Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nedostatka aktivne legitimacije
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu Violete Josifove jer podnositeljka, kao fizičko lice, nema aktivnu legitimaciju da osporava sudske odluke donete u privrednom sporu u kome je stranka bilo njeno preduzeće, kao posebno pravno lice.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, mr Milan Marković, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Violete Josifove iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije na sednici održanoj 16. decembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Violete Josifove izjavljena protiv presude Vrhovnog suda Srbije Prev. 127/08 od 17. juna 2008. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Violeta Josifova iz Beograda je 26. novembra 2008. godine podnela Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Srbije Prev. 127/08 od 17. juna 2008. godine, zbog povrede prava na imovinu iz člana 58. Ustava Republike Srbije i povrede prava na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava. U ustavnoj žalbi se navodi: da je podnositeljka osnivač preduzeća "Vektra M" d.o.o. Beograd; da je ugovor o prodaji društvenog kapitala društvenog preduzeća Župa hemijska industrija Kruševac putem javnog tendera zaključen između Agencije za privatizaciju i "Vektra M" d.o.o. Beograd 13. januara 2004. godine; da je "Vektra M" d.o.o. bila vlasnik 70% akcijskog kapitala društvenog preduzeća "Župa hemijska industrija" iz Kruševca; da "Vektra M" d.o.o. zbog promenjenih okolnosti, bez svoje krivice nije bila u mogućnosti da pre isteka prvih dvanaest meseci za realizaciju ugovora izvrši ugovorne obaveze; da je Komisija za utvrđivanje mera po izvršenim kontrolama konstatovala da je navedeni ugovor o prodaji društvenog kapitala raskinut zbog neispunjenja i donela odluku o prenosu kapitala preduzeća "Župa, hemijska industrija" iz Kruševca Akcijskom fondu; da je navedenim raskidom ugovora "Vektra M" d.o.o. lišena svojine nad 70% akcijskog kapitala preduzeća "Župa hi"; da je podnositeljki, kao vlasnici tog preduzeća, povređeno pravo na imovinu iz člana 58. Ustava, jer je osporenom presudom Vrhovni sud Srbije potvrdio nižestepene presude kao i odluku Agencije za privatizaciju (Komisije za utvrđivanje mera po izvršenim kontrolama), koja je na sednici od 1. jula 2005. godine konstatovala da je ugovor o prodaji društvenog kapitala društvenog preduzeća "Župa hemijska industrija" iz Kruševca putem javnog tendera raskinut, kao i odluka o prenosu kapitala preduzeća "Župa hemijska industrija" iz Kruševca Akcijskom fondu Republike Srbije.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredbama Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je propisano: da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva ili je zakonom isključeno pravo na njihovu sudsku zaštitu (član 82. stav 1.); da ustavna žalba, pored ostalog, mora da sadrži razloge i navode u čemu se sastoji povreda ili uskraćivanje ljudskog ili manjinskog prava ili slobode zajemčene Ustavom (član 85. stav 1.).
3. Na osnovu navoda ustavne žalba i dokaza koji su uz istu priloženi, Ustavni sud je utvrdio da je pred Trgovinskim sudom u Beogradu vođen parnični postupak po tužbi preduzeća "Vektra M", d.o.o. Beograd protiv tuženih Agencije za privatizaciju i Republike Srbije, radi utvrđenja.
Trgovinski sud u Beogradu je 18. oktobra 2006. godine doneo presudu P. 3093/05, kojim je: u stavu 1. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojom je traženo da se utvrdi da raskid ugovora o prodaji društvenog kapitala javnim tenderom DP "Župa hemijska industrija" Kruševac od strane Agencije za privatizaciju, br. 8/01-0107 od 1. jula 2005. godine i prenos akcija na Akcijski fond ne proizvodi pravno dejstvo, kao i da ugovor o prodaji društvenog kapitala javnim tenderom DP "Župa" hemijska industrija Kruševac zaključen između tužioca "Vektra M", d.o.o. Beograd i Agencije za privatizaciju iz Beograda, koji je overen pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu pod brojem II/2 Ov. 21/04 od 13. januara 2004. godine ostaje na snazi; u stavu 2. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev za raskid ugovora o prodaji društvenog kapitala javnim tenderom DP "Župa" hemijska industrija Kruševac koji je zaključen između tužioca i Agencije za privatizaciju, overen pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu pod brojem II/2 Ov. 21/04 od 13. januara 2004. godine; u stavu 3. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se tuženi obavežu da solidarno isplate na ime kupoprodajne cene po osnovu ugovora o prodaji društvenog kapitala određen novčani iznos, sa zakonskom zateznom kamatom; u st. 4. i 5. izreke obavezan tužilac da nadoknadi parnične troškove.
