Odbijanje ustavne žalbe u vezi sa pravom na novčanu naknadu za slučaj nezaposlenosti
Kratak pregled
Ustavni sud odbija kao neosnovanu ustavnu žalbu Zorice Mišić izjavljenu protiv akata Nacionalne službe za zapošljavanje i Vrhovnog suda Srbije. Utvrđeno je da je zahtev za novčanu naknadu podnet nakon isteka zakonskog roka, te da prava podnositeljke nisu povređena.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-1462/2008
22.10.2009.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Zorice Mišić iz Niša, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 22. oktobra 2009. godine, doneo je
O D L U K U
Odbija se kao neosnovana ustavna žalba Zorice Mišić izjavljena protiv rešenja Nacionalne službe za zapošljavanje broj 0031-10412-1706/2007 od 4. januara 2008. godine i presude Vrhovnog suda Srbije U. 1290/08 od 4. septembra 2008. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Zorica Mišić iz Niša podnela je 11. decembra 2008. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Nacionalne službe za zapošljavanje broj 0031-10412-1706/2007 od 4. januara 2008. godine i presude Vrhovnog suda Srbije U. 1290/08 od 4. septembra 2008. godine, zbog povrede čl. 3, 18, 19. i 21. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi se navodi da Vrhovni sud Srbije u presudi U. 1290/08 od 4. septembra 2008. godine nije cenio povredu odredaba čl. 6, 7. i 8. Zakona o opštem upravnom postupku «od strane državnih nameštenika Nacionalne službe za zapošljavanje-Filijala Niš, dovođenjem u zabludu pravno neuke stranke». Podnositeljka ustavne žalbe ističe da je njen zahtev za priznavanje prava na naknadu za slučaj nezaposlenosti odbijen, a da je isto pravo «priznato Milanu Blagojeviću, radniku «Telekom Srbija», čiji je radni odnos prestao po sporazumu na inicijativu poslodavca 10. marta 2006. godine». U ustavnoj žalbi se predlaže da Ustavni sud poništi osporene akte i da «u postupku revizije donese rešenje o pripadanju novčane naknade zbog nezaposlenosti».
2. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u rešenje Nacionalne službe za zapošljavanje broj 0031-10412-1706/2007 od 4. januara 2008. godine i presudu Vrhovnog suda Srbije U. 1290/08 od 4. septembra 2008. godine, te utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rešavanje ove ustavnosudske stvari:
Osporenim rešenjem Nacionalne službe za zapošljavanje broj 0031-10412-1706/2007 od 4. januara 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba koju je podnosilac ustavne žalbe izjavila protiv rešenja Nacionalne službe za zapošljavanje - Filijala Niš, broj 0303-10411-3174-1/2007 od 7. septembra 2007. godine. U obrazloženju osporenog drugostepenog rešenja se navodi da je uvidom u spise predmeta utvrđeno: da je podnosiocu radni odnos u DIN «Fabrika Duvana» AD Niš prestao 30. septembra 2004. godine, na osnovu sporazuma o prestanku radnog odnosa broj 2074 od 28. septembra 2004. godine; da je podnosilac na dan prestanka radnog odnosa imala 28 godina, 2 meseca i 10 dana staža osiguranja i 54 godine života; da je bila prijavljena na evidenciju nezaposlenih lica od 13. oktobra 2004. do 20. oktobra 2005. godine, a da je ponovo prijavljena 9. februara 2006. godine; da je 8. avgusta 2007. godine podnela zahtev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu. Imajući u vidu da je zahtev za priznavanje prava na novčanu naknadu podnet po isteku vremena za koje bi podnosiocu to pravo pripadalo, prema članu 110. stav 3, u vezi člana 115. stav 1. tačka 4. Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti («Službeni glasnik RS», br. 71/03 i 84/04), drugostepeni organ ocenjuje pravilnim rešenje kojim je zahtev podnositeljke odbijen.
Osporenom presudom U. 1290/08 od 4. septembra 2008. godine, Vrhovni sud Srbije odbio je kao neosnovanu tužbu radi poništaja rešenja Nacionalne službe za zapošljavanje broj 0031-10412-1706/2007 od 4. januara 2008. godine. U obrazloženju svoje presude, Vrhovni sud Srbije naveo je da je nakon razmatranja tužbe, razloga osporenog rešenja i spisa predmeta utvrdio da nisu povređena pravila postupka i da je tuženi organ pravilno odlučio kada je odbio zahtev podnosioca za priznavanje novčane naknade za slučaj nezaposlenosti. Vrhovni sud Srbije smatra da su u obrazloženju osporenog rešenja ocenjeni svi navodi žalbe i za tu ocenu dati jasni i prihvatljivi pravni razlozi.
4. Odredbama Ustava, na čiju povredu se ustavnom žalbom poziva, je utvrđeno: da je vladavina prava osnovna pretpostavka Ustava i počiva na neotuđivim ljudskim pravima i da se vladavina prava ostvaruje slobodnim i neposrednim izborima, ustavnim jemstvima ljudskih i manjinskih prava, podelom vlasti, nezavisnom sudskom vlašću i povinovanjem vlasti Ustavu i zakonu (član 3.); da se ljudska i manjinska prava zajemčena Ustavom neposredno primenjuju (član 18. stav 1.); da jemstva neotuđivih ljudskih i manjinskih prava u Ustavu služe očuvanju ljudskog dostojanstva i ostvarenju pune slobode i jednakosti svakog pojedinca u pravednom, otvorenom i demokratskom društvu, zasnovanom na načelu vladavine prava (član 19.); da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki, da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije i da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta (član 21. st. 1. do 3.).
Za ocenu osnovanosti ustavne žalbe, u konkretnom slučaju, od značaja su i odredbe Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti («Službeni list SRJ», br. 71/03 i 84/04), koji je bio na snazi u vreme podnošenja zahteva za novčanu naknadu za slučaj nezaposlenosti, a kojima je bilo propisano: da novčana naknada pripada nezaposlenom od prvog dana od dana prestanka osiguranja, ako se prijavi i podnese zahtev Nacionalnoj službi u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa ili prestanka osiguranja (član 110. stav 1.), da nezaposlenom koji podnese zahtev Nacionalnoj službi po isteku 30 dana od dana prestanka radnog odnosa ili prestanka osiguranja, novčana naknada pripada samo za preostalo vreme prema utvrđenoj dužini trajanja prava na novčanu naknadu (stav 2.), a da pravo na novčanu naknadu nema nezaposleni koji podnese zahtev po isteku vremena za koje mu pravo na novčanu naknadu pripada, u skladu sa ovim zakonom (stav 3.), kao i da se u rok iz st. 1. do 3. ovog člana ne računa vreme za koje je nezaposleni po propisima o zdravstvenom osiguranju bio nesposoban za rad (stav 4.); da se novčana naknada isplaćuje nezaposlenom 12 meseci, ako osiguranik ima staž osiguranja duži od 20 godina (član 115. stav 1. tačka 4)).
5. Ocenjujući navode i razloge iznete u ustavnoj žalbi sa stanovišta odredbe člana 21. stav 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da osporenim rešenjem Nacionalne službe za zapošljavanje broj 0031-10412-1706/2007 od 4. januara 2008. godine i presudom Vrhovnog suda Srbije U. 1290/08 od 4. septembra 2008. godine nije povređeno navedeno Ustavom zajemčeno pravo podnositeljke ustavne žalbe.
Ustavni sud nalazi da je zakonitost rešenja protiv kojeg je podneta tužba Vrhovnom sudu Srbije ocenjena u postupku koji je sproveden u skladu sa odredbama važećeg procesnog zakona, a obrazloženje osporene presude sadrži ustavnopravno prihvatljive razloge koji se odnose na primenu materijalnog prava, na kojima se zasniva odluka Vrhovnog suda o odbijanju tužbe kao neosnovane.
Po oceni Ustavnog suda, navodi podnositeljke ustavne žalbe o drugačijem postupanju Nacionalne službe za zapošljavanje u istoj pravnoj situaciji nisu potkrepljeni ustavnopravno prihvatljivim razlozima, već predstavljaju subjektivnu ocenu podnosioca o postojanju identiteta činjeničnog i pravnog osnova u postupku po njenom zahtevu i istovrsnom zahtevu M.B. iz Niša. Takođe, bez značaja je i tvrdnja podnositeljke o tome da je od strane zaposlenih u Nacionalnoj službi za zapošljavanje - Filijala Niš dovedena u zabludu «izričitim stavom da joj ne pripada naknada zbog nezaposlenosti». Naime, upravni organ o zahtevu stranke ne odlučuje «izričitim stavom» zaposlenih, već rešenjem koje se dostavlja podnosiocu zahteva i protiv koga je dozvoljena žalba. Saglasno odredbama člana 110. Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti, podnosilac ustavne žalbe je bila u obavezi ne samo da se prijavi Nacionalnoj službi za zapošljavanje, nego i da podnese zahtev za priznavanje prava na novčanu naknadu. Ustavni sud je utvrdio da je podnositeljka ustavne žalbe taj zahtev podnela 8. avgusta 2007. godine, a da joj je radni odnos prestao 30. septembra 2004. godine. Prema odredbama člana 110. stav 3. u vezi člana 115. stav 1. tačka 4) navedenog Zakona, podnositeljka ustavne žalbe bi imala pravo na novčanu naknadu u trajanju od 12 meseci. S obzirom na izneto, Ustavni sud nalazi da je Vrhovni sud Srbije dao ustavnopravno prihvatljive razloge za ocenu da je podnosilac ustavne žalbe prekludirana u svom pravu, budući da je zahtev podnela po isteku vremena za koje bi joj po zakonu pripadalo pravo na novčanu naknadu.
U odnosu na ostale ustavne odredbe čija je povreda istaknuta u ustavnoj žalbi, Ustavni sud konstatuje da tim ustavnim odredbama nisu zajemčena ljudska prava ili slobode. Naime, odredbama čl. 3, 18. i 19. Ustava utvrđena su sledeća ustavna načela: načelo vladavine prava, načelo o neposrednoj primeni ljudskih i manjinskih prava i načelo kojim se utvrđuje svrha ustavnog jemstva tih prava. Ustavni sud ocenjuje da se navedenim ustavnim načelima, s obzirom na njihov smisao i sadržinu, ne jemče ljudska prava odnosno slobode koji se mogu štititi u postupku po ustavnoj žalbi.
U vezi sa zahtevom podnositeljke ustavne žalbe da «u postupku revizije donese rešenje o pripadanju novčane naknade zbog nezaposlenosti», Ustavni sud konstatuje da je odlučivanje o takvom zahtevu izvan okvira Ustavom utvrđene nadležnosti Ustavnog suda iz čl. 167. i 170. Ustava.
Polazeći od iznetog, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbio, saglasno članu 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu («Službeni glasnik RS», broj 109/07).
6. Na osnovu izloženog i odredbe člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Sud je doneo Odluku kao u izreci.
|
|
|
PREDSEDNIK dr Bosa Nenadić |
Slični dokumenti
- Už 2704/2010: Odbijanje ustavne žalbe zbog neosnovanosti navoda o povredi prava na pravično suđenje
- Už 753/2009: Odbijanje ustavne žalbe zbog neblagovremenog zahteva za novčanu naknadu za nezaposlene
- Už 502/2009: Odluka Ustavnog suda o pravu na novčanu naknadu za slučaj nezaposlenosti
- Už 3476/2014: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje u upravnom postupku
- Už 2565/2014: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje u upravnom sporu
- Už 5541/2014: Usvajanje ustavne žalbe zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u upravnom postupku
- Už 3118/2011: Odbacivanje ustavne žalbe protiv presude Upravnog suda o novčanoj naknadi za vreme nezaposlenosti