Odbijena ustavna žalba zbog neosnovanosti povrede prava na suđenje u razumnom roku

Kratak pregled

Ustavni sud odbio je kao neosnovanu ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Iako je postupak trajao preko sedam godina, dužina je opravdana složenošću predmeta i dugotrajnim prekidima zbog ostavinskih postupaka, što se ne stavlja na teret sudu.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-1225/2010
22.11.2012.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević , predsednik Veća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Ivana Miškova iz Bačke Palanke, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 22. novembra 2012. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba Ivana Miškova i utvrđuje da je u postupku koji je vođen pred Opštinskim sudom u Vlasotinc u u predmetu P. 1022/06 , povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 700 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde i državne uprave .

O b r a z l o ž e nj e

1. Ivan Miškov iz Bačke Palanke je 4. februara 2010. godine Ustavnom sudu izjavio ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog odredbom član a 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u parničnom postupku koji je vo đen pr ed Opštinskim sudom u Vlasotincu u predmetu P . 1022/06.

U ustavnoj žalbi je navedeno: da je podnosilac ustavne žalbe 2002. godine pokrenuo pred Opštinskim sudom u Vlasotincu pa rnični postupak; da je prvostepeni sud više puta odlučivao o tužbenom zahtevu; da su spisi predmeta Opštinskog suda u Vlasotincu P. 1022/06 dostavljeni 19. juna 2007. godine Okružnom sudu u Leskovcu na odlučivanje o žalbi tužioca izjavljenoj protiv prvostepene presude; da do momenta podnošenja ustavne žalbe, ni nakon osam godina od pokretanja postupka, nije doneta konačna sudska odluka o postavljenom tužbenom zahtevu.

Podnosilac ustavne žalbe predlaže da Ustavni sud usvoji žalbu, utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku, u parničnom postupku koji je vođen pred Opštinskim sudom u Vlasotincu u predmetu P. 1022/06 i dosudi mu pravo na naknadu nematerijalne štete.



2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Ukoliko se zbog trajanja postupka ističe povreda prava na suđenje u razumnom roku, prema odredbi člana 82. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07 i 99/11), kojom se uređuje postupak po ustavnoj žalbi, ustavna žalba se može izjaviti i ako nisu iscrpljena sva pravna sredstva, dakle pre nego što je postupak okončan.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.



3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u spise predmeta Opštinskog suda u Vlasotincu P. 1022/06 i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:

Podnosilac ustavne žalbe je 4. oktobra 2002. godine podneo tužbu Opštinskom sudu u Vlasotincu protiv tuženih, radi poništaja ugovora o poklonu.

Opštinski sud u Vlasotincu je doneo presudu zbog izostanka P. 707/02 od 29. oktobra 2002. godine, kojom je usvojio tužbeni zahtev tužioca i poništio određeni ugovor o poklonu zak ljučen između tuženog prvog reda, kao poklonodavca i tuženih drugog i trećeg reda, kao poklonoprimaca, kojim je tuženi prvog reda poklonio tuženima drugog i trećeg reda nekretninu na odgovarajućoj katastarskoj parceli, kao što je navedeno u izreci.

Po predlogu tuženih sud je rešenjem dozvolio povrać aj u pređašnje stanje na ročištu od 4. decembra 2002. godine. Predmetu je dodeljen novi broj P. 822/02. Prvostepeni sud je doneo presudu P. 822/02 od 15. septembra 2003. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev. Do donošenja navedene presude, sud je zakazao osam ročišta za glavnu raspravu, od kojih su održana tri (od 29. maja, 24. jula i 15. septembra 2007. godine). Ročišta su od lagana zbog neuredne dostave poziva tuženima i nedolaska tužioca, a na ročištima koja su održana sud je sproveo dokazni postupak saslušanjem parničnih stranaka.

Tužilac je izjavio žalbu protiv navedene prvostepene presude.

