Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe kao nedopuštene i neblagovremene

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu protiv više akata državnih organa. Žalba je delimično nedopuštena jer se osporava akt donet pre Ustava iz 2006, delimično neblagovremena, a delimično se odnosi na akt koji nije pojedinačni akt u smislu Ustava.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-1194/2008
30.09.2010.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Mirjane Petrović iz Zaječara, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 30. septembra 2010. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Mirjane Petrović izjavljena protiv rešenja Komande vojnog okruga Niš int.br. 1626-2 od 5. decembra 2005. godine, presude Vrhovnog suda Srbije U. 1128/07 od 30. oktobra 2007. godine, rešenja Vrhovnog suda Srbije Uvp.I 101/08 od 28. maja 2008. godine i akta Republičkog javnog tužioca zt. br. 189/08 od 23. septembra 2008. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Mirjana Petrović iz Zaječara podnela je 14. oktobra 2008. godine Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv akata navedenih u izreci, zbog povrede prava zajemčenih odredbama člana 36. stav 2, člana 157, člana 158. stav 2, člana 197. stav 1. i člana 198. stav 2. Ustava Republike Srbije.

2. Odredba člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđuje da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

Odredbama Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) propisano je: da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva ili je zakonom isključeno pravo na njihovu sudsku zaštitu (član 82. stav 2.); da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom (člana 84. stav 1.).

3. U odnosu na osporeno rešenje Komande vojnog okruga Niš int.br. 1626-2 od 5. decembra 2005. godine, Ustavni sud je utvrdio da je to rešenje doneto pre stupanja na snagu Ustava Republike Srbije, 8. novembra 2006. godine, te je saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu u tom delu odbacio, kao nedopuštenu.

4. S obzirom na to da je prema navodima ustavne žalbe 11. marta 2008. godine, podnositeljka primila osporenu presudu Vrhovnog suda Srbije U. 1128/07 od 30. oktobra 2007. godine, kao i da je rešenje Vrhovnog suda Srbije Uvp.I 101/08 od 28. maja 2008. godine podnositeljka primila 6. septembra 2008. godine, a da je ustavna žalba podneta 14. oktobra 2008. godine, dakle po isteku roka propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu i u tom delu odbacio ustavnu žalbu kao neblagovremenu.

5. Prema navodima ustavne žalbe osporenim aktom Republičkog javnog tužilaštva podnosilac ustavne žalbe je obavešten da Tužilaštvo neće pobijati zahtevom za zaštitu zakonitosti rešenje Komande vojnog okruga Niš int.br. 1626-2 od 5. decembra 2005. godine, presudu Vrhovnog suda Srbije U. 1128/07 od 30. oktobra 2007. godine i rešenje Vrhovnog suda Srbije Uvp.I 101/08 od 28. maja 2008. godine, jer je ocenilo da ne postoje zakonski razlozi zbog kojih javni tužilac može izjaviti ovaj pravni lek protiv navedenih sudskih odluka. Iz navedenog sledi da osporeni akt Republičkog javnog tužilaštva po svojoj prirodi nije pojedinačni akt kojim se odlučuje o pravima i obavezama fizičkih ili pravnih lica te da, stoga, taj akt nije pojedinačni akt protiv koga se, u smislu odredaba člana 170. Ustava i člana 82.stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, može izjaviti ustavna žalba, pa je Ustavni sud u tom delu ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbama člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.

6. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.