Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe umešača u stambenom sporu
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu umešača u parnici, izjavljenu protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda kojim je revizija odbačena zbog vrednosti spora. Sud je utvrdio da nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi ukazali na povredu prava na pravično suđenje.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Ž. B. iz F, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 23. juna 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Ž. B. izjavljena protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 2028/10 od 22. decembra 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Ž. B. iz F. izjavio je, preko punomoćnika G. M, advokata iz N. S, Ustavnom sudu 2. aprila 2011. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 2028/10 od 22. decembra 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi je, pored ostalog, navedeno: da je tužbom traženo poništenje odluke drugostepene komisije za stambene odnose kod tuženog, kojim je umešaču, ovde podnosiocu ustavne žalbe, dodeljen stan; da podnosilac ustavne žalbe, kao umešač na strani tuženog, nije imao uticaja na određivanje vrednosti predmeta spora; da tužilac može da iskaže vrednost predmeta spora u simboličnom iznosu kako bi umanjio troškove postupka; da je Vrhovni kasacioni sud svoju odluku obrazložio time da je revizija dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost spora prelazi iznos od 100.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe; da je time što podnosiocu ustavne žalbe, kao umešaču, nije priznato pravo na izjavljivanje revizije, a pritom nije imao uticaja na utvrđivanje vrednosti predmeta spora, povređeno pravo na pravično suđenje.
Podnosilac ustavne žalbe predlaže da Ustavni sud usvoji žalbu, poništi osporeno rešenje i naloži odlučivanje po podnetoj reviziji.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna navedenoj odredbi člana 170. Ustava.
3. Na osnovu navoda ustavne žalbe i dokaza koji su uz nju priloženi, Ustavni sud je utvrdio da su presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 1730/10 od 10. marta 2010. godine usvojene žalbe tužilje prvog reda i tužilje drugog reda, te je preinačena presuda Opštinskog suda u Novom Sadu P. 3559/08 od 14. maja 2009. godine, tako što je usvojen tužbeni zahtev kojim su tužilje tražile poništaj odluke drugostepene komisije za stambene odnose tuženog broj 849. od 29. juna 2000. godine, kojom je Ž. B, ovde podnosiocu ustavne žalbe, kao prvom na listi dodeljen predmetni stan i obavezan je tuženi da tužiljama isplati određene iznose na ime troškova postupka, dok troškove žalbenog postupka snosi svaka stranka za sebe.
Osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 2028/10 od 22. decembra 2010. godine odbačena je kao nedozvoljena revizija umešača na strani tuženog, ovde podnosioca ustavne žalbe, protiv navedene drugostepene presude. Revizijski sud u obrazloženju, pored ostalog, navodi: da se primenjuju opšta pravila o dozvoljenosti revizije iz člana 394. stav 2. Zakona o parničnom postupku, bez obzira što se radi o takozvanom "stambenom sporu iz radnih odnosa", pošto je revizija u radnim sporovima ograničena na zasnivanje i prestanak radnog odnosa, a Zakon o stanovanju ne sadrži odredbu o dozvoljenosti revizije u stambenim sporovima, pa se u novom režimu stambeni spor tretira kao imovinskopravni spor; da kada se tužbeni zahtev ne odnosi na novčano potraživanje, merodavna je vrednost predmeta spora označena u tužbi, a ako tužilac u tužbi nije označio vrednost spora, merodavna vrednost spora određuje se prema iznosu naplaćene takse za tužbu; da je tužilja prvog reda tužbu podnela 11. jula 2000. godine, radi poništaja odluke o dodeli stana u kojoj je označena vrednost predmeta spora u iznosu od 93.000,00 dinara, a tužilja drugog reda u tužbi podnetoj 13. jula 2000. godine nije označila vrednost predmeta spora, te joj je 13. novembra 2006. godine nalogom za plaćanje takse utvrđena vrednost predmeta spora do 100.000,00 dinara; da je revizijski sud primenom odredaba člana 394. stav 2. Zakona o parničnom postupku, izmenjenim članom 38. Zakona o izmenama i dopunama ZPP, kao i člana 55. stav 1. navedenog zakona o izmenama i dopunama, utvrdio da je revizija nedozvoljena jer je podneta posle 29. decembra 2009. godine i da vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 100.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
4. Odredbama člana 34. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 125/04 i 111/09) je propisano: da ako se tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos, ali tužilac u tužbi navede da pristaje da umesto ispunjenja tog zahteva primi određeni novčani iznos, kao vrednost predmeta spora uzeće se taj iznos (stav 1.); da je u drugim slučajevima, kada se tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos, merodavna vrednost predmeta spora koju je tužilac naznačio u tužbi (stav 2.); da ako je u slučaju iz stava 2. ovog člana tužilac očigledno suviše visoko ili suviše nisko označio vrednost predmeta spora, sud će, najdocnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano onda na glavnoj raspravi, pre početka raspravljanja o glavnoj stvari, brzo i na pogodan način proveriti tačnost označene vrednosti (stav 3.).
U konkretnom slučaju, ustavna žalba se, po oceni Ustavnog suda, zasniva na navodu podnosioca ustavne žalbe da je osporenim rešenjem revizija odbačena zbog toga što označena vrednost predmeta spora ne prelazi zakonom predviđeni iznos, a sam podnosilac, kao umešač na strani tuženog, nije imao uticaja na određivanje te vrednosti, čime mu je povređeno pravo na pravično suđenje. Ustavni sud konstatuje da određivanje vrednosti predmeta spora nije isključivo volja tužioca, već sud, saglasno navedenoj odredbi člana 34. stav 3. Zakona o parničnom postupku proverava tačnost označene vrednosti. Takođe, Ustavni sud naglašava da revizijski sud, čije se rešenje ustavnom žalbom osporava, ne utvrđuje vrednost predmeta spora, već dozvoljenost revizije ocenjuje prema prethodno neposredno ili posredno utvrđenoj vrednosti spora.
Ustavni sud konstatuje da u ustavnoj žalbi nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na to da osporeno rešenje nije jasno i dovoljno obrazloženo, odnosno da je doneto uz proizvoljnu ili diskriminacionu primenu procesnog prava, čime bi ukazalo na očiglednu arbitrernost i nepravičnost u postupanju revizijskog suda, a na štetu podnosioca ustavne žalbe, što bi moglo da dovede do povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava. Po oceni Ustavnog suda, navodi ustavne žalbe o povredi prava na pravično suđenje su posledica pogrešnog tumačenja zakonskih odredaba od strane podnosioca, koji od Ustavnog suda, u suštini, zahteva da kao instanciono - viši sud još jednom ispita zakonitost osporenog rešenja.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević
Slični dokumenti
- Už 6516/2011: Povreda prava na pravično suđenje zbog neobrazloženog odbacivanja izuzetne revizije
- Už 31/2012: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje
- Už 1114/2009: Povreda prava na pravno sredstvo zbog pogrešnog odbacivanja revizije
- Už 2083/2010: Odluka Ustavnog suda o dozvoljenosti revizije u zavisnosti od vrednosti spora
- Už 5921/2011: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravno sredstvo
- Už 5865/2012: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje zbog retroaktivne primene zakona