Odluka Ustavnog suda o neadekvatnoj naknadi za povredu prava
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavne žalbe i utvrđuje povredu prava na pravično suđenje. Novčani iznosi dosuđeni od strane redovnih sudova kao naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku nisu adekvatni, te podnosioci nisu izgubili status žrtve.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-14083/2019
16.09.2021.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), dr Milan Škulić, Lidija Đukić, dr Vladan Petrov i dr Dragana Kolarić , članovi Veća, u postupku po ustavn im žalb ama B. R, A . D, M . M . i M . K, svih iz Vršca i I . K . iz Velikog Središta , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 16. septembra 2021. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba B. R . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Pančevu Gžrr. 683/19 od 12. novembra 2019. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Usvaja se ustavna žalba A. D . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Pančevu Gžrr. 694/19 od 12. novembra 2019. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
3. Usvaja se ustavna žalba I. K . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Pančevu Gžrr. 695/19 od 12. novembra 2019. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
4. Usvaja se ustavna žalba M . K . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Pančevu Gžrr. 698/19 od 12. novembra 2 019. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
5. Usvaja se ustavna žalba M . M . i utvrđuje da je presudom Višeg suda u Pančevu Gžrr. 703/19 od 19. novembra 2019. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
6. Utvrđuje se pravo B. R . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos isplaćen po osnovu presude Višeg suda u Pančevu Gžrr. 683/19 od 12. novembra 2019. godine, kao i za ostale iznose koji su podnosiocu ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u P ožarevcu u predmetu St. 363/11. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
7. Utvrđuje se pravo A. D . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos isplaćen po osnovu presude Višeg suda u Pančevu Gžrr. 694/19 od 12. novembra 2019. godine, kao i za ostale iznose koji su podnosiocu ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Požarevcu u predmetu St. 363/11. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
8. Utvrđuje se pravo I. K . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra , u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos isplaćen po osnovu presude Višeg suda u Pančevu Gžrr. 695/19 od 12. novembra 2019. godine, kao i za ostale iznose koji su podnosiocu ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Požarevcu u predmetu St. 363/11. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
9. Utvrđuje se pravo M. K . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos isplaćen po osnovu presude Višeg suda u Pančevu Gžrr. 698/19 od 12. novembra 2019. godine, kao i za ostale iznose koji su podnosiocu ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u P ožarevcu u u predmetu St. 363/11. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
10. Utvrđuje se pravo M. M . na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 800 evra , u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos isplaćen po osnovu presude Višeg suda u Pančevu Gžrr. 703/19 od 19. novembra 2019. godine, kao i za ostale iznose koji su podnosiocu ustavne žalbe eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Požarevcu u u predmetu St. 363/11. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
O b r a z l o ž e nj e
1. B. R . iz Vršca i druga lica navedena u uvodu i izreci ove odluke podneli su Ustavnom sudu, 27. decembra 2019. i 9. januara 2020. godine, preko punomoćnika R. P, advokata iz Novog Sada, ustavne žalb e protiv presuda Višeg suda u Pančevu navedenih u tački 1. do 5. izreke, zbog povrede prava na pravično suđenje, prava na jednaku zaštitu prava i prava na imovinu , iz člana 32. stav 1, člana 36. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Ustavni sud je, saglasno odredbama člana 43. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), navedene ustavne žalbe spojio radi jedinstvenog postupanja.
Osporenim presudama Višeg suda u Pančevu je pravnosnažno odlučeno o tužbama podnosilaca ustavnih žalbi radi isplate novčanog obeštećenja za nematerijalnu štetu zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Požarevcu u u predmetu St. 363/11, a koje su protiv Republike Srbije podnete u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15), i to dosuđivanjem novčanog obeštećenja u iznosu od po 340 evra i 400 evra sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do konačne isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate.
Ustavnim žalbama se ističe da novčani iznos dosuđen osporenim presudama kao novčano obeštećenje zbog povrede prava podnosilaca na suđenje u razumnom roku ne može predstavljati adekvatnu naknadu za povredu navedenog prava, te su podnosioci i dalje zadržali status žrtve povrede prava na suđenje u razumnom roku. Predlažu da Ustavni sud usvoji ustavne žalbe, utvrdi da su osporenim presudama Višeg suda u Pančevu povređena prava podnosilaca iz člana 32. stav 1, člana 36. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava i podnosiocima dosudi naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 2.500 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, naknadu materijalne štete na ime troškova žalbenog postupka i naknadu troškova sastava ustavne žalbe u iznosu od po 90.000,00 dinara.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u ustavn e žalb e i priloženu dokumentaciju, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Rešenjem Privrednog suda u Požarevcu R4 St. 542/18 od 4. februara 2019. godine usvojeni su prigovori predlagača, ovde podnosilaca B . R . i M. K . i utvrđena povre da prav a na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se kod tog suda vodi nad stečajnim dužnikom „V.“ Vršac u predmetu St. 363/11, a u kome su podnosioci prijavili svoja potraživanje iz radnog odnosa prema stečajnom dužniku, koja su im u tom postupku priznata.
Rešenjem Privrednog apelacionog suda Rž St. 854/19 od 25. februara 2019. godine, usvojene su žalbe predlagača, ovde podnosilaca Andraš Duca, Ivana Kutričkog i Milovana Matijević i preinačeno rešenje Privrednog suda u Požarevcu R4 St. 543/18 od 30. januara 2019. godine i utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se kod tog suda vodi nad stečajnim dužnikom „Vršačka pivara“ Vršac u predmetu St. 363/11, a u kome su podnosioci prijavili svoja potraživanje iz radnog odnosa prema stečajnom dužniku, koja su im u tom postupku priznata.
Presudama Osnovnog suda u Vršcu tužena Republika Srbija je obavezana da podnosiocima na ime novčanog obeštećenja za nematerijalnu štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u navedenom stečajnom postupku isplati iznos od po 340 evra, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do konačne isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, dok je tužbeni zahtev preko dosuđenog do iznosa od 1.500 evra odbijen kao neosnovan i obavezana je tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka.
Osporenim presudama Viši sud u Pančevu iz tač. 1. do 4. izreke odbijene su kao neosnovane žalbe parničnih stranaka i potvrđeneio ožalbene prvostepene presude Osnovnog suda u Vršcu, dok je osporenom presudom Višeg suda u Pančevu iz tačke 5. izreke usvojena žalba podnosioca M. M . i preinačena prvostepena presuda u odnosu i obavezana tužena da tužiocu na ime novčanog obeštećenja za nematerijalnu štetu izazvanu povredom prava na suđ,enje u razumnom roku u navedenom stečajnom postupku isplati iznos od 400 evra, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do konačne isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate.
4. Odlučujući o ustavnim žalbama izjavljenim protiv presud a Višeg suda u Pančevu iz tačke 1. do 5. izreke zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud konstatuje da se navodi podnosilaca o učinjenoj povredi označenog ustavnog prava zasnivaju na tome da je visina novčanog obeštećenja koja i m je dosuđena zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku nedovoljna i nepravična, odnosno da nije adekvatna .
U vezi osnovanosti ovih navoda i tvrdnji podnosi laca, a koji se odnose na osporen e presud e, Ustavni sud upućuje na stavove i ocene koji su detaljno izneti u Odluci Už-7309/ 2018 od 17. decembra 2020. godine, a koji se primenjuju u konkretnom slučaju .
Ustavni sud nalazi da su u konkretnom slučaju od značaja stavovi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud ) izraženi u odluci u predmetu Stanković protiv Srbije (predstavka broj 41285/19, odluka od 19. decembra 2019. godine).
Naime, Evropski sud se u odluci u predmetu Stanković protiv Srbije prvi put izjašnjavao o tome da li je visina naknade neimovinske štete koja je, na osnovu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, dosuđena od strane „redovnih“ sudova, zbog neizvršenja/kašnjenja u izvršenju sudskih odluka u kojima je dužnik preduzeće sa isključivim ili većinskim državnim ili društvenim kapitalom, dovoljna i adekvatna. Razmatrajući prigovor gubitka statusa „žrtve“ Evropski sud je primetio da je iznos naknade nematerijalne štete od 800 evra koji su domaći sudovi dosudili podnosi teljki predstavke, niži od iznosa koje Evropski sud dosuđuje u sličnim predmetima, ali je naglasio da se pitanje adekvatnosti dosuđenog iznosa naknade mora ceniti u svetlu svih okolnosti slučaja, što uključuje ne samo trajanje konkretnog postupka, već i vrednost naknade koja se ocenjuje u kontekstu životnog standarda u određenoj državi, kao i činjenicu da će u okviru nacionalnog sistema ova naknada u principu biti dosuđena i isplaćena brže i ranije nego da o tome odlučuje Evropski sud (stav 23.). Zaključujući da se dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete od 800 evra može smatrati dovoljnim i adekvatnim za pretrpljenu povredu prava na suđenje u razumnom roku, te da je, posledično, podnositeljka predstavke izgubila status „žrtve“ u smislu člana 34. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Evropski sud je odbacio predstavku.
