Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje u upravnom sporu

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, poništava presudu Upravnog suda i vraća predmet na ponovno odlučivanje. Upravni sud je, postupajući po ranijoj odluci Ustavnog suda, ponovo odbio tužbu pozivajući se na sentencu Vrhovnog kasacionog suda, bez davanja razloga za odstupanje od prakse.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-1337/2014
12.05.2016.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije dr Dragiša B. Slijepčević, dr Marija Draškić, Predrag Ćetković, dr Goran P. Ilić, mr Tomislav Stojković, dr Dragan Stojanović i dr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Bore Đumića iz Novog Sada, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 12. maja 2016. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba Bore Đumića i utvrđuje da je presudom Upravnog suda – Odeljenje u Novom Sadu U. 11944/13 od 2 4. decembra 2013. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Poništava se presuda Upravnog suda – Odeljenje u Novom Sadu U. 11944/13 od 2 4. decembra 2013. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o tužbi podnosioca podnetoj protiv rešenja Pokrajinskog sekretarijata za zdravstvo, socijalnu politiku i demografiju broj 113-585-00006/2008-3 od 7. decembra 2009. godine.

O b r a z l o ž e nj e

1. Boro Đumić iz Novog Sada je , 14. februara 2014. godine, preko punomoćnika Radomira Nešića, advokata iz Bečeja, podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Upravnog suda – Odeljenje u Novom Sadu U. 11944/13 od 2 4. decembra 2013. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i povrede člana 171 . Ustava.

Ustavnom žalbom je osporena presuda Upravnog suda kojom je pravnosnažno odbijen zahtev podnosioca za priznavanje svojstva civilnog invalida rata.

Podnosilac ustavne žalbe je predložio da Ustavni sud poništi osporenu presudu, kojom je „izigrana“ Odluka Ustavnog suda Už-5194/2010 od 20. juna 2013. godine, kao i da mu utvrdi pravo na naknadu nematerijalne štete.

2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku , izvršio uvid u osporeni akt, kao i u celokupnu dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, pa je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:

Podnosilac ustavne žalbe je 23. januara 20 07. godine podneo zahtev za priznavanje svojstva civilnog invalida rata, koji je odbijen kao neosnovan rešenjem Gradske uprave za socijalnu i dečju zaštitu – Uprava za boračko invalidsku zaštitu Grada Novog Sada broj broj XIII-2 580-00044/2007 od 28. decembra 20 07. godine.

Protiv navedenog rešenja podnosilac je izjavio žalbu, koja je odbijena kao neosnovana rešenjem Pokrajinskog sekretarijata za zdravstvo, socijalnu politiku i demografiju broj 113-585-00006/2008-3 od 7. decembra 2009. godine.

Protiv navedenog konačnog upravnog akta podnosilac je podneo tužbu, koja je odbijena kao neosnovana presudom Upravnog suda – Odeljenje u Novom Sadu U. 16088/10 od 8. oktobra 2010. godine. Upravni sud je u obrazloženju navedene presude konstatovao da iz spisa predmeta proizlazi da je podnosilac nadležnom organu podneo zahtev za priznavanje svojstva civilnog invalida rata po osnovu ranjavanja zadobijenog 10. oktobra 1992. godine u Sarajevu, te da je državljanstvo Repub like Srbije stekao 2001. godine. Upravni sud je ocenio da se, s obzirom na princip državnog suvereniteta i princip teritorijalnog važenja zakona, odredba člana 2. navedenog Zakona odnosi na slučajeve nastanka telesnog oštećenja organizma lica koja su ih zadobila isključivo na teritoriji Republike Srbije, odnosno države koja je donela predmetni zakon i istim ustanovila priznavanje određenih prava.

Podnosilac je protiv presude Upravnog suda – Odeljenje u Novom Sadu U. 16088/10 od 8. oktobra 2010. godine podneo ustavnu žalbu, o kojoj je Ustavni sud odlučivao u predmetu Už-5194/2010. Odlukom Suda od 20. juna 2013. godine usvojena je ustavna žalba i utvrđeno da je podnosiocu povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije (tačka 1. izreke). U tački 2. izreke Odluke poništena je presuda Upravnog suda – Odeljenje u Novom Sadu U. 16088/10 od 8. oktobra 2010. godine i naloženo Upravnom sud u da donese novu odluku po tužbi podnosioca izjavljenoj p rotiv rešenja Pokrajinskog sekretarijata za zdravstvo, socijalnu politiku i demografiju broj 113-585-00006/2008-3 od 7. decembra 2009. godine.

Upravni sud je, u izvršenju Odluke Ustavnog suda Už-5194/2010 od 20. juna 2013. godine, doneo osporenu presudu U. 11944/13 od 2 4. decembra 2013. godine, kojom je ponovo odbio kao neosnovanu tužbu podnosioca ustavne žalbe podnetu protiv navedenog drugostepenog rešenja od 28. decembra 2007. godine. Upravni sud je u obrazloženju osporene presude istakao da je „na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacion og sud a utvrđena sentenca po kojoj je činjenica da je ranjavanje tužioca nastalo na teritoriji druge države od uticaja na priznavanje svojstva cililnog invalida rata na osnovu Zakona o pravima civilnih invalida rata“. Upravni sud je, polazeći od navedenog stanovišta, a imajući u vidu odredbe člana 2. Zakona o pravima civilnih invalida rata, ocenio da podnosilac, koji je oštećenje organizma zadobio 1992. godine u Sarajevu, ne ispunjava uslove za priznavanje svojstva civilnog invalida rata, samo iz razloga što to oštećenje nije zadobio na teritoriji Republike Srbije.

4. Odredbama Ustava, na čiju povredu podnosilac ukazuje u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da svako ima pravo na nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da je svako dužan da poštuje i izvršava odluku Ustavnog suda (član 171. stav 1.).

Zakonom o pravima civilnih invalida rata ("Službeni glasnik RS", broj 52/96) propisano je: da se ovim zakonom uređuju prava civilnih invalida rata, članova porodica civilnih invalida rata i članova porodica civilnih žrtava rata (član 1.); da je civilni invalid rata lice kod koga nastupi telesno oštećenje od najmanje 50% usled rane, povrede ili ozlede koje su ostavile vidne tragove, zadobijene zlostavljanjem ili lišenjem slobode od strane neprijatelja za vreme rata, izvođenja ratnih operacija, od zaostalog ratnog materijala ili neprijateljskih diverzantskih, odnosno terorističkih akcija (član 2.); da se civilni invalidi rata razvrstavaju prema stepenu telesnog oštećenja i ostvaruju pravo iz člana 4. tačka 1) ovog zakona u obimu, na način i po postupku predviđenom saveznim i republičkim propisima kojim se uređuju prava ratnih vojnih invalida, da civilni invalid rata može ostvariti prava iz člana 4. tač. 2) do 6) ovog zakona pod uslovima, u obimu, na način i po postupku predviđenom saveznim propisima kojima se uređuje zaštita ratnih vojnih invalida, da civilni invalid rata može ostvariti prava iz člana 4. tač. 7) i 8) ovog zakona pod uslovima, u obimu, na način i po postupku predviđenom republičkim propisima kojiima se uređuje zaštita ratnih vojnih invalida (član 7.).

5. Podnosilac je u ustavnoj žalbi istakao da mu je osporenom presudom povređeno prav o na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, jer je potpuno „ignorisana“ Odluka Ustavnog suda Už-5194/2010 od 20. juna 2013. godine.

