Odbijanje ustavne žalbe u vezi naknade za faktički eksproprisano zemljište
Kratak pregled
Ustavni sud je odbio ustavnu žalbu podnetu zbog visine naknade za zemljište koje je faktički izuzeto radi izgradnje ulice. Sudovi su pravilno umanjili tržišnu vrednost za troškove komunalnog opremanja, jer je zemljište u vreme oduzimanja bilo neizgrađeno.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije dr Dragiša B. Slijepčević, dr Marija Draškić, dr Agneš Kartag Odri, Predrag Ćetković, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Budimira Milojevića iz Gornjeg Matejevca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 8. oktobra 2015. godine, doneo je
O D L U K U
Odbija se kao neosnovana ustavna žalba Budimira Milojevića izjavljena protiv presude Osnovnog suda u Nišu P. 515/12 od 17. oktobra 2012. godine i presude Apelacionog suda u Nišu Gž. 2702/12 od 25. decembra 2012. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Budimir Milojević iz Gornjeg Matejevca podneo je, 20. februara 2013. godine, preko punomoćnika Čedomira Nikolića, advokata iz Niša, Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Osnovnog suda u Nišu P. 515/12 od 17. oktobra 2012. godine i presude Apelacionog suda u Nišu Gž. 2702/12 od 25. decembra 2012. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i prava na imovinu iz člana 58. Ustava.
U ustavnoj žalbi je, između ostalog, navedeno da je podnosilac tražio naknadu za izuzeto zemljište, saglasno odredbi člana 42. Zakona o eksproprijaciji; da parnični sudovi nisu dosudili iznos naknade u visini tržišne cene koja je utvrđena u izveštaju Poreske uprave, već su umanjili iznos naknade za iznos vrednosti komunalnog opremanja zemljišta; da su parnične presude donete u suprotnosti sa navedenim članom zakona, koji ne propisuje nikakvo umanjenje iznosa tržišne cene koju je odredio nadležni organ.
Predložio je Ustavnom sudu da usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu označenih ustavnih prava i poništi osporenu drugostepenu presudu.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Osnovni sud u Nišu je osporenom presudom P. 515/12 od 17. oktobra 2012. godine delimično usvojio tužbeni zahtev tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, kojim je traženo da se tuženi Grad Niš obaveže da tužiocu plati određeni novčani iznos za izuzeće spornog gr ađevinskog zemljišta, dok je od dosuđenog do traženog novčanog iznosa, tužbeni zahtev odbio kao neosnovan.
Apelacioni sud u Nišu je osporenom presudom Gž. 2702/12 od 25. decembra 2012. godine odbio kao neosnovane žalbe parničnih stranaka i potvrdio ožalbenu prvostepenu presudu. U obrazloženju osporene drugostepene presude je navedeno: da je sporno zemljište vlasništvo Republike Srbij e, ali da je prethodno oduzeto iz državine tužioca, bez sprovedenog postupka eksproprijacije i bez isplaćene naknade; da je zemljište oduzeto kao neizgrađeno građevinsko zemljište - komunalno neopremljeno; da za ocenu da li ranijem sopstveniku pr ipada naknada za oduzeto zemljište kao izgrađeno ili kao neizgrađe no građevinsko zemljište, bitno je da li je to zemljište oduzeto kao izgrađeno ili kao neizgrađeno zemljište, odnosno kakvo je to zemljište bilo u vreme oduzimanja; da kako iz iskaza tužioca proizilazi da parcela u vreme oduzimanja nije predstavljala izgrađeno građevinsko zemljište, to tužiocu pripada naknada za takvo (neizgrađeno građevinsko) zemljišt e; da je tržišna vrednost neizgrađenog građevinskog zemljišta manja u odnosu na tržišnu vrednost izgrađenog građevinskog zemljišta, i to za visinu troškova komunalnog uređivanja zemljišta ; da su neosnovani žalbeni navodi kojima tužilac ističe da je sud morao da prihvati tržišnu vrednost zemljišta procenjenu od strane poreske uprave, jer je u izveštaju Poreske uprave data tržišna vrednost za komunalno opremljeno zemljišt e, a tužilac nije dokazao da je njegovo zemljište , u vreme oduzimanja , bilo izgrađeno građevinsko zemljište.
4. Odredbama Ustava, na čiju povredu ukazuje podnosilac ustavne žalbe, utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona (član 58. stav 1.); da pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne (član 58. stav 2.).
Odredbama Zakona o eksproprijaciji (Službeni glasnik RS", br oj 53/95 , "Službeni list SRJ", broj 16/01 i "Službeni glasnik RS", br. 23/01 i 20/09) propisano je da se javni interes za eksproprijaciju može utvrditi ako je, u skladu sa zakonom, donet odgovarajući planski akt, ako ovim zakonom nije drukčije određeno (član 20. stav 4.); da se naknada za eksproprisano poljoprivredno zemljište i građevinsko zemljište određuje u novcu prema tržišnoj ceni takvog zemljišta, ako zakonom nije drukčije propisano, a da procenu tržišne cene vrši organ nadležan za utvrđivanje poreza na prenos apsolutnih prava na nepokretnostima (član 42.).
5. Razmatrajući navode ustavne žalb e sa aspekta istaknute povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud pre svega naglašava da je pravilnu primenu merodavnog prava nadležan da ceni instancion i (viši) sud , u zakonom propisanom postupku kontrole zakonitosti odluka nižestepenih sudova. Ustavni sud nije nadležan da ocenjuje pravilnost činjeničnih i pravnih zaključaka redovnih sudova, osim u slučaju kada je primena merodavnog materijalnog i/ili procesnog prava bila očigledno proizvoljna, od nosno arbitrerna na štetu podnosioca ustavne žalbe, što može dovesti do povrede Ustavom zajemčenog prava na pravično suđenje. Stoga je Ustavni sud, u određenim situacijama, koje prvenstveno zavise od konkretnih okolnosti slučaja i utemeljenosti iznetih ustavnopravnih razloga, nadležan da ceni povredu prava iz člana 32. stav 1. Ustava i sa stanovišta primene materijalnog, odnosno procesnog prava. Na ovakav zaključak upućuje i stav Evropskog suda za ljudska prava izražen u presudi Khamidov protiv Rusije, od 15. novembra 2007. godine (broj aplikacije 72118/01, stav 170.), u kojoj je taj sud konstatovao da nije njegov zadatak da donosi odluku umesto domaćih sudova koji su u najboljoj poziciji da ocene prezentovane dokaze, ustanove činjenično stanje i tumače domaće pravo, te da, u principu, taj sud neće intervenisati, osim ukoliko su odluke domaćih sudova arbitrerne ili očigledno neosnovane.
Ustavni sud najpre ukazuje da je sporno zemljište oduzeto od podnosioca ustavne žalbe, a da prethodno nije sproveden formalni postupak eksproprijacije. Planskim dokumentom sporno zemljište je određeno za prostor javne namene, odnosno za ulicu. Kada je određeno zemljište planskim aktom određeno za ulicu , od tog momenta to zemljište po sili zakona postaje sredstvo u javnoj svojini. To zemljište postaje dobro u opštoj upotrebi. Stoga je tuženi Grad Niš, kao krajnji korisnik, bio dužan da za izuzeto sporno zemljište plati odgovarajuću naknadu podnosiocu ustavne žalbe, kao bivšem vlasniku . Parnični sudovi su zauzeli pravno stanovište da podnosiocu ustavne žalbe u konkretnom slučaju pripada naknada za izuzeto zemljište, a što je i u skladu sa ustavnosudskom praksom ( videti Odluke Už-3661/11 od 5. marta 2014. godine i Už-5533/11 od 3. jula 2014. godine, na internet stranici: www.ustavni.sud.rs). Ono što se postavlja kao sporno pitanje, jeste visina naknade.
Naime, podnosilac ustavne žalbe je podneo tužbu radi naknade za izuzeto zemljište, koje sada predstavlja izgrađeno građevinsko zamljište - sporno zemljište je u pretežnom delu asfaltirano i opremljeno objektima komunalne infrastrukture. U osporenim parničnim presudama zauzeto je pravno stanovište da podnosiocu ustavne žalbe pripada naknada za neizgrađeno građevinsko zamljište, odnosno naknada prema stanju zemljišta u vreme oduzimanja, i po oceni Ustavnog suda, ovakvo pravno stanovište redovnog suda je ustavnopravno prihvatljivo. Podnosiocu ustavne ž albe je oduzeto iz državine neizgrađeno građevinsko zemljište, te njemu, u smislu člana 58. stav 2. Ustava, pripada naknada upravo za takvo zemljište.
U vezi sa posebnom tvrdnjom podnosioca ustavne žalbe da su parnične presude donete u suprotnosti sa članom 42. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, koji ne propisuje umanjenje tržišne cene koju je dao nadležan organ, Ustavni sud ukazuje da izveštaj Poreske uprave kojim je određena tržišna vrednost spornog građevinskog zemljišta, kao komunalnog opremljenog zemljišta, ne predstavlja izveštaj kojim je sud isključivo vezan, već samo dokaz koji je sud cenio, po slobodnom sudijskom uverenju, prilikom utvrđivanja ukupne visine naknade za izuzeto zemljište, pri čemu podnosilac druge dokaze na navedenu okolnost nije predložio. Stoga su parnični sudovi, na ustavnopravno prihvatljivi način, postupili kada su tržišnu cenu građevinskog zemljiš ta iz izveštaja Poreske uprave umanjili za iznos vrednosti komunalnog opremanja tog zemljišta.
Na osnovu svega izloženog, Ustavni sud je utvrdio da osporenim presudama Osnovnog suda u Nišu P. 515/12 od 17. oktobra 2012. godine i Apelacionog suda u Nišu Gž. 2702/12 od 25. decembra 2012. godine podnosiocu ustavne žalbe nisu povređen a prav a na pravično suđenje i na imovinu, zajemčena članom 32. stav 1. i članom 58. stav 1. Ustava , te je ustavnu žalbu odbio kao neosnovanu , saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu sudu („Službeni glasnik RS“, br. 107/07, 99/11 i 18/13-US) .
6. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić