Usvojena ustavna žalba zbog povrede prava na pravno sredstvo
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu i poništio rešenje Vrhovnog kasacionog suda. Utvrđeno je da je proizvoljnom primenom prava podnosiocu uskraćeno pravo na pravno sredstvo, jer je njegov zahtev za preispitivanje sudske odluke odbačen uz obrazloženje da osporeni akt nije upravni akt.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Agneš Kartag Odri, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi B. K. iz Bačke Palanke, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 19. marta 2015. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba B. K. i utvrđuje da je rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Uzp. 33/11 od 25. novembra 2011. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se rešenje Vrhovnog kasacionog suda Uzp. 33/11 od 25. novembra 2011. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o zahtevu podnosioca ustavne žalbe za preispitivanje rešenja Upravnog suda – Odeljenje u Novom Sadu U. 22532/10 od 5. novembra 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. B. K . iz Bačke Palanke je, 14. februara 2012. godine, podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Uzp. 33/11 od 25. novembra 2011. godine, zbog povrede načela zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava Republike Srbije, prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava i prava na slobodu mišljenja i izražavanja iz člana 46. Ustava.
Ustavnom žalbom se osporava rešenje Vrhovnog kasacionog suda kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtev podnosioca za preispitivanje rešenja Upravnog suda – Odeljenje u Novom Sadu U. 22532/10 od 5. novembra 2010. godine, a kojim je odbačena kao nedozvoljena tužba podnosioca izjavljena protiv konačnog rešenja od 7. maja 2010. godine.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u osporeni akt, kao i u celokupnu dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, pa je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Rešenjem Opštinskog veća opštine Bačka Palanka broj III-119-76/2010 od 7. maja 2010. godine podnosilac ustavne žalbe je razrešen dužnosti načelnika Opštinske uprave opštine Bačka Palanka.
Rešenjem Upravnog suda – Odeljenje u Novom Sadu U. 22532/10 od 5. novembra 2010. godine odbačena je kao nedozvoljena tužba podnosioca izjavljena protiv navedenog rešenja, sa obrazloženjem da to rešenje nema karakter upravnog akta, već da akt o razrešenju imenovanih lica predstavlja akt poslovanja.
Osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Uzp. 33/11 od 25. novembra 2011. godine je odbačen kao nedozvoljen zahtev podnosioca za preispitivanje rešenja Upravnog suda – Odeljenje u Novom Sadu U. 22532/10 od 5. novembra 2010. godine, sa obrazloženjem da akt koji je bio osporen tužbom nema karakter upravnog akta, zbog čega je tužba bila odbačena kao nedozvoljena, te nisu ispunjeni i uslovi ni za podnošenje zahteva za preispitivanje sudske odluke.
4. Odredbama Ustava, na čiju povredu podnosilac ukazuje u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki i da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije (član 21. st. 1. i 2.); da se jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave i da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (član 36.); da se jemči sloboda mišljenja i izražavanja, kao i sloboda da se govorom, pisanjem, slikom ili na drugi način traže, primaju i šire obaveštenja i ideje i da se sloboda izražavanja može zakonom ograničiti, ako je to neophodno radi zaštite prava i ugleda drugih, čuvanja autoriteta i nepristrasnosti suda i zaštite javnog zdravlja, morala demokratskog društva i nacionalne bezbednosti Republike Srbije (član 46.).
Odredbom člana 198. stav 2. Ustava utvrđeno je da zakonitost konačnih pojedinačnih akata kojima se odlučuje o pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu podleže preispitivanju pred sudom u upravnom sporu, ako u određenom slučaju zakonom nije predviđena drugačija sudska zaštita.
Odredbama Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik RS“, broj 111/09) propisano je: da u upravnom sporu sud odlučuje i o zakonitosti konačnih pojedinačnih akata kojima se rešava o pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu, u pogledu kojih u određenom slučaju zakonom nije predviđena drugačija sudska zaštita (član 3. stav 2.); da protiv pravnosnažne odluke Upravnog suda stranka i nadležni javni tužilac mogu da podnesu Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za preispitivanje sudske odluke (u daljem tekstu: „zahtev“), da zahtev može da se podnese kada je to zakonom predviđeno, u slučajevima kada je sud odlučivao u punoj jurisdikciji i u stvarima u kojima je u upravnom postupku bila isključena žalba (član 49. st. 1. i 2.); da danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o upravnim sporovima ("Službeni list SRJ", broj 46/96) (član 78.).
