Odbacivanje ustavne žalbe zbog neblagovremenosti i nepostojanja pretpostavki
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv krivičnih presuda. U odnosu na pravnosnažnu presudu žalba je neblagovremena, dok se u odnosu na presudu po vanrednom pravnom leku navodi žalbe ne odnose na sam osporeni akt.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-136/2009
16.09.2010.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković u postupku po ustavnoj žalbi Žarka Čubrila iz Novog Sada, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 16. septembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Žarka Čubrila izjavljena protiv presude Vrhovnog suda Srbije Kzp. 15/08 od 19. novembra 2008. godine, presude Vrhovnog suda Srbije Kž. 739/06 od 14. juna 2007. godine i presude Okružnog suda u Somboru K. 11/01 od 28. novembra 2005. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Žarko Čubrilo iz Novog Sada je 28. januara 2009. godine, preko punomoćnika Sime Kneževića, advokata iz Novog Sada, Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv akata navedenih u izreci, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i slobode kretanja iz člana 39. stav 1. Ustava.
2. Prema članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07), koji je stupio na snagu 6. decembra 2007. godine, je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Prema odredbi člana 84. stav 1. navedenog Zakona, rok za izjavljivanje ustavne žalbe je 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom. Međutim, odredbama člana 113. st. 2. i 3. Zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti i protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, ako su taj akt ili radnja doneti, odnosno izvršeni od dana proglašenja Ustava do dana stupanja na snagu ovog zakona, pri čemu je u tom slučaju rok za izjavljivanje ustavne žalbe 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
3. U sprovedenom prethodnom postupku Ustavni sud je utvrdio da je protiv podnosioca ustavne žalbe vođen krivični postupak pred Okružnim sudom u Somboru i da je osporenom presudom K. 11/01 od 28. novembra 2005. godine, podnosilac oglašen krivim za krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 174. stav 3. u vezi stava 1. Osnovnog krivičnog zakona u vezi člana 23. istog zakona podstrekavanjem i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci.
Odlučujući o žalbi optuženih, između ostalog i podnosioca ustavne žalbe, Vrhovni sud Srbije je osporenom presudom Kž. 739/06 od 14. juna 2007. godine, uvažavajući žalbu optuženog S.A., po službenoj dužnosti preinačio prvostepenu presudu i u odnosu na podnosioca ustavne žalbe i M.F u pogledu pravne ocene učinjenog krivičnog dela, tako da je podnosioca oglasio krivim za krivično delo zloupotreba službenog položaja podstrekavanjem iz člana 359. stav 2. u vezi st. 4. i 1. Krivičnog zakonika u vezi člana 34. Krivičnog zakonika i osudio ga na istu kaznu zatvora kao i prvostepeni sud.
Podnosilac ustavne žalbe podneo je Vrhovnom sudu Srbije zahtev za ispitivanje zakonitosti pravnosnažnih presuda Okružnog suda u Somboru K. 11/01 od 28. novembra 2005. godine i Vrhovnog suda Srbije Kž. 739/06 od 14. juna 2007. godine, koji je osporenom presudom Vrhovnog suda Srbije Kzp. 15/08 od 19. novembra 2008. godine odbijen kao neosnovan.
4. Prema stavu Ustavnog suda, u krivičnom postupku se pravna sredstva pre izjavljivanja ustavne žalbe iscrpljuju donošenjem odluke po žalbi na prvostepenu presudu, odnosno po žalbi na drugostepenu presudu, ukoliko je ona u skladu sa zakonom dozvoljena. Polazeći od navedenog, po oceni Ustavnog suda, Zakonom o Ustavnom sudu propisani rok za izjavljivanje ustavne žalbe se u konkretnom slučaju računa od dana dostavljanja osporene drugostepene krivične presude podnosiocu ustavne žalbe, a ne od dana kada je podnosilac primio osporenu presudu Vrhovnog suda Srbije donetu po podnetom vanrednom pravnom leku.
Imajući u vidu da je podnosilac ustavne žalbe osporenu drugostepenu presudu Vrhovnog suda Srbije Kž. 739/06 od 14. juna 2007. godine nesumnjivo primio pre izjavljivanja zahteva za ispitivanje zakonitosti pravosnažne presude, koji je podnet pre 19. novembra 2008. godine kada je o njemu odlučeno, a da je ustavnu žalbu izjavio tek 28. januara 2009. godine, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba neblagovremena u odnosu na osporene presude Okružnog suda u Somboru K. 11/01 od 28. novembra 2005. godine i Vrhovnog suda Srbije Kž. 739/06 od 14. juna 2007. godine, jer je podneta posle isteka roka iz člana 113. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu. Stoga je Ustavni sud ustavnu žalbu u ovom delu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.
5. U odnosu na osporenu presudu Vrhovnog suda Srbije Kzp. 15/08 od 19. novembra 2008. godine, Ustavni sud je iz navoda iznetih u ustavnoj žalbi utvrdio da se ustavnom žalbom zapravo osporava dužina trajanja pravosnažno okončanog postupka koji je prethodio navedenoj presudi Vrhovnog suda Srbije, kao i ''oduzimanje u februaru 1995. godine putne isprave-pasoša'' podnosiocu. Imajući u vidu da je postupak po vanrednom pravnom sredstvu pred Vrhovnim sudom Srbije trajao samo godinu dana, te činjenicu da osporenom presudom nije odlučivano o zahtevu podnosioca ustavne žalbe za vraćanje putne isprave, Ustavni sud je ocenio da se izneti navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku i povredi slobode kretanja ne mogu dovesti u pravnu i logičku vezu sa osporenom presudom. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu i u ovom delu odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
6. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 767/2009: Rešenje o odbacivanju ustavne žalbe u krivičnom postupku zbog neblagovremenosti
- Už 1246/2008: Odbacivanje ustavne žalbe zbog nenadležnosti i neblagovremenosti
- Už 1231/2008: Ustavna žalba odbijena; presuda zasnovana na zakonitom dokazu, stariji akti van nadležnosti
- Už 1196/2009: Rešenje o odbacivanju ustavne žalbe kao neblagovremene i zbog nenadležnosti suda
- Už 319/2009: Odbacivanje ustavne žalbe zbog neblagovremenosti i nenavođenja ustavnopravnih razloga
- Už 3110/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe kao neblagovremene
- Už 5171/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u krivičnom postupku