Odluka Ustavnog suda o povredi prava u dugotrajnom stečajnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud usvojio je ustavnu žalbu bivših zaposlenih i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu. U stečajnom postupku nad preduzećem sa većinskim državnim kapitalom, koji je trajao 14 godina, potraživanja podnosilaca nisu namirena.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-11841/2021
26.06.2025.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, dr Nataša Plavšić, dr Vladan Petrov i Vesna Ilić Prelić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi R. M.(1), B. D, M. K.(1), Z. R, E. F, M. G.(1), J. K, M. V, S. R. P, A. V.(1), E. B.(1), R. T, M. C, D. K, M. H. L, L. M, J. H.(1), M. M, T. R, A. L, L. Č.(1), L. L, J. Č, G. F, V. J, F. D, I. D, E. Č, V. B, L. Č.(2), I. K, Š. K, K. Č, P. F, E. K, P. Š, E. I, E. U, B. Đ, Ž. K, M. H, K. B, T. K, M. S, Z. B, M. K.(2), I. M.(1), L. P, M. T, M. G.(2), svih iz Bačke Topole, H. F. iz Panonije kod Bačke Topole, G. P. iz Mićunova kod Bačke Topole, Ž. Š, M. B, E. B.(2), J. H.(2), J. V, J. H.(3), E. A, Š. S, svih iz Bajše kod Bačke Topole, B. V, S. V, obojice iz Njegoševa kod Bačke Topole, I. M.(2) iz Bačkog Dušanova kod Subotice, A. V.(2), T. Š, K. G, A. V.(3), svih iz Novog Orahova kod Bačke Topole, D. Š, S. Š. S, svih iz Tomislavaca kod Bačke Topole, V. S, D. P, R. M.(2), svih iz Lovćenca kod Bačke Topole, S. M. iz Leskovca, T. M. iz Gunaroša kod Bačke Topole, Ž. Č. iz Novog Orahova kod Bačke Topole i M. Nj. iz Temerina, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 26. juna 2025. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba M. K.(1), Z. R, E. F, M. G.(1), J. K, E. B, M. H. L, J. H.(1), L. L, J. Č, V. J, I. D, E. Č, V. B, L. Č.(1), I. K, M. K.(2), I. M. (1), L. P, M. T, M. G.(1), H. F, Ž. Š, J. H.(2), J. V, Š. S, S. V, I. M.(2), T. Š, A. V, D. Š, V. S. i T. M. i utvrđuje da su podnosiocima ustavne žalbe povređena prava na suđenje u razumnom roku i na imovinu, iz člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 23/10.
2. Utvrđuje se pravo M. K.(1), Z. R, E. F, M. G.(1), J. K, E. B, M. H. L, J. H.(1), L. L, J. Č, V. J, I. D, E. Č, V. B, L. Č.(1), I. K, M. K.(2), I. M. (1), L. P, M. T, M. G.(1), H. F, Ž. Š, J. H.(2), J. V, Š. S, S. V, I. M.(2), T. Š, A. V, D. Š, V. S. i T. M. na naknadu nematerijalne štete, svakom u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za eventualno već isplaćene iznose po osnovu eventualno utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 23/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
3. Utvrđuje se pravo M. K.(1), Z. R, E. F, M. G.(1), J. K, E. B, M. H. L, J. H.(1), L. L, J. Č, V. J, I. D, E. Č, V. B, L. Č.(1), I. K, M. K.(2), I. M. (1), L. P, M. T, M. G.(1), H. F, Ž. Š, J. H.(2), J. V, Š. S, S. V, I. M.(2), T. Š, A. V, D. Š, V. S. i T. M. na naknadu materijalne štete, svakom u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 23/10, umanjenog za iznose koji su im po tom osnovu eventualno već isplaćeni ili na drugi način namireni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
4. Odbacuje se ustavna žalba R. M.(1), B. D, M. K.(1), Z. R, E. F, M. G.(1), J. K, M. V, S. R. P, A. V.(1), E. B.(1), R. T, M. C, D. K, M. H. L, L. M, J. H.(1), M. M, T. R, A. L, L. Č.(1), L. L, J. Č, G. F, V. J, F. D, I. D, E. Č, V. B, L. Č.(2), I. K, Š. K, K. Č, P. F, E. K, P. Š, E. I, E. U, B. Đ, Ž. K, M. H, K. B, T. K, M. S, Z. B, M. K.(2), I. M.(1), L. P, M. T, M. G.(2), H. F, G. P, Ž. Š, M. B, E. B.(2), J. H.(2), J. V, J. H.(3), E. A, Š. S, B. V, S. V, I. M.(2), A. V.(2), T. Š, K. G, A. V.(3), D. Š, S. Š. S, V. S, D. P, R. M.(2), S. M, T. M, Ž. Č. i M. Nj. izjavljena protiv rešenja Privrednog suda u Subotici St. 23/10 od 22. aprila 2021. godine i rešenja Privrednog apelacionog suda Pvž. 244/21 od 15. jula 2021. godine.
5. Odbacuje se ustavna žalba R. M.(1), G. P, B. D, B. V, M. V, A. V.(1), S. R. P, A. V.(2), R. T, M. C, D. K, M. B, L. M, M. M, E. B, T. R, K. G, A. L, G. F, S. Š. S, S. M, F. D, L. Č.(2), J. H, Š. K, K. Č, P. F, Ž. Č, E. K, P. Š, D. P, R. M.(2), E. I, E. U, B. Đ, Ž. K, M. Nj, M. H, K. B, T. K, E. A, M. S. i Z. B. izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i na imovinu, iz člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 23/10.
6. Odbacuje se zahtev podnosilaca ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.
O b r a z l o ž e nj e
1. R. M. iz Bačke Topole i ostala lica navedena u uvodu i izreci izjavili su Ustavnom sudu, 12. avgusta 2021. godine, preko punomoćnika N. V, advokata iz Subotice, ustavnu žalbu protiv rešenja Privrednog suda u Subotici St. 23/10 od 22. aprila 2021. godine i rešenja Privrednog apelacionog suda Pvž. 244/21 od 15. jula 2021. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 36. Ustava, kao i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 58. Ustava, u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 23/10.
Podnosioci u ustavnoj žalbi ističu da im je donošenjem osporenih rešenja kojima je pravnosnažno zaključen stečajni postupak nad AD „I.“ Bačka Topola onemogućeno da naplate svoja potraživanja iz radnog odnosa prema stečajnom dužniku – preduzeću sa većinskim društvenim kapitalom, posebno imajući u vidu da su dva puta odbijeni njihovi prigovori radi ubrzavanja predmetnog stečajnog postupka.
Predloženo je da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i poništi osporene akte, te da podnosiocima utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, kao i na naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 3.000 evra i pravo na naknadu materijalne štete u visini potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku. Podnosioci su istakli i zahtev za naknadu troškova postupka na ime sastava ustavne žalbe.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, iz dostavljene dokumentacije i dopisa Privrednog suda u Subotici VIII Su. 44/2024-1 od 28. maja 2024. godine, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Rešenjem Trgovinskog suda u Subotici St. 14/07 od 4. maja 2007. godine otvoren je stečajni postupak nad stečajnim dužnikom AD „I.“ Bačka Topola, a za stečajnog upravnika je imenovana Agencija za privatizaciju Republike Srbije.
Stečajni postupak je zaključen pravnosnažnim rešenjem Privrednog suda u Subotici St. 23/10 od 22. aprila 2021. godine, po kom osnovu je 30. jula 2021. godine stečajni dužnik brisan iz registra privrednih subjekata.
Stečajni dužnik AD „I.“ Bačka Topola bilo je preduzeće sa većinskim državnim kapitalom.
Podnosioci ustavne žalbe su u predmetnom stečajnom postupku prijavili svoja potraživanja iz radnog odnosa koja su im utvrđena, ali nisu u celosti isplaćena.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega. Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.