5. Ocenjujući razloge i navode iznete u ustavnoj žalbi sa stanovišta sadržine Ustavom zajemčenog prava na pravno sredstvo, a polazeći od prethodno utvrđenih činjenica i okolnosti i navedenih zakonskih odredaba, Ustavni sud je utvrdio sledeće:
Rešenjem Vrhovnog kasacionog suda je odbačen kao nedozvoljen zahtev podnosioca za preispitivanje rešenja Upravnog suda, sa obrazloženjem da akt koji je bio osporen tužbom nema karakter upravnog akta, zbog čega je tužba bila odbačena kao nedozvoljena, te nisu ispunjeni uslovi ni za podnošenje zahteva za preispitivanje sudske odluke.
Odredbama novog Zakona o upravnim sporovima predmet upravnog spora je postavljen znatno šire nego odredbama prethodnog Zakona o upravnim sporovima (odredbe člana 3. Zakona). Naime, u ranijem Zakonu o upravnim sporovima ("Službeni list SRJ", broj 46/96), predmet upravnog spora je bio samo upravni akt (član 6. stav 1.). Međutim, odredbom člana 198. stav 2. Ustava utvrđeno je da zakonitost svih konačnih pojedinačnih akata kojima se odlučuje o pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu podleže preispitivanju pred sudom u upravnom sporu, ako u određenom slučaju zakonom nije predviđena drugačija sudska zaštita. Tako je već sam Ustav kao predmet upravnog spora odredio svaki konačan rešavajući pravni akt koji ne uživa neku drugu sudsku zaštitu. Ustavni sud konstatuje da se pojedinačni akti, kojima se rešava o pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu i protiv kojih nije izričito predviđen nijedan drugi oblik sudske zaštite, mogu pobijati u upravnom sporu pred Upravnim sudom, primenom odredaba člana 3. novog Zakona o upravnim sporovima, a na podlozi stava 2. člana 198. Ustava. Polazeći od navedenog, Ustavni sud ocenjuje da nije ustavnopravno prihvatljivo obrazloženje dato u osporenom rešenju da imajući u vidu da akt koji je bio osporen tužbom nema karakter upravnog akta, nema mesta vođenju upravnog spora, te, dalje, ni meritornog odlučivanja o zahtevu za preispitivanje sudske odluke.
Dalje, iz odredbe člana 49. stav 2. tačka 3) Zakona o upravnim sporovima, proizlazi da protiv pravnosnažne odluke Upravnog suda stranka i nadležni javni tužilac mogu da podnesu Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za preispitivanje sudske odluke u stvarima u kojima je u upravnom postupku bila isključena žalba. Ustavni sud konstatuje da je protiv konačnog rešenja o razrešenju dužnosti podnosioca bila isključena žalba.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocenio da je osporeno rešenje doneto proizvoljnom primenom merodavnog prava koja je onemogućila podnosiocu raspravljanje i odlučivanje pred sudom o postavljenom zahtevu. Ovim je, po oceni Ustavnog suda, bez obzira na pravnu utemeljenost zahteva koji je podnosilac ustavne žalbe podneo, povređeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo na pravno sredstvo.
Na osnovu izloženog i odredbe člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11 i 18/13 – Odluka US ), Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, odlučujući kao u tački 1. izreke, jer je utvrdio da je osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Uzp. 33/11 od 25. novembra 2011. godine povređeno navedeno Ustavom zajemčeno pravo podnosioca ustavne žalbe.
6. Istovremeno, kao meru otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede Ustavom zajemčenog prava, Ustavni sud je, saglasno članu 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, poništio osporeno rešenje i odredio da Vrhovni kasacioni sud, kao nadležan sud, donese novu odluku o zahtevu podnosioca za preispitivanje rešenja Upravnog suda – Odeljenje u Novom Sadu U. 22532/10 od 5. novembra 2010. godine, odlučujući kao u tački 2. izreke.
7. Ustavni sud nije razmatrao ustavnu žalbu u delu koji se odnosi na navode podnosioca da su mu osporenim pojedinačnim aktom povređena i druga Ustavom zajemčena načela i prava, imajući u vidu da je utvrdio povredu prava na pravno sredstvo i poništio osporeno rešenje Vrhovnog kasacionog suda, te da je određeno da isti sud ponovo odluči o zahtevu podnosioca.
8. S obzirom na izneto, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.