Rešenje o odbacivanju ustavne žalbe kao neblagovremene i zbog nenadležnosti suda
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv pravnosnažnih krivičnih presuda. Žalba je delimično odbačena kao neblagovremena, a delimično zbog nenadležnosti, jer se od Ustavnog suda tražilo da preispituje činjenično stanje i ocenu dokaza, što je u nadležnosti redovnih sudova.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Ivana Gajića iz Jagodine, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 17. septembra 2009. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Ivana Gajića izjavljena protiv presude Okružnog suda u Jagodini K. 60/03 od 9. maja 2007. godine, presude Vrhovnog suda Srbije Kž. I 1853/07 od 23. juna 2008. godine i presude Vrhovnog suda Srbije Kzp. 677/08 od 14. aprila 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Ivan Gajić iz Jagodine podneo je Ustavnom sudu, preko punomoćnika Dušana D. Tomića, advokata iz Jagodine, 26. juna 2009. godine ustavnu žalbu protiv presude Okružnog suda u Jagodini K. 60/03 od 9. maja 2007. godine, presude Vrhovnog suda Srbije Kž. I 1853/07 od 23. juna 2008. godine i presude Vrhovnog suda Srbije Kzp. 677/08 od 14. aprila 2009. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije, koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno odredbi člana 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava ili slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", br. 109/07), koji je stupio na snagu 6. decembra 2007. godine, propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u osporene presude i dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rešavanje ove ustavnopravne stvari.
Pred Okružnim sudom u Jagodini vođen je krivični postupak protiv podnosioca ustavne žalbe koji je okončan donošenjem osporene presude K. 60/03 od 9. maja 2007. godine. Navedenom presudom podnosilac ustavne žalbe je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela zloupotrebe službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi st. 4. i 1. Krivičnog zakonika i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine. Vrhovni sud Srbije je, odlučujući po žalbi na prvostepenu presudu, osporenom presudom Kž. I 1853/07 od 23. juna 2008. godine, uvažio žalbu branioca podnosioca ustavne žalbe i preinačio presudu Okružnog suda u Jagodini K. 60/03 samo u pogledu odluke o kazni i podnosioca osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, a u preostalom delu je prvostepenu presudu potvrdio. Branilac podnosioca ustavne žalbe je potom podneo Vrhovnom sudu Srbije zahtev za ispitivanje zakonitosti pravnosnažnih presuda Okružnog suda u Jagodini K. 60/03 i Vrhovnog suda Srbije Kž. I 1853/07. Vrhovni sud Srbije je presudom Kzp. 677/08 od 14. aprila 2009. godine odbio kao neosnovan navedeni zahtev.
Po stavu Ustavnog suda, u krivičnom postupku se pravna sredstva pre izjavljivanja ustavne žalbe iscrpljuju podnošenjem žalbe na prvostepenu presudu, odnosno žalbe na drugostepenu presudu, kada je ona u skladu sa zakonom dozvoljena. Polazeći od navedenog, po oceni Ustavnog suda, zakonom propisani rok za izjavljivanje ustavne žalbe se u konkretnom slučaju računa od dana dostavljanja osporene drugostepene krivične presude podnosiocu ustavne žalbe, a ne od dana kada je podnosilac primio osporenu presudu Vrhovnog suda Srbije po vanrednom pravnom leku. Imajući u vidu da je podnosilac ustavne žalbe osporenu drugostepenu presudu Vrhovnog suda Srbije Kž. I 1853/07 primio krajem 2008. godine, kako to nesumnjivo proističe iz priložene dokumentacije, a da je ustavnu žalbu izjavio 26. juna 2009. godine, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba neblagovremena u odnosu na osporenu presudu Okružnog suda u Jagodini K. 60/03 od 9. maja 2007. godine i osporenu presudu Vrhovnog suda Srbije Kž. I 1853/07 od 23. juna 2008. godine, jer je podneta po isteku roka od 30 dana propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Stoga je Sud ocenio da ustavnu žalbu u ovom delu treba odbaciti, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.
4. U odnosu na osporenu presudu Vrhovnog suda Srbije Kzp. 677/08 od 14. aprila 2009. godine, Ustavni sud je iz navoda iznetih u ustavnoj žalbi ustanovio da podnosilac ustavne žalbe isključivo osporava utvrđeno činjenično stanje na kome se zasniva osporena sudska odluka. Podnosilac ustavne žalbe, između ostalog, navodi da je pravilnom ocenom svih dokaza sud mogao jedino da zaključi da podnosilac nije izvršio krivično delo za koje je osuđen. Iz razloga kojima se obrazlaže ustavna žalba proizlazi da se od Ustavnog suda, u suštini, zahteva da ponovo izvrši ocenu dokaza i da kao instancioni sud ispita zakonitost odluke redovnog suda donete po vanrednom pravnom sredstvu, jer je identične žalbene razloge podnosilac ustavne žalbe već navodio u žalbi na prvostepenu presudu i u zahtevu za ispitivanje zakonitosti pravnosnažnih presuda.
Polazeći od navedenog, kao i odredaba čl. 167. i 170. Ustava i člana 82. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud konstatuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova, već da je Ustavni sud u postupku ustavnosudske zaštite Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava i sloboda nadležan jedino da utvrđuje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do povrede ili uskraćivanja ljudskih i manjinskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, kao i da samo pozivanje na povredu određenog Ustavom zajemčenog prava ne čini ustavnu žalbu dozvoljenom.
Imajući u vidu da se predmetnom ustavnom žalbom traži da Ustavni sud odlučuje izvan granica svoje Ustavom utvrđene nadležnosti, to je Ustavni sud ocenio da nije nadležan za odlučivanje, pa je ustavnu žalbu odbacio u odnosnom delu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 1) Zakona o Ustavnom sudu.
5. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić