Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe kojom se osporava utvrđeno činjenično stanje u krivičnom postupku

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv oslobađajućih presuda u krivičnom postupku. Podnosilac nije naveo ustavnopravne razloge za povredu prava, već je od Suda tražio da, kao instancioni sud, preispita činjenične i pravne zaključke redovnih sudova.

Tekst originalne odluke

 

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Milorada Gudžića iz Kladova, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 17. septembra 2009. godine, doneo je

R E Š E Nj E

Odbacuje se ustavna žalba Milorada Gudžića izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Zaječaru K. 52/2008 od 29. avgusta 2008. godine i presude Okružnog suda u Zaječaru Kž. 24/09 od 21. maja 2009. godine.

O b r a z l o ž e nj e

1. Milorad Gudžić iz Kladova podneo je Ustavnom sudu 6. jula 2009. godine ustavnu žalbu protiv presude Opštinskog suda u Zaječaru K. 52/2008 od 29. avgusta 2008. godine i presude Okružnog suda u Zaječaru Kž. 24/09 od 21. maja 2009. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na nasleđivanje zajemčenih čl. 32, 58. i 59. Ustava Republike Srbije. Predložio je da se ustavna žalba usvoji i da se osporene presude ponište.
Podnosilac ustavne žalbe je obrazlažući razloge ustavne žalbe, naveo da je "ugovor o kupoprodaji neistinit, da je krivično delo nesumnjivo izvršeno i da je ocena prvostepenog suda da su okrivljeni suvlasnici na celoj nepokretnosti, odnosno ocena Okružnog suda u Zaječaru da je kupoprodajni ugovor istinit i da ne predstavlja lažnu ispravu iz razloga što su ga potpisale stranke koje su u njemu navedene kao ugovarači, veoma netačne i protivrečne navedenim ispravama u ovoj ustavnoj žalbi i u postupcima pred krivičnim sudom". Smatra da su sudovi "postupili pristrasno i za sudskim stolom opravdali protivpravno ponašanje okrivljenih čime su podnosiocu ustavne žalbe povredili ljudska prava navedena u ovoj ustavnoj žalbi", ne navodeći pri tome ustavnopravne razloge u čemu se sastoji povreda naznačenih Ustavom zajemčenih ljudskih prava.

2. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije, koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno odredbama člana 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredbom člana 82. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva ili je zakonom isključeno pravo na njihovu sudsku zaštitu.

3. U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na postojanje povrede navedenih Ustavom zajemčenih prava. Podnosilac ustavne žalbe, u suštini, osporava činjenične i pravne zaključke postupajućih sudova koji su od značaja za utvrđivanje i postojanje krivičnog dela koje je okrivljenima stavljeno na teret i za utvrđivanje njihove krivične odgovornosti. Podnosilac ustavne žalbe je iz istih razloga osporavao i prvostepenu presudu u postupku pred drugostepenim sudom. Podnosilac ustavne žalbe od Ustavnog suda zahteva da postupa kao instancioni, trećestepeni sud i da ispita zakonitost osporenih presuda redovnih sudova. U vezi sa tim, Ustavni sud konstatuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova. U postupku ustavnosudske zaštite Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava i sloboda, Ustavni sud utvrđuje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do povrede ili uskraćivanja ljudskih ili manjinskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom.
Ustavni sud je utvrdio da pravo na imovinu i pravo na nasleđivanje nisu bili predmet raspravljanja i odlučivanja u postupcima u kojima su doneti osporeni akti, tako da istima nisu ni mogla biti povređena ili uskraćena navedena prava podnosioca ustavne žalbe.
Prema oceni Ustavnog suda, tvrdnja u ustavnoj žalbi po kojoj su "sudovi postupili pristrasno i za sudskim stolom opravdali protivpravno ponašanje okrivljenih čime su podnosiocima ustavne žalbe povredili ljudska prava navedena u ovoj ustavnoj žalbi", nije potkrepljena nikakvim dokazima i predstavlja subjektivnu ocenu podnosioca ustavne žalbe, tim pre što on tokom predmetnog sudskog postupka nije podneo zahtev za izuzeće postupajućeg sudije, na osnovu odredaba čl. 39. do 43. Zakonika o krivičnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 46/06, 49/07 i 122/08).
Imajući u vidu da se u ustavnoj žalbi ne navode razlozi koji se mogu dovesti u vezu sa povredom ili uskraćivanjem Ustavom zajemčenih prava i sloboda, već se od Ustavnog suda traži da, ocenjujući zakonitost osporenih presuda, postupa kao viši sud u odnosu na opštinski i okružni sud, što ne spada u nadležnost Ustavnog suda utvrđenu odredbama čl. 167. i 170. Ustava, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 1) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio.

4. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

 

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.