Okružni sud u Leskovcu je rešenje m Gž. 1683/03 od 9. decembra 2003. godine vratio spise predmeta P. 822/02 prvostepenom sudu, radi otklanjanja procesnih nedostataka, a zatim rešenjem Gž. 305/04 od 23. februara 2004. godine ukinuo pres udu Opštinskog suda u Vlasotincu P. 822/02 od 15. septembra 2003. godine i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Opštinki sud u Vlasotincu je doneo novu presudu pod brojem P. 699/04 od 22. septembr a 2005. godine, kojom je odbio tužbeni zahtev. Do donošenja navedene presude sud je zakazao osam ročišta za glavnu raspravu, od kojih su održana tri ročišta (od 19. aprila 2004. godine, 13. jula i 22. septembra 2005. godine). U periodu od 14. decembra 2004. godine do 19. aprila 2005. godine sud je rešenjem, na predlog tuženih, odredio mirovanje postupka , jer na ročište od 14. decembra 2004. godine nije pristupio tužilac, niti njegov punomoćnik.

Tužilac je izjavio žalbu protiv navedene prvostepene presude.

Okružni sud u Leskovcu je rešenjem Gž. 2720/05 od 4. oktobra 2006. godine ukinuo presudu Opš tinskog suda u Vlasotincu P. 699/04 od 22. septembra 2005. godine i predmet vratio prvo stepenom sudu na ponovno suđenje, ali drugom sudiji u rad . U obrazloženju ove presude je, između ostalog, navedeno da je izreka presude nerazumljiva, da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i protivrečni stanju u spisima predmeta.

Predmetu je u ponovnom postupku pred prvos tepenim sudom dodeljen novi broj P. 1022/06.

Opštinski sud u Vlasotincu je, nakon tri odložena ročišta, zbog neuredne dostave poziva tuženima i ned olaska tužioca, doneo presudu P. 1022/06 od 24. aprila 2007. godine kojom je odbio t užbeni i eventualni tužbeni zahtev tužioca, kao što je navedeno u stavu prvom i drugom izreke.

Tužilac je 25. maja 2007. godine izjavio žalbu protiv navedene prvostepen e presude.

Tuženi je 12. jula 2007. godine dostavio sudu odgovor na žalbu i spisi predmeta su 19. jula 2007. godine prosleđeni drugostepenom sudu.

Apelacioni sud u Nišu je doneo rešenje Gž. 976/ 10 od 14. aprila 2010. godine kojim je vratio spise predmeta P. 1022/06 Osnovnom sudu u Leskovcu – Sudskoj jedinici u Vlasotincu, radi otklanjanja procesnih nedostataka, jer je prvostepeni sud propu stio da odgovor na žalbu tuženih dostavi tužiocu. Spisi predmeta su 9. sept embra 2010. godine vraćeni prvostepenom sudu.

Nakon otklanjanja procesnih nedostataka Apelacioni sud u Nišu je presudom Gž. 3810/10 od 26. oktobra 2010. godine odbio žalbu tužioca i potvrdio presudu Opštinskog suda u Vlasotincu P. 1022/06 od 24. aprila 2007. godine.

4. Odredbama Ustava, na čiju povredu se poziva podnosilac u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.).

Za ocenu navoda podnosioca ustavne žalbe od značaja su odredbe Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 36/77, (6/80), 36/80, (43/82 i 72/82), 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, "Službeni list SRJ", br. 27/92, 31/93, 24/94, 12/98, 15/98 i 3/02 i "Službeni glasnik RS", br. 125/04 i 111/09), kojima je bilo propisano: da stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtevima i predlozima u razumnom roku i da je sud dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova (član 10. st. 1. i 2.).



5. U odnosu na period za koji je Ustavni sud nadležan da ispituje povredu prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud konstatuje da je period za ocenu razumne dužine trajanja postupka, koji spada u nadležnost Ustavnog suda, počeo da teče od 8. novembra 2006. godine, kada je stupio na snagu Ustav Republike Srbije. Međutim, Ustavni sud je ocenio da se radi utvrđivanja opravdanosti dužine trajanja postupka mora uzeti u obzir i stanje predmeta na dan 8. novembra 2006. godine, jer sudski postupak, od dana njegovog pokretanja do dana okončanja, predstavlja jedinstvenu celinu, te da su, u konkretnom slučaju, ispunjeni uslovi da se prilikom ocene razumnosti roka uzme u obzir celokupan period trajanja postupka.

Kada je reč o dužini trajanja predmetnog sudskog postupka, Ustavni sud je utvrdio da je parnični postupak započeo 4. oktobra 2002. godine, podnošenjem tužbe Opštinskom sudu u Vlasotincu i da je okončan presudom Apelacionog suda u Nišu Gž. 3810/10 od 26. oktobra 2010. godine, nakon osam godina.

