Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe privatnog tužioca
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu privatnog tužioca izjavljenu protiv oslobađajućih presuda u krivičnom postupku. Sud je zauzeo stav da se privatni tužilac ne može pozivati na povredu svog prava na pravično suđenje u slučaju kada je okrivljeni oslobođen optužbe.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Ranka Dinića iz Zaječara, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 3. juna 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Ranka Dinića izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Zaječaru K. 530/2008 od 20. februara 2009. godine i presude Okružnog suda u Zaječaru Kž. 320/09 od 11. maja 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Ranko Dinić iz Zaječara je 25. juna 2009. godine Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu, dopunjenu 26. februara 2010. godine, protiv presude Opštinskog suda u Zaječaru K. 530/2008 od 20. februara 2009. godine i presude Okružnog suda u Zaječaru Kž. 320/09 od 11. maja 2009. godine, zbog povrede načela zabrane diskriminacije i povrede prava na sudsku zaštitu, prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku i prava na pravno sredstvo iz čl. 21. i 22, člana 32. stav 1. i člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi se navodi da je ožalbenim presudama podnosiocu povređeno pravo na pravično suđenje, jer su sudovi „povredili odredbe krivičnog postupka, nisu pravilno utvrdili činjenično stanje čime je povređen član 368. stav 1. tačka 11. Zakonika o krivičnom postupku i jer nisu pravilno primenili Krivični zakonik“. Takođe, podnosilac ističe i povredu načela zabrane diskriminacije i povrede prava na sudsku zaštitu, prava na suđenje u razumnom roku i prava na pravno sredstvo, koje povrede obrazlaže time da je „država odgovorna za kršenje zabrane diskriminacije, zato što ima osnovanih razloga da državni – nižestepeni sudovi nisu zaštitili slobodu pravičnog i u razumnom roku odlučivanja podnositelju ustavne žalbe iz sopstvenih diskriminatorskih pobuda“, kao i da je „država odgovorna za kršenje prava podnosioca ustavne žalbe na sudsku zaštitu i efikasno pravno sredstvo zato što zbog načina i vremena – neblagovremenog i negativnog odlučivanja po presudama nižestepenih sudova, a po privatnoj tužbi, podnositelj ustavne žalbe nije mogao da se žali nijednom drugom državnom organu, a posebno ne sudu“.
2. Prema članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Član 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07) sadrži odredbu istovetne sadržine kao član 170. Ustava.
3. Na osnovu navoda iz ustavne žalbe i dokaza koji su uz žalbu priloženi, Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku utvrdio da je osporenom presudom Opštinskog suda u Zaječaru K. 530/2008 od 20. februara 2009. godine okrivljeni B.N. oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo uvreda iz člana 170. stav 1. Krivičnog zakonika i krivično delo kleveta iz člana 171. stav 1. Krivičnog zakonika, po privatnoj tužbi Ranka Dinića, ovde podnosioca ustavne žalbe. Osporenom presudom Okružnog suda u Zaječaru Kž. 320/09 od 11. maja 2009. godine odbijena je kao neosnovana žalba privatnog tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, i potvrđena presuda Opštinskog suda u Zaječaru K. 530/2008 od 20. februara 2009. godine.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava svakome se jemči pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Prema odredbi člana 1. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (u daljem tekstu: Zakonik) („Službeni list SFRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 122/08 i 20/09), koji je važio u vreme donošenja osporenih rešenja, ovaj zakonik utvrđuje pravila sa ciljem da niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu krivičnog dela izrekne krivična sankcija pod uslovima koje predviđa krivični zakon i na osnovu zakonito sprovedenog postupka.
Članom 355. stav 1. tačka 1) Zakonika bilo je propisano da će presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe sud izreći ako delo za koje je optužen po zakonu nije krivično delo.
Iz navedenih odredaba Zakonika proizlazi, s jedne strane, da je cilj vođenja krivičnog postupka da se utvrdi postojanje krivičnog dela i krivične odgovornosti okrivljenog, odnosno da se u odnosu na okrivljenog raspravi i odluči o osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje krivičnog postupka, kao i o optužbama protiv njega, kako bi se obezbedilo da niko nevin ne bude osuđen, a, sa druge strane, da će sud doneti presudu kojom se okrivljeni oslobađa od optužbe ako delo za koje je optužen po zakonu nije krivično delo. Dakle, u krivičnom postupku se ne raspravlja o osnovanosti sumnje protiv privatnog tužioca, niti se utvrđuje njegova krivična odgovornost. Stoga se privatni tužilac ne može pozivati na to da je presudom kojom je okrivljeni oslobođen od optužbe povređeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava.
Kako podnosilac ustavne žalbe povredu načela zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava, kao i povrede prava na sudsku zaštitu i prava na pravno sredstvo iz člana 22. i člana 36. stav 2. Ustava, zasniva na povredi prava na pravično suđenje, to se izneta ocena Ustavnog suda o nedopuštenosti ustavne žalbe odnosi i na ove istaknute povrede.
Polazeći od izloženog, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer je ustavna žalba nespojiva ratione materiae sa odredbama Ustava na čiju povredu se podnosilac ustavne žalbe poziva, te ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić