Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nedostatka ustavnopravnih razloga

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja Vrhovnog suda Srbije. Žalba ne sadrži ustavnopravne razloge koji bi ukazali na povredu prava, već samo paušalne navode o diskriminaciji i zahtev da Sud preispita zakonitost osporenog akta.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Zorana Damjanca iz Niša, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 24. septembra 2009. godine, doneo je

R E Š E Nj E

Odbacuje se ustavna žalba Zorana Damjanca izjavljena protiv rešenja Vrhovnog suda Srbije U. 1351/09 od 23. aprila 2009. godine.

O b r a z l o ž e nj e

1. Zoran Damjanac iz Niša podneo je Ustavnom sudu 20. jula 2009. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Vrhovnog suda Srbije U. 1351/09 od 23. aprila 2009. godine, zbog "etničke diskriminacije u primeni prava koja se vrši od strane državne vlasti Republike Srbije, a što je formalno zabranjeno po Ustavu i Zakonima R. Srbije i po čl. 6, 8, 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava". Zahtevao je da Ustavni sud poništi osporeno rešenje, da podnosiocu ustavne žalbe obezbedi pristup "informacijama od javnog značaja" i tražio "nadoknadu za nanetu duševnu bol u vezi navedene etničke diskriminacije, u iznosu od deset miliona dinara sa zakonskom zateznom kamatom".
Podnosilac ustavne žalbe je naveo da je osporenim "protivustavnim i protivzakonitim" rešenjem Vrhovnog suda Srbije "ukinuto" njegovo "osnovno ljudsko pravo" na pristup informacijama od javnog značaja zato što je on "diplomirani ekonomista rođenjem pripadnik etničke grupe sa Kosova", kao i da je predsednik sudskog veća "protivustavno i suprotno Zakonu o pristupu informacijama od javnog značaja a svesno i s namerom, odbio Tužbu".
2. Ustavna žalba je kao pravno sredstvo ustanovljena Ustavom Republike Srbije, koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine. Saglasno odredbama člana 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredbom člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva ili je zakonom isključeno pravo na njihovu sudsku zaštitu.
3. U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na postojanje povrede Ustavom zajemčenog prava podnosioca ustavne žalbe, već samo sadrži navode zbog kojih podnosilac ustavne žalbe smatra da je Vrhovni sud Srbije osporenim rešenjem izvršio diskriminaciju podnosioca ustavne žalbe po "etničkom kriterijumu" i pogrešno primenio Zakon o pristupu informacijama od javnog značaja, koji nisu potkrepljeni bilo kakvim dokazima.
Ustavni sud konstatuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost sudskih odluka. U postupku ustavnosudske zaštite Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava i sloboda, Ustavni sud utvrđuje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do povrede ili uskraćivanja ljudskih ili manjinskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom.
Imajući u vidu da se u ustavnoj žalbi ne navode razlozi koji se mogu dovesti u vezu sa povredom ili uskraćivanjem nekog Ustavom zajemčenog prava i slobode, već se od Ustavnog suda traži da, ocenjujući zakonitost osporenog rešenja, postupa kao instancioni sud u odnosu na Vrhovni sud Srbije, što ne spada u nadležnost Suda utvrđenu odredbama čl. 167. i 170. Ustava, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu ustavnu žalbu odbacio.
4. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

 

PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.