Prilikom odlučivanja o tome da li je podnosiocu ustavne žalbe u konkretnom slučaju povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je pošao od toga da je pojam razumnog trajanja sudskog postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca, a, pre svega, od složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanja podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanja nadležnih sudova koji vode postupak i prirode zahteva, odnosno značaja prava o kojima se u postupku odlučuje za podnosioca.

Ispitujući uticaj svih navedenih kriterijuma na trajanje konkretnog parničnog postupka, Ustavni sud je na osnovu prethodno utvrđenih činjenica i okolnosti ocenio da je dužini postupka doprinelo pre svega postupanje Opštinskog suda u Vlasotincu . Naime, u postupku pred prvostepenim sudom je odložen veliki broj ročišta zbog neuredne dostave poziva za ročište tuženima. Prvostepeni sud je čak tri puta odlučivao o podnetom tužbenom zahtevu , a prvostepene presude su ukidane rešenjima Okružnog suda u Leskovcu, sa obrazloženjem da je izreka presude nejasna, da su nejasni navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i protivurečni stanj u u spisima predmeta. Nakon ukidanja druge po redu prvostepene presude, Okružni sud u Leskovcu rešenjem Gž. 2720/05 od 4. oktobra 2006. godine naložio da se predmet dostavi u rad drugom sudiji.

Ustavni sud je ocenio da je dužini osporenog parničnog postupka doprinelo i postupanje drugostepenog suda u postupku odlučivanja o žalbi izjavljenoj protiv presude Opštinskog suda u Vlasotincu P. 1022/06 od 24. aprila 2007. godine, koje je trajalo više od tri godine, od 19 . jula 2007. godine, od kada su spisi predmeta dostavljeni drugostepenom sudu na odlučivanje o žalbi, do 26. oktobra 2010. godine kada je presudom Apelacionog suda u Nišu žalba odbijena i potvrđena prvostepena presuda.

Ustavni sud je našao da ni složenost činjeničnih i pravnih pitanja u ovoj pravnoj stvari ne mogu opravdati navedeno trajanje postupka. Pri tom Ustavni sud konstatuje da je podnosilac ustavne žalbe imao legitiman interes da sud u razumnom roku okonča predmetni postupak, u kom je tražio da sud odluči o njegovom tužbenom zahtevu i eventualnom tužbenom zahtevu . Ustavni sud je ocenio da je podnosilac ustavne žalbe u izvesnoj meri doprineo trajanju postupka t ako što je, zbog izostanka tužioca sa ročišta od 14. decembra 2004. godine, postupak mirovao četiri meseca, do 19. maja 2005. godine, kada je tužilac predložio da se postupak nastavi. Tužilac je izostao i sa ročiš ta koja su održavana u periodu od 23. decembra 2002. godine do 17. jula 2003. godine, što je produžilo postupak za još nekoliko meseci.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud je utvrdio da je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno od redbom člana 32. stav 1. Ustava u parničnom postupku koji je vođen pre d Opštinskim sudom u Vlasotincu u pred metu P. 1022/06.

Na osnovu odredbe člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio i odlučio kao u tački 1. izreke.

6. Na osnovu člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosioca ustavne žalbe zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, ostvari dosuđivanjem naknade nematerijalne štete u izn osu od 700 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate.

Prilikom odlučivanja o visini naknade nematerijalne štete koju je pretrpeo podnosilac ustavne žalbe zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je cenio sve okolnosti od značaja u konkretnom slučaju, posebno ukupnu dužinu trajanja parničnog postupka , postupanje sudova, značaj koji je predmet spora imao za p odnosioca ustavne žalbe , kao i njegovo po stupanje u postu pku. Odlučujući o visini naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu postojeću praksu Ustavnog suda, praksu Evropskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima, ekonomske i socijalne prilike u Republici Srbiji, kao i samu suštinu naknade nematerijalne štete kojom se oštećenom pruža odgovarajuće zadovoljenje. Ustavni sud smatra da navedeni novčani iznos predstavlja pravičnu i adekvatnu naknadu za povredu prava koju je podnosilac ustavne žalbe pretrpeo prevashodno zbog neadekvatnog i neažurnog postupanja sudova, uzimajući u obzir i doprinos podnosioca dužem trajanju postupka.

7. Na osnovu svega navedenog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.