Presudom Višeg trgovinskog suda Pž. 10240/06 od 11. decembra 2007. godine, odlučujući po žalbi tužioca "Vektra M", d.o.o. Beograd protiv prvostepene presude, odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostepena presuda.
Osporenom presudom Vrhovnog suda Srbije Prev. 127/08 od 17. juna 2008. godine odbijena je kao neosnovana revizija tužioca "Vektra M", d.o.o. iz Beograda izjavljena protiv presude Višeg trgovinskog suda Pž. 10240/06 od 11. decembra 2007. godine.
4. Ustavni sud je utvrdio da podnositeljka ustavne žalbe osporava akte kojima nije odlučivano o njenim pravima i obavezama, jer ona kao fizičko lice nije bila stranka u parničnom postupku iako je vlasnik i osnivač preduzeća "Vektra M", d.o.o. iz Beograda koje je u svojstvu stranke, kao tužilac učestvovalo u parničnom postupku. Dakle, imajući u vidu da podnositeljka ustavne žalbe nije bila stranka u postupku u kome je odlučivano osporenom revizijskom presudom kao i nižestepenim presudama Trgovinskog suda u Beogradu i Višeg trgovinskog suda, ona nije ni bila aktivno legitimisana za podnošenje ustavne žalbe koju je podnela i svojeručno potpisala kao fizičko lice.
Iz napred navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da se ustavna žalba može izjaviti samo protiv pojedinačnog akta kojim je odlučivano o pravima ili obavezama podnosioca ustavne žalbe, a u konkretnom slučaju osporenim pojedinačnim aktom nije odlučivano o pravima i obavezama podnositeljke ustavne žalbe tako da ona nije mogla biti aktivno legitimisana za podnošenje ustavne žalbe.
Takođe, Ustavni sud konstatuje da i u slučaju da je ustavna žalba podneta od strane ovlašćenog lica, ona ne bi sadržala ustavnopravne razloge koji bi ukazivali da je osporenom presudom Vrhovnog suda Srbije povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na imovinu. Naime, u parničnom postupku povodom koga je ustavna žalba podneta nije odlučivano o svojinskim pravima podnositeljke ustavne žalbe, već je odlučivano o ugovornom odnosu tužioca i Agencije za privatizaciju, odnosno poništaju i raskidu predmetnog ugovora. Imajući u vidu da se predmet odlučivanja u ovoj pravnoj stvari ne može dovesti u vezu sa sadržinom prava iz člana 58. Ustava na čiju povredu se poziva u ustavnoj žalbi, Ustavni sud je zaključio da osporenom presudom Vrhovnog suda Srbije Prev. 127/08 od 17. juna 2008. godine nije ni moglo biti povređeno pravo podnositeljke na imovinu. Takođe, u vezi navoda ustavne žalbe o povredi prava na pravno sredstvo, Ustavni sud ističe da ti navodi nisu potkrepljeni ustavnopravnim razlozima i dokazima o povredi navedenog ustavnog prava, imajući u vidu da iz priložene dokumentacije proizlazi da su u parničnom postupku korišćena sva zakonom dozvoljena pravna sredstva. Dakle, Ustavni sud je konstatovao da ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge koji bi se mogli dovesti u vezu sa povredom ustavnih prava na koja se podnositeljka poziva.
Saglasno svemu navedenom, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanja.
5. Na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić