Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nenadležnosti
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu Stane Nikolić izjavljenu protiv presuda redovnih sudova. Žalba je odbačena zbog nenadležnosti, jer podnositeljka nije navela povredu Ustavom zajemčenih prava, već je osporavala zakonitost sudskih odluka, što nije u nadležnosti Ustavnog suda.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Stane Nikolić iz Čačka, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 24. marta 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Stane Nikolić izjavljena protiv presude Trećeg opštinskog suda u Beogradu P. 4286/07 od 21. januara 2008. godine i presude Okružnog suda u Beogradu Gž. 2819/08 od 24. septembra 2008. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Stana Nikolić iz Čačka je, preko punomoćnika Milana Veseličića, advokata iz Beograda, podnela 10. novembra 2008. godine Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Trećeg opštinskog suda u Beogradu P. 4286/07 od 21. januara 2008. godine i presude Okružnog suda u Beogradu Gž. 2819/08 od 24. septembra 2008. godine.
U ustavnoj žalbi je navedeno da je prvostepeni sud neosnovano odbio tužbeni zahtev podnositeljke radi isplate duga, odnosno naknade štete, te da je tu presudu u celini potvrdio i drugostepeni sud, a to sve iz razloga što nije u roku uplatila predujam troškova veštačenja. Podnositeljka je navela da je u žalbi protiv prvostepene presude iznela razloge zbog kojih osporava tu presudu, posebno ističući da je u žalbi iznela da prvostepeni sud u osporenoj presudi nije dao razloge odbijanja njenog predloga da određeni veštak izvrši veštačenje u predmetnom slučaju, već je odredio drugog veštaka, te da je time učinio bitnu povredu odredaba postupka iz člana 361. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Prema navodima iz ustavne žalbe, podnositeljka je takvim sudskim odlukama izgubila pravo koje joj po zakonu pripada, te stoga smatra da su osporene presude nepravične i nezakonite. Predloženo je da se ustavna žalba usvoji, da se osporene presude ponište, odnosno da se naloži povraćaj u pređašnje stanje, kao i da se naloži prvostepenom sudu ponovno suđenje u predmetnoj stvari.
2. Članom 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Članom 82. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) propisano je: da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva ili je zakonom isključeno pravo na njihovu sudsku zaštitu (stav 1.); da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku (stav 2.).
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku, a na osnovu navoda sadržanih u ustavnoj žalbi, utvrdio da u ustavnoj žalbi nisu navedena Ustavom zajamčena prava čija se zaštita traži ustavnom žalbom, već se osporava zakonitost navedenih sudskih odluka, čime se u suštini zahteva od Ustavnog suda da postupa kao instancioni sud u odnosu na redovne sudove, a što ne spada u nadležnost Ustavnog suda utvrđenu članom 167. Ustava.
Ustavni sud konstatuje da se ustavna žalba na može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova i pojedinačnih akata i radnji drugih državnih organa, niti se može smatrati pravnim sredstvom kojim se pritužuje na rad državnih i drugih organa ili organizacija. U postupku ustavnosudske zaštite Ustavom garantovanih ljudskih i manjinskih prava, Ustavni sud, u okviru zahteva istaknutog u ustavnoj žalbi, jedino utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, došlo do povrede ili uskraćivanja Ustavom garantovanih ljudskih i manjinskih prava i sloboda.
S obzirom na izneto, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 1) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio zbog nenadležnosti.
4. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić