete koju je podnosilac ustavne žalbe pretrpeo zbog učinjene povrede ustavnog prava, Ustavni sud je imao u vidu postojeću praksu ovog suda, praksu Evropskog suda za ljudska prava, ekonomske i socijalne prilike u Republici Srbiji, samu suštinu naknade nematerijalne štete kojom se oštećenom pruža odgovarajuće zadovoljenje, kao i činjenicu da je predmetni parnični postupak vođen radi naknade materijalne štete u iznosu od 41.500,00 dinara u sporu male vrednosti.
7. Na osnovu iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.