Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u sporu o troškovima

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu maloletnog podnosioca izjavljenu protiv odluka redovnih sudova o troškovima postupka u sporu za povećanje izdržavanja. Sud je utvrdio da se žalbom osporava primena materijalnog prava, što nije u nadležnosti Ustavnog suda.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi maloletnog Milenka Ikonova iz Perleza, čiji je zakonski zastupnik majka Slavica Ikonov iz Perleza, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 31. marta 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba maloletnog Milenka Ikonova izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Zrenjaninu P. 1281/07 od 11. marta 2008. godine, presude Okružnog suda u Zrenjaninu Gž. 788/08 od 13. maja 2008. godine i presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 2665/2008 od 16. oktobra 2008. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Maloletni Milenko Ikonov iz Perleza, čiji je zakonski zastupnik majka Slavica Ikonov, takođe iz Perleza, preko punomoćnika Konstantina Rankova, advokata iz Zrenjanina, je 21. novembra 2008. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Opštinskog suda u Zrenjaninu P. 1281/07 od 11. marta 2008. godine, presude Okružnog suda u Zrenjaninu Gž. 788/08 od 13. maja 2008. godine i presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 2665/2008 od 16. oktobra 2008. godine, zbog povrede prava iz člana 18. st. 1. i 2, čl. 19. i 20, člana 21. st. 1. do 3, člana 32. stav 1, člana 36, člana 64. st. 1. i 3. i člana 66. stav 1. Ustava Republike Srbije, a u vezi sa odredbama iz Porodičnog zakona, i to njegovog člana 207. in fine, a u vezi sa članom 278. stav 1. Porodičnog zakona i u vezi sa članom 149. Zakona o parničnom postupku, povrede prava iz člana 3, člana 5. st. 4. i 5, člana 17. i člana 39. stav 1. Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, te člana 6. stav 1. i člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

U ustavnoj žalbi podnosilac, pored ostalog, navodi: da se ustavna žalba odnosi samo na odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u osporenim presudama; da je prvostepeni sud odlučio o troškovima postupka shodno članu 207. Porodičnog zakona, po kome sud o troškovima odlučuje po slobodnoj oceni, vodeći računa o razlozima pravičnosti, i to tako da svaka stranka snosi svoje troškove; da ovakva odluka nije pravična, s obzirom da je tuženi u toku postupka osporavao činjenične navode tužioca, zbog čega je sud morao da pribavlja dokaze, a navodi tužioca su utvrđeni kao tačni; da prvostepeni sud nije mogao da odluči primenom člana 207. Porodičnog zakona u sporu radi povećanja dečijeg izdržavanja, već samo ukoliko se radi o brakorazvodnom sporu, gde je zahtev za razvod glavni zahtev, a da se u tom sporu rešava o poveravanju deteta, o troškovima izdržavanja, kao što je rešeno presudom kojom je brak roditelja tužioca razveden. Dalje se u ustavnoj žalbi navodi da je pogrešan i stav žalbenog suda u pogledu prava podnosioca na troškove parničnog postupka, te da se ovakvim odlukama "gaze i direktno krše svi oni propisi koje je u uvodnom delu ustavne žalbe naveo". Predlaže da Ustavni sud utvrdi da je osporenim presudama povređeno i uskraćeno ljudsko pravo detata zejamčeno Ustavom, Porodičnim zakonom i Zakonom o parničnom postupku, te da naredi da se uklone štetne posledice, kao i da mu prizna troškove ustavne žalbe u iznosu od 25.000 dinara.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna navedenoj odredbi člana 170. Ustava.

Prema članu 85. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, ustavna žalba, pored ostalog, mora da sadrži i razloge žalbe i navode u čemu se sastoji povreda ili uskraćivanje zajemčenog prava za koje se tvrdi da je povređeno.

3. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe, Ustavni sud je iz sadržine ustavne žalbe i priloga koji su uz nju dostavljeni, utvrdio sledeće:

Maloletni podnosilac ustavne žalbe, preko zakonskog zastupnika - majke Slavice Ikonov, podneo je 5. juna 2007. godine Opštinskom sudu u Zrenjaninu tužbu radi dečijeg izdržavanja protiv tuženog Milana Ikonova iz Sakula. Po sprovedenom dokaznom postupku, Opštinski sud u Zrenjaninu je 11. marta 2008. godine doneo osporenu presudu P. 1281/2007, kojom je u stavu prvom izreke usvojio tužbeni zahtev podnosioca ustavne žalbe u celosti i obavezao tuženog da od 1. juna 2007. godine pa ubuduće plaća mal. tužiocu, a na ruke njegove majke, mesečni iznos od 8.000 dinara, i to tako što će dospele rate platiti odjednom i u roku od 15 dana, a buduće do svakog 10-og u mesecu za tekući mesec, sve u roku od 15 dana i pod tretnjom prinudnog izvršenja, a u stavu drugom izreke odlučio da svaka stranka snovi svoje troškove postupka.

Protiv prvostepene presude, žalbu su podnele obe stranke, a Okružni sud u Zrenjaninu je osporenom presudom Gž. 788/08 od 13. maja 2008. godine žalbu tužioca - ovde podnosioca ustavne žalbe u odnosu na odluku o troškovima postupka odbio, žalbu tuženog delimično usvojio, a delimično odbio, te je presudu Opštinskog suda u Zrenjaninu P. 1281/07 od 11. marta 2008. godine preinačio tako što je snizio dosuđeni mesečni iznos izdržavnja sa 8.000 na 6.500 dinara i za tu razliku tužbeni zahtev odbio, a u preostalom navedenu presudu potvrdio i nije dosudio naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostepene presude podnosilac ustavne žalbe je podneo reviziju, o kojoj je Vrhovni sud Srbije odlučio osporenom presudom Rev. 2665/08 od 16. oktobra 2008. godine. Vrhovni sud Srbije je našao da je revizija tužioca osnovana i preinačio presudu Okružnog suda u Zrenjaninu Gž. 788/08 od 13. maja 2008. godine, tako što je žalbu tuženog odbio i potvrdio prvostepenu presudu Opštinskog suda u Zrenjaninu P. 1281/2007 od 11. marta 2008. godine.

Polazeći od izloženog, Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na postojanje povreda Ustavom zajemčenih prava na koje se ustavnom žalbom poziva. Istovremeno, Ustavni sud nalazi da podnosilac ustavne žalbe u sažetom obliku ponavlja osnovne razloge iznete u žalbi protiv prvostepene presude, kao i u reviziji protiv drugostepene presude, koje su nadležni sudovi cenili pri donošenju osporenih odluka, odnosno osporava primenu materijalnog prava na činjenično stanje utvrđeno u parničnom postuku. Na taj način se ustavnom žalbom od Ustavnog suda, u stvari, zahteva da kao instancioni sud ispita zakonitost osporene odluke redovnog suda i da utvrdi da je u parničnom postupku materijalno pravo pogrešno primenjeno.

Ustavni sud konstatuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova. U postupku ustavnosudske zaštite po ustavnoj žalbi, Ustavni sud jedino utvrđuje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do povrede ili uskraćivanja ljudskih ili manjinskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, pa se stoga i razlozi ustavne žalbe moraju zasnivati isključivo na konkretnim navodima kojima se ukazuje na povredu odredaba Ustavom zajemčenih prava, a sa stanovišta njihove Ustavom utvrđene sadržine. Formalno pozivanje na pojedine odredbe Ustava ne čini, samo po sebi, ustavnu žalbu dopuštenom.

Imajući u vidu da se od Ustavnog suda traži da, ocenjujući zakonitost osporene presude donete u parničnom postupku, postupa kao instancioni sud u odnosu na redovne sudove, Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

4. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša Slijepčević

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.