Odbacivanje ustavne žalbe zbog osporavanja činjeničnog stanja u prekršajnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Višeg prekršajnog suda. Podnositeljka je osporavala činjenično stanje i ocenu dokaza, što ne predstavlja ustavnopravni razlog za tvrdnju o povredi prava na pravično suđenje, već izražavanje nezadovoljstva ishodom postupka.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-1425/2011
09.06.2011.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Bratislavke Lazarević Kovačević iz Kuršumlije, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 9. juna 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Bratislavke Lazarević Kovačević izjavljena protiv presude Višeg prekršajnog suda, Odeljenje u Nišu II 209 Prž. 38670/2010 od 31. januara 2011. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Bratislavka Lazarević Kovačević iz Kuršumlije podnela je Ustavnom sudu 29. marta 2011. godine ustavnu žalbu protiv presude Višeg prekršajnog suda - Odeljenje u Nišu II 209 Prž. 38670/2010 od 31. januara 2011. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Podnositeljka ustavne žalbe u ustavnoj žalbi navodi: da je prijava o saobraćajnoj nesreći lažna; da sud nije hteo da utvrdi pravo činjenično stanje, već je poverovao policijskim službenicima koji su dali lažne izjave; da sud nije pozvao svedoka, saputnika Jugoslava Petrovića kao i da nije obavljeno veštačenje koje je tražila u izjavi na zapisnik sa lica mesta. Podnositeljka ustavne žalbe je predložila da Ustavni sud poništi presudu Višeg prekršajnog suda - Odeljenje u Nišu II 209 Prž. 38670/2010 od 31. januara 2011. godine i ukloni sve štetne posledice presude.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje se zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadržinski je identična odredbi člana 170. Ustava.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio: da je prvostepenom presudom Prekršajnog suda u Prokuplju - Odeljenje u Kuršumliji P-7-Pr. br. 4249/10 od 3. novembra 2010. godine podnositeljka ustavne žalbe oglašena krivom za prekršaj iz člana 227. stav 2. u vezi stava 1. tačka 4. Zakona o osnovama bezbednosti saobraćaja na putevima („Službeni list SFRJ“, br. 50/88, 63/88, 80/89, 29/90, 11/91, „Službeni list SRJ“, br. 34/92, 13/93, 24/94, 41/94, 28/96, 3/02 i „Službeni glasnik RS“, broj 101/05) i da je osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 8.000,00 dinara; da je osporenom presudom Višeg prekršajnog suda - Odeljenje u Nišu II 209 Prž. 38670/2010 od 31. januara 2011. godine odbijena kao neosnovana žalba branioca okrivljene, ovde podnositeljke ustavne žalbe, advokata Biljane Dunjić iz Kuršumlije i da je potvrđena prvostepena presuda Prekršajnog suda u Prokuplju - Odeljenje u Kuršumliji, P-7-Pr. br. 4249/10 od 3. novembra 2010. godine; da je u obrazloženju ove presude, između ostalog, navedeno da „žalbeni navodi ne dovode u sumnju utvrđenu prekršajnu odgovornost okrivljene kao ni odluku o kazni, jer prema stanju u spisima predmeta, izvedeni su svi potrebni dokazi“, kao i da „navodi iz žalbe branioca okrivljene nisu od uticaja na donošenje drugačije odluke jer su isti većinom deklarativne prirode“.
4. Podnositeljka ustavne žalbe se obraća Ustavnom sudu kao lice pravnosnažno oglašeno krivim u prekršajnom postupku, nezadovoljna odlukom Višeg prekršajnog suda kojom je odbijena kao neosnovana njena žalba. Podnositeljka ustavne žalbe, osporavajući drugostepenu presudu prekršajnog suda, osporava i postupak izvođenja dokaza pred prvostepenim prekršajnim sudom, kao i ocenu izvedenih dokaza, bez ukazivanja na koji način je ovakav postupak konkretno doveo do povrede označenog ustavnog prava. Prema oceni Ustavnog suda, podnositeljka ustavne žalbe isključivo osporava činjenično stanje ističući da je prijava o saobraćajnoj nezgodi lažna, da sud nije hteo da utvrdi pravo činjenično stanje, već je poverovao policijskim službenicima koji su dali lažne izjave, da sud nije pozvao svedoka, njenog saputnika Jugoslava Petrovića, kao i da nije obavljeno veštačenje koje tokom prekršajnog postupka nije ni predlagano. U ustavnoj žalbi nisu dovedene u vezu iznete tvrdnje o povredi prava sa procesnim garancijama koje čine sadržinu prava na pravično suđenje, kao što nisu ni priloženi dokazi koji bi potkrepili iznete navode. Ustavni sud i u ovom predmetu ukazuje na to da o pokretanju prekršajnog postupka protiv nekog lica i o postojanju njegove prekršajne odgovornosti, kao i o izricanju kazni za utvrđeni prekršaj odlučuje isključivo nadležni sud, u ovom slučaju prekršajni, te da je samo taj sud nadležan da izvede i oceni sve potrebne dokaze. Ustavni sud nije nadležan da umesto i nakon prekršajnih sudova ocenjuje izvedene i odlučuje o neizvedenim dokazima u prekršajnom postupku, da utvrđuje činjenično stanje, da odlučuje o prekršajnoj odgovornosti podnosioca ustavne žalbe, niti da ocenjuje zakonitost sudskih odluka koje su osporene ustavnom žalbom.
Ocenjujući da u ustavnoj žalbi nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi opravdali tvrdnju da postoji povreda ustavnog prava podnositeljke ustavne žalbe na pravično suđenje, osim izraženog nezadovoljstva za nju nepovoljnim ishodom konkretnog prekršajnog postupka, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević
Slični dokumenti
- Už 2978/2011: Odbacivanje ustavne žalbe zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju
- Už 2851/2011: Odbacivanje ustavne žalbe zbog neosnovanih navoda o povredi ustavnih prava
- Už 4294/2010: Odbacivanje ustavne žalbe zbog nenavođenja ustavnopravnih razloga
- Už 4636/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u prekršajnom postupku
- Už 5475/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u prekršajnom postupku
- Už 5080/2010: Odbacivanje ustavne žalbe u prekršajnom postupku zbog nedostatka ustavnopravnih razloga
- Už 517/2011: Odbacivanje ustavne žalbe zbog nepostojanja povrede Ustavom zajemčenih prava u parničnom postupku