Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene ustavne žalbe

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv presuda prekršajnih sudova kao neblagovremenu. Rok za žalbu računa se od dana dostavljanja pravnosnažne presude, a ne od obaveštenja tužilaštva o zahtevu za zaštitu zakonitosti, koji nije delotvorno pravno sredstvo.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: sudija dr Agneš Kartag Odri, koja zamenjuje predsednika, i sudije dr Olivera Vučić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, Milan Stanić, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Luke Đuraševića iz Zaječara, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 26. maja 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Luke Đuraševića izjavljena protiv presude Prekršajnog suda u Leskovcu 6-Pr. 9238/10 06 od 8. oktobra 2010. godine, presude Višeg prekršajnog suda u Beogradu - Odeljenje u Nišu II-208 Prž. 34745/2010 od 8. novembra 2010. godine i obaveštenja Republičkog javnog tužilaštva PTZ. 33/11 od 2. marta 2011. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Luka Đurašević iz Zaječara, preko punomoćnika - advokata Zorana Markovića iz Zaječara, podneo je Ustavnom sudu 31. marta 2011. godine ustavnu žalbu protiv presude Prekršajnog suda u Leskovcu 6-Pr. 9238/10 06 od 8. oktobra 2010. godine, presude Višeg prekršajnog suda u Beogradu - Odeljenje u Nišu II-208 Prž. 34745/2010 od 8. novembra 2010. godine i obaveštenja Republičkog javnog tužilaštva PTZ. 33/11 od 2. marta 2011. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. U ustavnoj žalbi podnosilac traži od Ustavnog suda da usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i poništi presude Prekršajnog suda u Leskovcu 6-Pr. br. 9238/10 06 od 8. oktobra 2010. godine, presude Višeg prekršajnog suda u Beogradu - Odeljenje u Nišu II-208 Prž. 34745/2010 od 8. novembra 2010. godine.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje se zakonom.

Odredbama člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.

3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio: da je osporenom presudom Prekršajnog suda u Leskovcu 6-Pr. 9238/10 06 od 8. oktobra 2010. godine, okrivljeni, ovde podnosilac ustavne žalbe, oglašen krivim za prekršaj iz člana 331. stav 1. tačka 39. u vezi člana 142. stav 2. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima („Službeni glasnik RS“, broj 41/09); da je osporenom presudom Višeg prekršajnog suda u Beogradu - Odeljenje u Nišu II-208 Prž. 34745/2010 od 8. novembra 2010. godine odbijena kao neosnovana žalba podnosioca ustavne žalbe i potvrđena presuda Prekršajnog suda u Leskovcu 6-Pr. 9238/10 06 od 8. oktobra 2010. godine; da je branilac okrivljenog u prekršajnom postupku, ovde podnosioca ustavne žalbe, advokat Zoran Marković podneo 1. februara 2011. godine Republičkom javnom tužilaštvu predlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažnih presuda Prekršajnog suda u Leskovcu 6-Pr. 9238/10 06 od 8. oktobra 2010. godine i Višeg prekršajnog suda u Beogradu - Odeljenje u Nišu II-208 Prž. 34745/2010 od 8. novembra 2010. godine; da je Republičko javno tužilaštvo dopisom PTZ. 33/11 od 2. marta 2011. godine obavestilo branioca podnosioca ustavne žalbe da nema osnova za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti.

Ustavni sud ukazuje na to da, saglasno odredbi člana 264. stav 2. Zakona o prekršajima („Službeni glasnik RS“ broj 101/05), ovlašćenje za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti ima isključivo javni tužilac. Ustavni sud je stoga ocenio da se zahtev za zaštitu zakonitosti u prekršajnom postupku ne može smatrati delotvornim pravnim sredstvom koje mora biti iskorišćeno pre izjavljivanja ustavne žalbe. Ovo iz razloga što isključivo javni tužilac ima mogućnost da koristi ovo pravno sredstvo i što drugi učesnici u prekršajnom postupku ne mogu uticati na odluku javnog tužioca da li će i kada podići takav zahtev, bez obzira na lično podnetu inicijativu. Kako zahtev za zaštitu zakonitosti nije pravno sredstvo čije izjavljivanje stoji na raspolaganju okrivljenom u prekršajnom postupku, to se postupak po ovom pravnom sredstvu ne smatra ni pretpostavkom za izjavljivanje ustavne žalbe. S obzirom na to da iscrpljivanje ovog vanrednog pravnog sredstva u prekršajnom postupku nije pretpostavka za podnošenje ustavne žalbe, to se, prema pravnom stavu Ustavnog suda, blagovremenost ustavne žalbe ceni u odnosu na dan dostavljanja drugostepene presude ili rešenja kojim je prekršajni postupak pravnosnažno okončan.

4. Ustavni sud konstatuje da je osporenu drugostepenu presudu Višeg prekršajnog suda u Beogradu - Odeljenje u Nišu II-208 Prž. 34745/2010 od 8. novembra 2010. godine podnosilac ustavne žalbe primio najkasnije 1. februara 2011. godine, kada je podneta inicijativa za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužilaštvu.

Imajući u vidu da je ustavna žalba podneta 31. marta 2011. godine, po proteku roka za njeno izjavljivanje propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je ustavnu žalbu u ovom delu odbacio kao neblagovremenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) istog zakona.

5. Republičko javno tužilaštvo je osporenim aktom obavestilo podnosioca ustavne žalbe da nema osnova za podizanja zahteva za zaštitu zakonitosti protiv presude Prekršajnog suda u Leskovcu 6-Pr. 9238/10 06 od 8. oktobra 2010. godine i presude Višeg prekršajnog suda u Beogradu - Odeljenje u Nišu II-208 Prž. 34745/2010 od 8. novembra 2010. godine, a koji je inicirao branilac okrivljenog, ovde podnosioca ustavne žalbe.

Ustavni sud je utvrdio da osporeno obaveštenja Republičkog javnog tužilaštva PTZ. 33/11 od 2. marta 2011. godine ne predstavlja pojedinačni akt iz člana 170. Ustava i člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu protiv kojeg se može izjaviti ustavna žalba, jer njime nije odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, odnosno o osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje prekršajnog postupka protiv njega.

Imajući u vidu izneto, Ustavni sud je u ovom delu ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje po podnetoj ustavnoj žalbi.

6. Na osnovu izloženog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.

 

ZAMENjUJE PREDSEDNIKA

USTAVNOG SUDA

Sudija

dr Agneš Kartag Odri

 

 

 

 

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.