Ustavni sud konstatuje da je u navedenoj odluci utvrdio da je Upravni sud u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji doneo različite odluke o osnovanosti tužbe i da je na taj način podnosioca ustavne žalbe, odbijajući njegovu tužbu, doveo u bitno različit položaj od onoga u kome je bila M.N. iz Bečeja, čija je tužba uvažena presudom tog suda U. 15581/10 od 22. jula 2010. godine. Ustavni sud je ocenio da je presudom Upravnog suda – Odeljenje u Novom Sadu U. 16088/10 od 8. oktobra 2010. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravnu sigurnost, kao elementa prava na pravično suđenje , imajući u vidu da je isti sud, u presudi U. 15581/10 od 22. jula 2010. godine ocenio da je, uprkos tome što je povreda nastala na teritoriji druge države, trebalo ceniti činjenicu da je tužilja u vreme podnošenja zahteva bila državljanin Republike Srbije. Ustavni sud je, takođe, utvrdio da je Upravni sud, propuštanjem da navede suštinske razloge za odstupanje od dotadašnje sudske prakse, istovremeno povredio pravo podnosioca ustavne žalbe na obrazloženu odluku .

Ustavni sud dalje konstatuje da je, na sednici održanoj 14. aprila 2016. godine, doneo Odluku Už-530/2014, kojom je usvoj io ustavn u žalb u Z.L. i utvr dio da je presudom Upravnog suda – Odeljenje u Novom Sadu U. 11611/11 od 20. novembra 201 3. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, te je navedenu presud u i poništ io. Ustavni sud je u toj odluci konstatovao da je stanovište dato u ovoj presudi izraženo i kroz „ sentencu iz presude Vrhovnog kasacionog suda Už. 83/10 od 28. januara 2011. godine, koja je utvrđena na sednici građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 21. marta 2011. godine“. Međutim, Ustavni sud je našao da je Upravni sud, propuštanjem da navede suštinske razloge za odstupanje od dotadašnje sudske prakse, nezavisno od pozivanja na presudu Vrhovnog kasacionog suda Už. 83/10 od 28. januara 2011. godine i principe državnog suvereniteta i teritorijalnog važenja zakona, povredio pravo podnosioca ustavne žalbe na obrazloženu odluku.

Ustavni sud ukazuje da je u obrazloženju osporene presude Upravnog suda ocena da se podnosiocu ustavne žalbe ne može priznati svojstvo civilnog invalida rata zasnovana isključivo na činjenici da je oštećenje organizma kod podnosioca nastalo va n teritorije Republike Srbije, te da ni prilikom ponovnog odlučivanja o tužbi podnosioca Upravni sud nije obrazložio da li se okolnosti pod kojima je podnosilac povređen mogu smatrati okolnostima propisanim odredbom člana 2. Zakona o pravima civilnih invalida rat a. Imajući u vidu da obrazloženje osporene presude Upravnog suda ne sadrži druge razloge za odstupanje od dotadašnje sudske prakse, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 89. st. 1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11 i 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), u tački 1. izreke usvojio ustavnu žalbu u odnosu na istaknutu povredu prava na pravično suđenje, dok je u tački 2. izreke poništio osporenu presudu i odredio da Upravni sud donese novu odluku o tužbi podnosioca izjavljenoj protiv rešenja Pokrajinskog sekretarijata za zdravstvo, socijalnu politiku i demografiju broj 113-585-00006/2008-3 od 7. decembra 2009. godine.

Ustavni sud je našao da je u ovom slučaju to jedini način da se otklone štetne posledice utvrđene povrede prava iz koje je proisteklo pravnosnažno rešenje o odbijanju podnosiočevog zahteva da mu se prizna svojstvo civilnog invalida rata.

Ustavni sud ukazuje da odredbe člana 171. Ustava ne mogu biti osnov za izjavljivanje ustavne žalbe, pošto se njima ne jemči nijedno ljudsko ili manjinsko pravo ili sloboda, već se utvrđuje obaveza izvršenja odluka Ustavnog suda , na način predviđen zakonom.

6. S obzirom na izneto, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.