Odluka Ustavnog suda o povredi prava u okončanom stečajnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja žalbe bivših radnika društvenog preduzeća čija potraživanja nisu namirena u stečaju. Utvrđena je povreda prava na suđenje u razumnom roku zbog dužine postupka od preko osam godina, kao i povreda prava na imovinu, dosuđujući materijalnu i nematerijalnu štetu.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća, i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec ( Korhecz Tamás), Gordana Ajnšpiler Popović, dr Vladan Petrov, dr Milan Škulić i Tatjana Đurkić, članovi Veća, u postupku po ustavnim žalbama J. J . iz Niša, D . M . iz sela Vukmanovo kod Niša, Z . Ž . iz Niša, Z . I . iz Niša, M . K . iz Niša, S . M . iz Kočane kod Doljevca, J . M . iz Pukovca kod Doljevca, M . S . iz sela Razgojna kod Leskovca, N . J . iz Bele Palanke i R . N . iz Niša, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 11. aprila 2024. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvajaju se ustavne žalbe J. J, D . M, Z . Ž, Z . I, M . K, S . M, J . M, M . S, N . J . i R . N . i utvrđuje da je podnosiocima ustavnih žalbi povređeno pravo na suđenje u razumnom ro ku i pravo na imovinu, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije , u stečajnom postupku vođenom pred Privrednim sudom u Nišu u predmetu St. 464/11.
2. Utvrđuje se pravo J. J, D . M, Z . Ž, Z . I, M . K, S . M, J . M, M . S, N . J . i R . N . na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku vođenom pred Privrednim sudom u Nišu u predmetu St. 464/11, umanjenih za iznose koji su mu po tom osnovu isplaćeni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
3. Utvrđuje se pravo J. J, D . M, Z . Ž, Z . I, M . K, S . M, J . M, M . S, N . J . i R . N . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenih za iznose koji su podnosiocima ustavnih žalbi eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku vođenom pred Privrednim sudom u Nišu u predmetu St. 464/11 . Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
O b r a z l o ž e nj e
1. J. J . iz Niša i druga lica navedena u uvodu i izreci ove Odluke podneli su Ustavnom sudu, 24. januara 2020. godine, preko punomoćnika O . S, advokata iz Niša, ustavne žalbe zbog povrede načela zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava Republike Srbije, kao i zbog povrede prava na jednaku zaštitu prava i prava na pravno sredstvo, prava na imovinu i prava na rad , zajemčenih odredbama člana 36, člana 58. stav 1. i člana 60. stav 4. Ustava Republike Srbije, u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Nišu u predmetu St. 464/11. Podnosioci su se istovremeno pozvali i na povredu prava iz člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava iz člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, čiju povredu ili uskraćivanje Ustavni sud ceni u odnosu na odgovarajuće odredbe iz čl. 21. i 58. Ustava kojima su zajemčena isto načelo i pravo.
Podnosioci su u ustavnim žalbama, između ostalog, naveli: da je zbog propuštanja države kao vlasnika kapitala – osnivača društvenog preduzeća „M .“ Niš onemogućeni da u punom obimu namire priznato potraživanje iz radnog odnosa; da je stečajni postupak nad navedenim stečajnim dužnikom vođen pred Privrednim sudom u Nišu u postupku St. 464/11; da je stečajni postupak otvoren rešenjem Privrednog suda u Nišu St. 464/11 od 19. maja 2011. godine, a da je zaključen rešenjem Privrednog suda u Nišu St. 464/11 od 24. decembra 2019. godine. Predložili su da Ustavni sud usvoji ustavne žalbe, utvrdi povredu označenih ustavnih i konvencijskih prava. Tražili naknadu materijalne štete u visini priznatih, a neisplaćenih potraživanja, kao i naknadu nematerijalne štete .
2. Ustavni sud je, u skladu sa odredbama člana 43. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), ustavne žalbe spojio radi jedinstvenog postupanja.
3. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje se zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
4. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u ustavnu žalbu i dostavljene dokaze, kao i dopis Privrednog suda u Nišu VIII Su-49/2023-15 od 31. maja 202 3. godine, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Stečajni postupak nad stečajnim dužnikom DP „M.“ Niš otvoren je rešenjem Privrednog suda u Nišu St. 464/11 od 19. maja 2011. godine; da je u postupku stečaja ispitano 130 prijava potraživanja stečajnih poverilaca; da u toku postupka nije izvođen dokaz veštačenjem radi utvrđivanja vrednosti imovine stečajnog dužnika; da je stečajni dužnik DP „M.“ Niš u stečaju imao nepokretnu imovinu koju je činio stan u Božidarčevoj ulici broj 32/11 u Nišu koji je prodat 9. jula 2016. godine metodom javnog nadmetanja, kao i poslovni objekti u Šumadijskoj ulica br. 2, 4. i 10 u Nišu koji su prodat i 30. januara 2018. godine metodom javnog nadmetanja; da nije bilo prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica; da je stečajni postupak zaključen rešenjem Privrednog suda u Nišu St. 464/11 od 24. decembra 2019. godine koje je objavljeno u „Službenom glasni ku Republike Srbije“ broj 1/20 od 10. januara 2020. godine i da nije vođen stečajni postupak nad s tečajnom masom; da je podnosiocima ustavnih žalbi utvrđeno potraživanje , a da su osnov potraživanja neisplaćene zarade; da potraživanja podnosilaca nisu namirena, jer nije bilo dovoljno sredstava za namirenje.
5. Za odlučivanje u konkretnom slučaju od značaja je i dosadašnja praksa Ustavnog suda u predmetima u kojima je ustavna žalba izjavljena zbog nenamirenja potraživanja iz radnog odnosa u izvršnom i/ili stečajnom postupku prema dužniku koji je privredno društvo sa većinskim društvenim, odnosno državnim kapitalom. Ustavni sud je u tim predmetima, uvažavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) , usvajao ustavne žalbe i utvrđivao povredu prava na imovinu. Uslov za utvrđenje povrede prava na imovinu (posledično prava na naknadu materijalne štete) je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u osporenom sudskom postupku, bilo da je Ustavni sud sam utvrdio, ili da je to učinio nadležni sud svojom odlukom u postupku za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, saglasno Zakonu o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15), kojim je uređena zaštita prava na suđenje u razumnom roku u postupcima koji su još uvek u toku.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da podnosioci nisu izdejstvovali zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred nadležnim sudom u skladu sa Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (njihovi prigovori su pravnosnažno odbijeni i odbačeni), te da ustavne žalbe sadrže navode o trajanju osporenog stečajnog postupka i postupanju stečajnog suda koji se mogu dovesti u vezu sa pravom na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je, pre odlučivanja o povredi prava na imovinu, odlučivao o povredi prava na suđenje u razumnom roku u osporenom stečajnom postupku.
6. Ispitujući ustavne žalbe sa stanovišta povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je utvrdio da su podnosioci ustavnih žalbi svoja potraživanj a po osnovu neisplaćenih zarada prijavi li u stečajnom postupku u kome im je predmetno potraživanje utvrđen o, te da je stečajni postupak pred Privrednim sudom u Nišu pokrenut 19. maja 2011. godine, a zaključen 2 4. decembra 2019. godine, koje je postalo pravnosnažno 20. januara 2020. godine. Iz navedenog proizlazi da je stečajni postupak, kao postupak kolektivnog namirenja poverilaca stečajnog dužnika, trajao osam godina i sedam meseci, što prima facie ukazuje da nije okončan u razumnom roku. Ustavni sud smatra da svaki postupak koji se vodi radi namirenja pravnosnažno utvrđenog potraživanja (stečajni, izvršni ili neki drugi) prema preduzeću sa većinskim društvenim, odnosno državnim kapitalom, a koji traje duže od perioda koji se u praksi Evropskog suda smatra prihvatljivim, predstavlja osnov za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku. U predmetu Lilić i drugi protiv Srbije (predstavke br. 16857/19 i 43001/19, od 14. januara 2021. godine, stav 11 .), Evropski sud je konstatovao da je još ranije isticao da je period neizvršenja pravnosnažne domaće odluke do godinu dana u skladu sa zahtevima Konvencije, te da je utvrđivao povredu kada god je taj period bio duži od godinu dana, bez obzira na to da li se pravnosnažna domaća odluka izvršava kroz izvršni ili stečajni postupak. Ustavni sud naglašava da u tom slučaju nisu od isključivog ili odlučujućeg značaja okolnosti od uticaja na trajanje izvršnog, odnosno stečajnog postupka, kao što su složenost postupka i postupanje organa postupka i stranaka u postupku, već je odlučujuća okolnost za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku upravo činjenica da potraživanje nije namireno u relevantnom vremenskom periodu, u skladu sa praksom Evropskog suda.
Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud je ocenio da je podnosiocima ustavnih žalbi u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Nišu u predmetu St. 464/11, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 3 2. stav 1. Ustava, pa je ustavne žalbe usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 1/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23 ), odlučujući kao u tački 1. izreke.
7. Analizirajući navode ustavnih žalbi sa aspekta povrede prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava, Ustavni sud je ocenio da propust nadležnog suda da u stečajnom postupku obezbedi namirenje potraživanja podnosilaca ustavnih žalbi iz radnog odnosa, a protiv stečajnog dužnika DP „M.“ Niš, kao pravnog lica sa društvenim kapitalom, predstavlja i povredu prava na mirno uživanje imovine iz člana 58. stav 1. Ustava, koju čin i potraživanj e utvrđeno sudsk om odlukom. Ovakav stav izražen je u Odluci Ustavnog suda Už-1712/2010 od 21. marta 2013. godine, kao i odlukama Evropskog suda. Stoga je Ustavni sud ustavne žalbe usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, odlučujući kao u tački 1. izreke.
8. Polazeći od iznetog, a uzimajući u obzir da Ustavni sud prilikom odlučivanja u postupku po ustavnoj žalbi uvažava i praksu Evropskog suda za ljudska prava, Sud je, saglasno članu 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. izreke, utvrdio pravo podnosilaca ustavnih žalbi na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđen og u stečajnom postupku koji je vođen pred Privrednim sudom u Nišu u predmetu St. 464/11, umanjenim za iznose koji su im po tom osnovu isplaćeni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
9. U pogledu zahteva podnosilaca ustavnih žalbi za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud nalazi da su u konkretnom slučaju od značaja stavovi Evropskog suda izraženi u odluci u predmetu Stanković protiv Srbije (predstavka broj 41285/19, odluka od 19. decembra 2019. godine).
Naime, Evropski sud se u odluci u predmetu Stanković protiv Srbije prvi put izjašnjavao o tome da li je visina naknade neimovinske štete dosuđena od strane „redovnih“ sudova, zbog neizvršenja/kašnjenja u izvršenju sudskih odluka u kojima je dužnik preduzeće sa isključivim ili većinskim državnim ili društvenim kapitalom, dovoljna i adekvatna. Razmatrajući prigovor gubitka statusa „žrtve“ Evropski sud je primetio da je iznos naknade nematerijalne štete od 800 evra koji su domaći sudovi dosudili podnosiocu predstavke, niži od iznosa koje Evropski sud dosuđuje u sličnim predmetima, ali je naglasio da se pitanje adekvatnosti dosuđenog iznosa naknade mora ceniti u svetlu svih okolnosti slučaja, što uključuje ne samo trajanje konkretnog postupka, već i vrednost naknade koja se ocenjuje u kontekstu životnog standarda u određenoj državi, kao i činjenicu da će u okviru nacionalnog sistema ova naknada u principu biti dosuđena i isplaćena brže i ranije nego da o tome odlučuje Evropski sud (stav 23.). Zaključujući da se dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete od 800 evra može smatrati dovoljnim i adekvatnim za pretrpljenu povredu prava na suđenje u razumnom roku, te da je, posledično, podnositeljka predstavke izgubila status „žrtve“ u smislu člana 34. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Evropski sud je odbacio predstavku.
Primenjujući prethodno izloženo na konkretan slučaj, a s obzirom na to da je podnosiocima ustavnih žalbi povreda prava na suđenje u razumnom roku utvrđena zbog nemogućnosti da u primerenom roku naplati svoja pravnosnažno dosuđena potraživanja iz radnog odnosa od poslodavca – dužnika sa društvenim kapitalom, Ustavni sud je, saglasno članu 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 3. izreke, utvrdio pravo podnosilaca ustavnih žalbi na naknadu nematerijalne štete svakom u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjene za iznose koji su podnosiocima ustavnih žalbi eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku pred Privrednim sudom u Nišu u predmetu St. 464/11. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
10. Kako je Ustavni sud utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu i odredio otklanjanje štetnih posledica povrede prava , to nije posebno razmatrao istaknute povrede načela iz člana 21. Ustava, kao i prava na jednaku zaštitu prava i prava na pravno sredstvo i prava na rad, zajemčenih odredbama člana 36. i člana 60. stav 4. Ustava.
11. Ustavni sud je, na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu , doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.