Povreda prava na pravno sredstvo zbog pogrešne ocene blagovremenosti žalbe

Kratak pregled

Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu, poništio rešenje Višeg suda i utvrdio povredu prava na pravno sredstvo. Viši sud je pogrešno odbacio žalbu kao neblagovremenu, zanemarujući da je ista prvobitno izjavljena telegramom u zakonskom roku, a potom dopunjena urednim podneskom.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-13624/2019
14.09.2023.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), Gordana Ajnšpiler Popović, dr Vladan Petrov, dr Milan Škulić i dr Tijana Šurlan, članovi Veća , u postupku po ustavnoj žalbi M. G . iz Ivanjice , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 14. septembra 202 3. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba M. G . i utvrđuje da je rešenjem Višeg suda u Čačku Gžrr. 160/19 od 30. oktobra 2019. godine podnosi ocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravno s redstvo, zajemčeno odredbom člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.

2. Poništava se rešenje Višeg suda u Čačku Gžrr. 160/19 od 30. oktobra 2019. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o žalbi podnosi oca ustavne žalbe izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Ivanjici P rr. 114/18 od 25. decembra 201 8. godine.

O b r a z l o ž e nj e

1. M. G . iz Ivanjice podnelo je Ustavnom sudu, 18. decembra 2019. godine, preko punomoćnika I. V , advokata iz Kragujevca, ustavnu žalbu protiv rešenja Višeg suda u Čačku Gžrr. 160/19 od 30. oktobra 2019. godine, zbog povrede načela neposredne primene zajemčenih prava, prava na pravično suđenje i prava na pravno sredstvo iz člana 18, člana 32. stav 1. i člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.

Podnosilac u ustavn oj žalb i, pored ostalog, navodi: da je drugostepeni sud potpuno zanemarivši pozitivne norme Zakona o parničnom postupku, kojim je regulisano dostavljanje žalbe putem telegrama, žalbu koju je izjavio protiv prvostepene presude odbacio našavši da je izjavljena po isteku zakonom propisanog roka.

Predložio je da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i poništi osporeno rešenje.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, na osnovu uvida u spise predmeta Osnovnog suda u Ivanjici Prr. 114/18 i dokumentacije koja je dostavljena uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari :

Podnosilac ustavne žalbe je tužbom od 8. novembra 201 8. godine pokrenuo pred Osnovnim sudom u Ivanjici parnični postupak radi novčanog obeštećenja protiv Republike Srbije – Ministarstva pravde – Privrednog suda u Čačku .

Presudom Osnovnog suda u Ivanjici Prr. 114/18 od 25. decembra 201 8. godine obavezana je tužena Republika Srbija, Privredni sud u Čačku da tužiocu na ime novčanog obeštećenja za neimovinsku štetu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, u predmetu Privrednog suda u Čačku St. 26/10 (stari broj St. 20/09) isplati iznos od 400 evra, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja, a koji iznos će se isplatiti na teret budžetskih sredstava Republike Srbije, u okviru sredstava koja su namenjena pokriću tekućih rashoda Privrednog suda u Čačku, dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tražio da se tužena obaveže da mu na ime novčanog obeštećenja, preko dosuđenog iznosa isplati iznos od još 1.100 evra. Istom presudom je tužena obavezana da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 13.500,00 dinara.

Navedena presuda je 30. januara 2019. godine dostavljena punomoćniku tuži oca, koji je 7. februara 2019. godine uputio prvostepenom sudu telegram broj 34117910004232. Tekst telegrama glasi: „Izjavljujem žalbu na stav 2 i 3 presude Osnovnog suda u Ivanjici Prr. 114/18 od 25. decembra 2018. godine iz svih zakonskih razloga. I. V, Kragujevac “. Telegram je sledećeg dana primljen u Osnovnom sudu u Ivanjici. Na prijemnom pečatu je naznačeno i vreme prijema (10.50 časova ).

Punomoćnik tužioca je 11. februara 201 9. godine Osnovnom sudu u Ivanjici poštom preporučenom poštom predao podnesak – žalbu protiv presude istog suda Prr. 114/18 od 25. decembra 201 8. godine, a nakon žalbe podnete telegrafskim putem, shodno odredbi člana 104. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Na poleđini navedenog podneska je postupajući sudija, 28. februara 2019. godine dao naredbu da se proveri preko upravnika pošte kada je tužilac primio prvostepenu presudu, te naveo da je telegram blagovremeno podnet, ako je prvostepena presuda primljena 30. januara 2019. godine.

Javno preduzeće „Pošta Srbije“, regionalna radna jedinica „Jagodina, Kruševac, Kragujevac“ je svojim dopisom broj 2019-45407/1 od 12. marta 2019. godine obavestilo sud da je utvrđeno da je predmetna pošiljka – presuda Osnovnog suda u Ivanjici Prr. 114/18 od 25. decembra 2018. godine uručena lično primaocu, advokatu I. V . dana 30. januara 2019. godine.

Odlučujući o žalbi, Viši sud u Čačku je rešenjem Gžrr. 160/19 od 30. oktobra 2019. godine, odbacio žalbu tužioca izjavljenu protiv presude Osnovnog suda u Ivanjici Prr. 114/18 od 25. decembra 201 8. godine.

U obrazloženju osporenog drugostepenog rešenja, je, pored ostalog, navedeno: da je prema stanju u spisima, tužilac ožalbenu presudu sa pravnom poukom da se protiv iste može izjaviti žalba Višem sudu u Čačku u roku od 8 dana od dana prijema, primio dana 30. januara 2019. godine; da je žalbu protiv prvostepene presude predao sudu preporučenom pošiljkom dana 11. februara 2019. godine, što se utvrđuje iz prijemnog pečata Osnovnog suda u Ivanjici; da je imajući u vidu dan prijema ožalbene presude od strane tužioca – 30. januara 2019. godine, to je zadnji dan roka od osam dana za izjavljivanje žalbe istekao dana 8. februara 2019. godine, pa kako je žalba podneta 11. februara 2019. godine, po isteku zakonom predviđenog roka, Viši sud je istu odbacio kao neblagovremenu.

4. Odredbom člana 36. stav 2. Ustava, na čiju se povredu ukazuje, zajemčeno je svakom pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu.

Zakonom o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13 – Odluka US, 74/13 – Odluka US, 55/14 i 87/18), koji se primenjivao u konkretnom slučaju , propisano je da se rokovi računaju na dane, mesece i godine, da se kao prvi dan roka određenog na dane uzima dan posle dana dostavljanja ili saopštenja odluke ili posle dana u koji pada događaj od koga se po zakonu računa početak roka, da se rok određen na mesece ili godine računa onog dana u poslednjem mesecu ili godini koji po svom broju odgovara danu u koji ga je sud odredio ili danu u koji pada događaj od koga se po zakonu računa početak roka, da ako poslednji dan roka pada na državni praznik ili u nedelju ili u neki drugi dan kad su d ne radi, rok ističe protekom prvog narednog radnog dana (član 103. stav 1, 2, 3. i 4.); da je podnesak koji je vezan za rok blagovremen ako je podnet sudu pre isteka roka, da se dan podnošenja podneska upućenog sudu preko pošte preporučenom pošiljkom ili upućenog telegrafskim putem smatra kao dan podnošenja sudu i da ako je podnesak upućen telegrafskim putem, smatraće se da je podnet u roku samo ako uredan podnesak naknadno bude podnet sudu ili bude upućen sudu preporučenom pošiljkom u roku od tri dana od dana predaje telegrama pošti (član 104. st. 1, 2. i 3.).

5. Podnosilac ustavne žalbe smatra da je Viši sud u Čačku bio dužan da meritorno odluči o njegovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude Osnovnog suda u Ivanjici Prr. 114/18 od 25. decembra 201 8. godine. Polazeći od ovih navoda podnosioca, Ustavni sud je ispitivao ustavnu žalbu sa stanovišta prava na pravno sredstvo.

Ustavni sud najpre konstatuje da se odredbom člana 36. stav 2. Ustava jemči pravo da se izjavljivanjem žalbe ili drugog pravnog sredstva traži od nadležnog suda da preispita odluku kojom je odlučeno o nečijim pravima, obavezama ili na zakonu zasnovanom interesu i da povodom izjavljenog pravnog sredstva donese svoju odluku. Pri tome, ovo ustavno pravo se ne iscrpljuje u strogo formalnom smislu samo kroz mogućnost izjavljivanja pravnog sredstva, već podrazumeva delotvornu pravnu zaštitu koja označava dužnost nadležnog suda da o izjavljenom pravnom sredstvu odluči meritorno u slučaju njegove dozvoljenosti, odnosno dužnost da oceni sve relevantne navode i pravično raspravi i odluči o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe.

Ustavni sud dalje konstatuje da je Viši sud u Čačku u osporenom rešenju Gžrr. 160/19 od 30. oktobra 2019. godine ocenio da je žalba tužioca, ovde podnosioca neblagovremena, s obzirom na to da je tužilac ožalbenu presudu primio dana 30. januara 2019. godine, a da je žalbu protiv prvostepene presude predao sudu preporučenom pošiljkom dana 11. februara 2019. godine, što se utvrđuje iz prijemnog pečata Osnovnog suda u Ivanjici.

Polazeći od toga da su odredbama člana 10 3. i 104. Zakona o parničnom postupku detaljno propisani uslovi za ocenu blagovremenosti podnesaka vezanih za rok, pa i onih koji su upućeni telegrafskim putem, Ustavni sud nalazi da Viši sud u Čačku nije dao ustavnopravno prihvatljive razloge za izneti zaključak . Ovo iz razloga, jer je odredbama člana 104. st. 2 . i 3. Zakona o parničnom postupku propisano da se dan podnošenja podneska upućenog sudu preko pošte preporučenom pošiljkom ili upućenog telegrafskim putem smatra kao dan podnošenja sudu, koji se smatra da je podnet u roku samo ako uredan podnesak naknadno bude podnet sudu u roku od tri dana od dana predaje telegrama pošti, a odredbom člana 103. stav 4. Zakona o parničnom postupku propisano da ako poslednji dan roka pada na državni praznik ili u nedelju ili u neki drugi dan kad sud ne radi, rok ističe protekom prvog narednog radnog dana . Shodno tome, Ustavni sud nalazi da je, u konkretnom slučaju, reč o očiglednom propustu drugostepenog suda da prilikom ocene blagovremenosti žalbe konstatuje da je žalba upućena telegrafskim putem, u kom slučaju se smatra da je podneta u roku ako uredan podnesak, u kome se iznose razlozi žalbe, bude podnet sudu u roku od tri dana od dana predaje telegrama pošti. Takođe, Ustavni sud konstatuje i da drugostepeni sud prilikom ocene blagovremenosti žalbe izjavljene, u roku, telegramom 7. februara 2019. godine , nije imao u vidu da je poslednji dan roka za postupanje tužioca , da podnese uredan podnesak u kome se nalaze razlozi žalbe, padao u nedelju 10. februara 2019. godine, kada sud ne radi, t e da se rok pomera i ističe protekom prvog narednog radnog dana, odnosno u ponedeljak 1 1. februara 2019. godine , kada je tužilac obrazloženi tekst žalbe i predao sudu preporučenom poštom .

Iz svega navedenog proizlazi da Viši sud u Čačku prilikom odlučivanja o navedenom redovnom pravnom leku nije imao u vidu odredbe člana 103. stava 4. i člana 104. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, što su po mišljenju Ustavnog suda, činjenic e koj e su u konkretnom slučaju bile od odlučnog značaja za utvrđivanje ispunjenosti procesnih uslova koji se odnose na blagovremenost žalbe u postupku pred drugostepenim sudom.

Ustavni sud je, polazeći od svega navedenog, ocenio da je osporenim rešenjem Višeg suda u Čačku povređeno pravo podnosioca na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava, te je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr.zakon . 103/15 i 10/23 ), Ustavni sud ustavnu žalbu usvojio, odlučujući kao u tački 1. izreke.

6. Ustavni sud je ocenio da se štetne posledice utvrđene povrede prava mogu otkloniti samo poništajem rešenja Višeg suda u Čačku Gžrr. 160/19 od 30. oktobra 2019. godine kako bi taj sud doneo novu odluku o žalbi podnosioca ustavne žalbe izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Ivanjici P rr. 114/18 od 25. decembra 201 8. godine, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u tački 2. izreke.

Ustavni sud nije posebno razmatrao navode o povredi načela neposredne primene zajemčenih prava i prava na pravično suđenje iz člana 18. i člana 3 2. stav 1 . Ustava, imajući u vidu da je utvrdio povredu prava na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava i odredio način otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava.

7. Na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Snežana Marković, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.