Ustavni sud nalazi da se, u situaciji kada se ustavnom žalbom, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, osporava presuda kojom je podnosiocima prav nosnažno dosuđeno novčano obeštećenje za neimovinsku štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku, a koja je utvrđena zbog nemogućnosti da u primerenom roku naplate svoj a prav nosnažno dosuđena potraživanj a iz radnog odnosa od poslodavca – dužnika koji je preduzeće sa isključivim ili većinskim društvenim ili državnim kapitalom, istaknuta povreda zajemčenog prava mora ispitivati primenom stavova Evropskog suda izraženih u odluci Stanković protiv Srbije. U tom smislu, u ovom ustavnosudskom predmetu ocena dosuđene visine naknade neimovinske štete nema karakter instancionog postupanja Ustavnog suda, već predstavlja mehanizam kojim se obezbeđuje da se zajemčena prava tumače u skladu sa praksom Evropskog suda kao međunarodne institucije koja nadzire njihovo sprovođenje. Ustavni sud ističe da je u cilju usklađivanja svoje prakse sa jedinstvenim pristupom Evropskog suda u rešavanju ovog spornog pitanja, na sednici održanoj 4. juna 2020. godine, doneo Odluku Už-277/2017 (objavljena na internet stranici Ustavnog suda www.ustavni.sud.rs i u „Službenom glasniku Republike Srbije“, broj 104/20), kojom je usvojio ustavne žalbe M. K, D. M. i S.J. i utvrdio da je podnosiocima osporenim rešenjima, kojima im je, primenom odredaba Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova, dosuđena naknada na ime nematerijalne štete, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, jer dosuđena visina ne predstavlja dovoljnu i adekvatnu naknadu za pretrpljenu povredu prava na suđenje u razumnom roku, te se ne može smatrati da su njenim dosuđivanjem podnosioci izgubili status „žrtve“. Istom odlukom podnosiocima je utvrđeno pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti, umanjenom za iznose koji su im već isplaćeni po istom osnovu.
Primenjujući prethodno izloženo na konkretan slučaj, a s obzirom na to da je podnosiocima ustavnih žalbi povreda prava na suđenje u razumnom roku utvrđena zbog nemogućnosti da u primerenom roku naplate svoja potraživanja iz radnog odnosa od poslodavca – stečajnog dužnika koji je privredno društvo sa državnim kapitalom, Ustavni sud je utvrdio da je podnosiocima osporenim presudama Višeg suda u Pančevu iz tačke 1. do 5. izreke, kojima im je na ime novčanog obeštećenja za nematerijalnu štetu koja je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Požarevcu St. 363/11, pravnosnažno dosuđen iznos od po 340 evra i 400 evra, u dinarskoj protivvrednosti, povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS”, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15) , usvojio ustavne žalbe u odnosu na istaknutu povredu prava iz člana 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u prvom delu tač. 1. do 5. izreke.
5. Razmatrajući način otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava, Ustavni sud se, takođe, poziva na obrazloženje O dluke Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine.
Ustavni sud je ocenio da je utvrđivanje prava podnosilaca ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u visini koju Evropski sud smatra dovoljnom i adekvatnom novčanom satisfkacijom zbog nemogućnosti naplate potraživanja u razumnom roku, najdelotvorniji način otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava.
Ustavni sud je, saglasno članu 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, u tač . 6. do 1 0. izreke, utvrdio pravo podnosi laca ustavnih žalbi na naknadu nematerijalne štete svakom u iznosu od po 800 evra , u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za iznos isplaćen po osnovu presuda Višeg suda u Pančevu iz tač. 1. do 5. izreke, kao i za sve ostale iznose koji su podnosiocima ustavnih žalbi eventualno već isplaćeni po osnovu utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku pred Privrednim sudom u Požarevcu u predmetu St. 363/11. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
6. U pogledu zahteva podnosilaca B . R, A . D, I . K . i M . K . za naknadu materijalne štete na ime troškova žalbenog postupka , Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, ustavne žalbe u tom delu odbacio, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, rešavajući kao u drugom delu tač. 1. do 5. izreke.
7. Imajući u vidu da je podnosiocima utvr đena povred a prava na pravično suđenje i prava na naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud nalazi da je bespre dmetno razmatranje ustavnih žalbi u odnosu na istaknut u povred u prava iz člana 36. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava.
Na osnovu izloženog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u ovom delu odbacio ustavne žalb e, rešavajući kao u drugom delu tač. 1. do 5. izreke.
8. U pogledu zahteva podnosilaca za naknadu troškova na ime sastava ustavnih žalbi, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na obrazloženje koje je dato, pored mnogih drugih, u Odluci Už-633/2011 od 8. maja 2013. godine (videti internet stranicu Ustavnog suda na: www.ustavni.sud.rs).
9. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.
Slični dokumenti
- Už 3980/2020: Odluka Ustavnog suda o visini naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 3717/2020: Utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje zbog neadekvatne naknade štete
- Už 5366/2021: Odluka Ustavnog suda o neodgovarajućoj naknadi štete zbog suđenja u razumnom roku
- Už 1908/2020: Odluka o neadekvatnoj naknadi za povredu prava na suđenje
- Už 712/2021: Neadekvatna naknada nematerijalne štete zbog povrede prava na pravično suđenje
- Už 1131/2020: Odluka Ustavnog suda o pravičnoj naknadi zbog povrede prava
- Už 200/2020: Utvrđivanje adekvatne naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku