Odbacivanje ustavne žalbe koja zahteva ocenu zakonitosti umesto ustavnopravne zaštite
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu umešača u postupku osporavanja očinstva. Sud je ocenio da podnosilac u suštini traži da Ustavni sud postupa kao instancioni sud i preispituje zakonitost odluka redovnih sudova, što nije u njegovoj nadležnosti.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Miroslava Bojovića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 20.maja 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Miroslava Bojovića izjavljena protiv rešenja Okružnog suda u Užicu Gž. 1714/08 od 2. oktobra 2008. godine i presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 2163/09 Sgzz. 485/09 od 29. oktobra 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Miroslav Bojović iz Beograda je, preko punomoćnika Zorana Markovića, advokata iz Ivanjice, 2. marta 2010. godine Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv akata navedenih u izreci, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
3. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku utvrdio da je po tužbi tužilje mal. M.G.K. pred Opštinskim sudom u Ivanjici vođen parnični postupak radi osporavanja očinstva protiv tuženog A.K. Prvostepenom presudom P. 589/03 od 27. januara 2004. godine utvrđeno je da tuženi (iako suprug tužiljine majke) nije prirodni otac maloletne tužilje, a rešenjem prvostepenog suda P. 589/03 od 30. maja 2005. godine ukinuta je klauzula pravosnažnosti navedene presude, te je dozvoljeno mešanje na strani tuženog ovde podnosiocu ustavne žalbe, jer je mal. tužilja u međuvremenu pokrenula protiv njega parnicu radi utvrđenja da je on njen biološki otac.
Osporenim rešenjem Okružnog suda u Užicu Gž. 1714/08 od 2. oktobra 2008. godine žalba umešača, ovde podnosioca ustavne žalbe, izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Ivanjici P. 589/03 od 27. januara 2004. godine, ispravljene rešenjem P. 589/03 od 10. marta 2006. godine, odbačena je kao nedozvoljena. U obrazloženju rešenja je navedeno: da protiv prvostepene presude žalbu nisu izjavile stranke u sporu; da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se odnosi na osporavanje očinstva, koji postupak spada u domen porodičnih odnosa između stranaka; da je protiv podnosioca ustavne žalbe pokrenut parnični postupak u predmetu P. 1523/05 po tužbi mal. tužilje radi utvrđivanja očinstva; da je, s obzirom da se radi o porodičnim odnosima stranaka, žalba umešača na strani tuženog nedozvoljena zbog nedostatka pravnog interesa na strani umešača.
Osporenom presudom Vrhovnog suda Srbije Rev. 2163/09 Sgzz.485/09 od 29. oktobra 2009. godine u stavu prvom izreke odbijena je kao neosnovana revizija umešača na strani tuženog, ovde podnosioca ustavne žalbe, izjavljena protiv rešenja Okružnog suda u Užicu Gž. 1714/08 od 2. oktobra 2008. godine, a u stavu drugom izreke je odbijen kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti umešača na strani tuženog izjavljen protiv rešenja Okružnog suda u Užicu Gž. 1714/08 od 2. oktobra 2008. godine i presude Opštinskog suda u Ivanjici P. 589/03 od 27. januara 2004. godine. U obrazloženju ove presude je navedeno da tuženi i umešač na njegovoj strani u konkretnom slučaju nisu jedinstveni, odnosno nužni suparničari u smislu člana 204. Zakona o parničnom postupku, budući da umešač može podneti posebnu tužbu radi utvrđivanja svog očinstva.
4. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na postojanje povrede prava podnosioca iz člana 32. stav 1. Ustava. Naime, podnosilac ustavne žalbe od Ustavnog suda, u suštini, zahteva da postupa kao instancioni sud i ispita zakonitost osporenih odluka redovnih sudova.
Ustavni sud konstatuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova. Stoga, Ustavni sud, odlučujući o ustavnoj žalbi, ne može ocenjivati pravilnost zaključaka redovnih sudova, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je zaključivanje suda u osporenoj sudskoj odluci bilo očigledno proizvoljno, odnosno da sudski postupak u celini nije bio pravičan na način kako je to utvrđeno u članu 32. stav 1. Ustava. Takođe, Ustavni sud je ocenio da u ustavnoj žalbi nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na to da je u predmetnom parničnom postupku žalba umešača, ovde podnosioca ustavne žalbe, odbačena kao nedozvoljena pogrešnom, ili arbitrernom primenom zakona. Pri tome je Ustavni sud imao u vidu da se u ustavnoj žalbi ponavljaju navodi koji su već razmotreni u osporenoj revizijskoj presudi.
Ocenjujući da u ustavnoj žalbi nisu navedeni razlozi koji bi opravdali tvrdnju da postoji povreda označenog ustavnog prava podnosioca ustavne žalbe, kao i da u ustavnoj žalbi nisu navedeni dokazi o pristrasnosti sudova koji su doneli osporene odluke, te imajući u vidu da podnosilac ustavne žalbe od Ustavnog suda traži ocenu zakonitosti osporenih odluka, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 2296/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u parničnom postupku
- Už 3283/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u sporu za naknadu nematerijalne štete
- Už 1517/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u sporu o naknadi štete
- Už 2295/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neosnovanosti
- Už 3166/2010: Odbacivanje ustavne žalbe koja zahteva instancionu kontrolu poreskih akata
- Už 1831/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u sporu o smetanju državine
- Už 2673/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neosnovane ustavne žalbe u sporu za naknadu štete