Odredbom člana 2. Zakona o izmeni i dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 92/23) propisano je da se u članu 82. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS”, br. 109/07, 99/11, 18/13, 40/15, 103/15 i 10/23) dodaje stav 2. koji glasi: „Izuzetno od stava 1. ovog člana ustavna žalba može se izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, ako je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u stečajnim i izvršnim postupcima koji se vode radi namirenja priznatih ili utvrđenih potraživanja u kojima je stečajni, odnosno izvršni dužnik preduzeće sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom.”
Odredbom člana 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 92/23), koji je stupio na snagu 4. novembra 2023. godine, propisano je da se Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ne primenjuje na stečajne i izvršne postupke koji se vode radi namirenja priznatih ili utvrđenih potraživanja u kojima je stečajni, odnosno izvršni dužnik preduzeće sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom. Odredbom člana 16. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da se prigovor radi ubrzavanja stečajnog ili izvršnog postupka iz člana 1. ovog zakona po kojem nije doneta odluka do dana stupanja na snagu ovog zakona, smatra ustavnom žalbom.
5. Odlučujući o istaknutoj povredi prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 23/10, Ustavni sud je pošao od prakse Evropskog suda za ljudska prava u vezi sa pitanjem odgovornosti države za neizvršenje sudskih odluka u kojima je dužnik preduzeće sa većinskim državnim, odnosno društvenim kapitalom.
U tom smislu, Ustavni sud posebno ukazuje je u predmetu Lilić i drugi protiv Srbije Evropski sud konstatovao da je još ranije isticao da je period neizvršenja pravnosnažne domaće odluke do godinu dana u skladu sa zahtevima Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te da je utvrđivao povredu kada god je taj period bio duži od godinu dana, bez obzira na to da li se pravnosnažna domaća odluka izvršava kroz izvršni ili stečajni postupak. U predmetu Lilić i drugi protiv Srbije, Evropski sud je ukazao i na svoju praksu u predmetu Bugarić protiv Srbije (broj predstavke 39694/10, odluka od 6. decembra 2016. godine) u kome je odbačena predstavka podnositeljke u situaciji kada je izvršni postupak trajao kraće od sedam meseci. Evropski sud je u predmetu Lilić i drugi protiv Srbije, takođe, istakao da je u predmetu Crnišanin i drugi protiv Srbije utvrdio povredu Evropske konvencije u situaciji kada je relevantan period neizvršenja trajao između jedne godine i pet meseci i četiri godine i osam meseci.
Polazeći od navedenih stavova Evropskog suda, koje prihvata i ovaj sud, Ustavni sud ukazuje da svaki postupak koji se vodi radi namirenja pravnosnažno utvrđenog potraživanja (stečajni, izvršni ili neki drugi) prema preduzeću sa većinskim društvenim, odnosno državnim kapitalom, a koji traje duže od perioda koji se u praksi Evropskog suda smatra prihvatljivim, predstavlja osnov za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku. Pri tome, Ustavni sud naglašava da u tom slučaju nisu od isključivog ili odlučujućeg značaja okolnosti od uticaja na trajanje izvršnog, odnosno stečajnog postupka, kao što su složenost postupka i postupanje organa postupka i stranaka u postupku, već je odlučujuća okolnost za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku upravo činjenica da potraživanje nije namireno u relevantnom vremenskom periodu, u skladu sa praksom Evropskog suda.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da je osporeni stečajni postupak koji je vođen nad preduzećem sa većinskim državnim kapitalom trajao oko 14 godina, pri čemu u navedenom periodu utvrđena potraživanja podnosilaca iz radnog odnosa nisu namirena, Ustavni sud je ocenio da je podnosiocima povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava.
Ustavni sud je, stoga, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23), usvojio ustavnu žalbu M. K.(1), Z. R, E. F, M. G.(1), J. K, E. B, M. H. L, J. H.(1), L. L, J. Č, V. J, I. D, E. Č, V. B, L. Č.(1), I. K, M. K.(2), I. M. (1), L. P, M. T, M. G.(1), H. F, Ž. Š, J. H.(2), J. V, Š. S, S. V, I. M.(2), T. Š, A. V, D. Š, V. S. i T. M. i utvrdio da je ovim podnosiocima u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 23/10 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u tački 1. izreke.
6. Razmatrajući tvrdnje podnosilaca da im je u osporenom stečajnom postupku povređeno pravo na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava, Ustavni sud je pošao od svog stava da je u predmetima koji se tiču neizvršenja pravnosnažnih sudskih odluka donetih prema preduzećima sa većinskim državnim ili društvenim kapitalom, utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku preduslov za utvrđivanje povrede prava na imovinu i usvajanje zahteva za naknadu materijalne štete u visini nenaplaćenog, odnosno nenamirenog potraživanja.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da je prethodno utvrdio da je podnosiocima ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u osporenom stečajnom postupku, Ustavni sud je ocenio da propust Privrednog suda u Subotici da obezbedi namirenje potraživanja podnosilaca koja potiču iz radnog odnosa, prema stečajnom dužniku sa državnim kapitalom, predstavlja povredu prava podnositeljke na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava.
Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, usvojio ustavnu žalbu istih podnosilaca i utvrdio da im je u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 23/10 povređeno i pravo na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava, odlučujući kao u tački 1. izreke.
7. Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosilaca ustavne žalbe zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za eventualno već isplaćene iznose po osnovu eventualno utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 23/10. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
Prilikom odlučivanja o visini iznosa naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu stavove Evropskog suda koji su izraženi u odluci u predmetu Stanković protiv Srbije (predstavka broj 41285/19, odluka od 19. decembra 2019. godine), a koje je i Ustavni sud prihvatio u svojoj praksi (videti npr. Odluku Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine i Odluku Už- 277/2017 od 4. juna 2020. godine).
8. Odlučujući o načinu otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava na imovinu, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 3. izreke, utvrdio pravo podnosilaca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 23/10, umanjenih za iznose koji su im po tom osnovu eventualno već isplaćeni ili na drugi način namireni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da je Evropski sud u presudi Stevanović i drugi protiv Srbije (broj predstavke 43815/17 i 15 drugih, od 27. avgusta 2019. godine, stav 17.) prihvatio stanovište prema kome prilikom dosuđivanja materijalne štete zbog propusta da potraživanje podnosilaca bude namireno, podnosioci nemaju pravo na zakonsku zateznu kamatu za period nakon pokretanja stečajnog postupka.
9. Kada su upitanju osporeni akti - rešenja Privrednog suda u Subotici St. 23/10 od 22. aprila 2021. godine i Privrednog apelacionog suda Pvž. 244/21 od 15. jula 2021. godine, Ustavni sud pre svega ukazuje da odluka suda kojom se okončava postupak stečaja ne predstavlja akt kojim se odlučuje o pravima i obavezama stranaka u postupku, te da se ne radi o pojedinačnom aktu iz člana 170. Ustava.
Ovaj pravni stav Ustavni sud je zauzeo u svojoj ranijoj praksi (u tom smislu videti rešenje Už - 2259/2011 od 7. februara 2012. godine).
S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud je u tački 4. izreke, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu R. M.(1), B. D, M. K.(1), Z. R, E. F, M. G.(1), J. K, M. V, S. R. P, A. V.(1), E. B.(1), R. T, M. C, D. K, M. H. L, L. M, J. H.(1), M. M, T. R, A. L, L. Č.(1), L. L, J. Č, G. F, V. J, F. D, I. D, E. Č, V. B, L. Č.(2), I. K, Š. K, K. Č, P. F, E. K, P. Š, E. I, E. U, B. Đ, Ž. K, M. H, K. B, T. K, M. S, Z. B, M. K.(2), I. M.(1), L. P, M. T, M. G.(2), H. F, G. P, Ž. Š, M. B, E. B.(2), J. H.(2), J. V, J. H.(3), E. A, Š. S, B. V, S. V, I. M.(2), A. V.(2), T. Š, K. G, A. V.(3), D. Š, S. Š. S, V. S, D. P, R. M.(2), S. M, T. M, Ž. Č. i M. Nj. u ovom delu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
10. Razmatrajući ustavnu žalbu R. M.(1), G. P, B. D, B. V, M. V, A. V.(1), S. R. P, A. V.(2), R. T, M. C, D. K, M. B, L. M, M. M, E. B, T. R, K. G, A. L, G. F, S. Š. S, S. M, F. D, L. Č.(2), J. H, Š. K, K. Č, P. F, Ž. Č, E. K, P. Š, D. P, R. M.(2), E. I, E. U, B. Đ, Ž. K, M. Nj, M. H, K. B, T. K, E. A, M. S. i Z. B. izjavljenu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i na imovinu, iz člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 23/10, Ustavni sud ukazuje da su odlukama Už-765/2020 od 28. marta 2024. godine, Už-766/2020 od 28. marta 2024. godine, Už-5686/2020 od 11. aprila 2024. godine, Už-10859/2020 od 27. juna 2024. godine, Už- 4593/2021 od 26. decembra 2024. godine i Už-4594/2021 od 20. marta 2025. godine pored ostalog, usvojene ustavne žalbe ovih podnosilaca i utvrđeno da im je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na imovinu iz člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava, u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 23/10. Takođe, ovim podnosiocima je utvrđeno pravo na naknadu nematerijalne štete svakom u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za eventualno već isplaćene iznose po osnovu eventualno utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u navedenom stečajnom postupku, kao i pravo na naknadu materijalne štete, svakom u visini iznosa potraživanja utvrđenih u tom stečajnom postupku, umanjenih za iznose koji su im po tom osnovu eventualno već isplaćeni ili na drugi način namireni.
Imajući u vidu da je ovim podnosiocima ustavne žalbe utvrđeno pravo na naknadu nematerijalne i materijalne štete po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Subotici u predmetu St. 23/10, po oceni Ustavnog suda, ovi podnosioci su izgubili status „žrtve“.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u tački 5. izreke odbacio ustavnu žalbu R. M.(1), G. P, B. D, B. V, M. V, A. V.(1), S. R. P, A. V.(2), R. T, M. C, D. K, M. B, L. M, M. M, E. B, T. R, K. G, A. L, G. F, S. Š. S, S. M, F. D, L. Č.(2), J. H, Š. K, K. Č, P. F, Ž. Č, E. K, P. Š, D. P, R. M.(2), E. I, E. U, B. Đ, Ž. K, M. Nj, M. H, K. B, T. K, E. A, M. S. i Z. B, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
11. U pogledu zahteva podnosilaca za naknadu troškova postupka na ime sastava ustavne žalbe od strane advokata, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo načelan stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, pri čemu u konkretnom slučaju ne postoje bilo kakve izuzetne i posebne okolnosti koje bi opravdale drugačiju primenu člana 6. stav 2. Zakona (videti presudu u predmetu Evropskog suda Dragan Kovačević protiv Hrvatske, broj predstavke 49281/15, od 12. maja 2022. godine, stav 83.). Stoga je Sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ovaj zahtev podnosilaca, rešavajući kao u tački 6. izreke.
12. Na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9), člana 46. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.
Slični dokumenti
- Už 3103/2015: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu u stečajnom postupku
- Už 3501/2012: Odluka Ustavnog suda o povredi prava u dugotrajnom stečajnom postupku
- Už 13596/2018: Povreda prava na imovinu zbog nenamirenja potraživanja u dugotrajnom stečajnom postupku
- Už 10859/2020: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično i razumno suđenje i imovinu u stečaju
- Už 766/2020: Povreda prava na pravično suđenje i imovinu u stečajnom postupku