Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene i neuredne ustavne žalbe

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu. Deo žalbe protiv rešenja Vrhovnog suda odbačen je jer nisu navedeni razlozi o povredi ustavnih prava, dok je deo protiv presude Okružnog suda odbačen kao neblagovremen, jer je rok počeo teći od drugostepene odluke.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-1443/2008
27.01.2010.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Milutina Zdravkovića iz Kragujevca, Milana Zdravkovića iz Baljevca, opština Raška i Radojka Zdravkovića iz Sirče, opština Kraljevo, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 27. januara 2010. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

Odbacuje se ustavna žalba Milutina Zdravkovića, Milana Zdravkovića i Radojka Zdravkovića izjavljena protiv presude Okružnog suda u Kraljevu Gž. 308/07 od 31. decembra 2007. godine i rešenja Vrhovnog suda Srbije Sgzz. 675/08 od 2. septembra 2008. godine.

O b r a z l o ž e nj e

1. Milutin Zdravković iz Kragujevca, Milan Zdravković iz Baljevca i Radojko Zdravković iz Sirče su 5. decembra 2008. godine Ustavnom sudu podneli ustavnu žalbu protiv akata navedenih u izreci, zbog povrede odredbe člana 18. Ustava Republike Srbije, prava na imovinu iz člana 58. Ustava i prava nasleđivanja iz člana 59. stav 1. Ustava.
2. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredbom člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojom se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva ili je zakonom isključeno pravo na njihovu sudsku zaštitu.
Članom 84. stav 1. Zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio da su osporenim rešenjem Vrhovnog suda Srbije Sgzz. 675/08 od 2. septembra 2008. godine odbačeni kao nedozvoljeni zahtevi za zaštitu zakonitosti tuženih, ovde podnosilaca ustavne žalbe, izjavljeni protiv presude Okružnog suda u Kraljevu Gž. 308/07 od 31. decembra 2007. godine i presude Opštinskog suda u Kraljevu P. 1058/05 od 5. septembra 2006. godine.
Iz sadržine ustavne žalbe proizlazi da se podnosioci žale na povredu prava na imovinu iz člana 58. Ustava i prava nasleđivanja iz člana 59. stav 1. Ustava. Sud je utvrdio da u ustavnoj žalbi nisu navedeni razlozi koji bi se mogli dovesti u vezu sa tvrdnjom da su osporenim procesnim rešenjem Vrhovnog suda Srbije Sgzz. 675/08 od 2. septembra 2008. godine podnosiocima ustavne žalbe povređena navedena ustavna prava, već podnosioci osporavaju presude koje su prethodile osporenom rešenju, kao i da ustavna žalba ne sadrži nijedan razlog koji bi se mogao dovesti u vezu sa povredom načela neposredne primene zajemčenih prava iz člana 18. Ustava. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu u ovom delu odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
4. U pogledu osporene presude Okružnog suda u Kraljevu Gž. 308/07 od 31. decembra 2007. godine, Ustavni sud konstatuje da je u parničnom postupku, u slučajevima kada revizija zakonom nije dozvoljena, donošenjem odluke po žalbi na presudu iscrpljeno poslednje pravno sredstvo pre izjavljivanja ustavne žalbe. Ovakvo pravno stanovište može se primeniti i kada izjavljeni zahtev za zaštitu zakonitosti nije bio dozvoljeno pravno sredstvo, odnosno kada nije izjavljen na zakonom propisan način. Kako su u konkretnom slučaju zahtevi za zaštitu zakonitosti podnosilaca ustavne žalbe odbačeni kao nedozvoljeni, Ustavni sud je ocenio da je donošenjem odluke po žalbi protiv prvostepene presude iscrpljeno poslednje pravno sredstvo pre izjavljivanja ustavne žalbe. Zbog toga se i blagovremenost predmetne ustavne žalbe ima ceniti u odnosu na dan dostavljanja drugostepene odluke. Imajući u vidu da su podnosioci ustavne žalbe osporenu drugostepenu presudu primili, kako sami navode, 7. maja 2008. godine, a da su ustavnu žalbu izjavili 8. decembra 2008. godine, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba u ovom delu neblagovremena, jer je podneta posle isteka roka iz člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Stoga je Ustavni sud ustavnu žalbu i u ovom delu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.
5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

 

PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.