Ustavni sud utvrđuje povredu prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu i utvrđuje povredu prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku koji traje preko deset godina. Nalaže se nadležnom sudu da preduzme mere za okončanje postupka u najkraćem roku zbog neopravdanog odugovlačenja.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, Katarina Manojlović Andrić, dr Agneš Kartag Odri, dr Goran Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Rade Miljković iz Lebana, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 24. oktobra 2013. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Rade Miljković i utvrđuje se da je u izvršnom postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Lebanu u predmetu I. 895/07 povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Nalaže se Osnovnom sudu u Leskovcu da preduzme sve neophodne mere kako bi se izvršni postupak iz tačke 1. okončao u najkraćem roku.
O b r a z l o ž e nj e
1. Rada Miljković iz Lebana je 8. marta 2010. godine Ustavnom sudu podnela ustavnu žalbu protiv rešenja o izvršenju Opštinskog suda u Lebanu I. 90/06, I. 1506/04, I. 112/05 i I. 895/07, kao i protiv odgovora na pritužbu Pt. 340/09 Opštinskog suda u Lebanu Su. 213/09 od 20. oktobra 2009. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Podnositeljka ustavne žalbe je istakla i povredu prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava u izvršnim postupcima Opštinskog suda u Lebanu u predmetima I. 90/06, I. 1506/04, I. 112/05 i I. 895/07.
Ustavnom žalbom se osporava trajanje navedenih izvršnih postupaka, a podnositeljka ustavne žalbe dodatno smatra da joj je odgovorom na njenu pritužbu povređeno i pravo na pravično suđenje, navodeći, između ostalog da je v.d. predsednik Opštinskog suda u Lebanu nezakonito postupao jer je nastojao da što više umanji iznos njenog potraživanja.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U postupku pružanja ustavnosudske zaštite povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku iz dopisa Osnovnog suda u Leskovcu II 19. I. 533/06 od 15. oktobra 2012. godine i dopisa istog suda I. 1506/04 od 3. juna 2004. godine utvrdio da podnositeljka ustavne žalbe nije bila stranka u izvršnim postupcima Opštinskog suda u Lebanu u predmetima I. 90/06, I. 1506/04 i I. 112/05, a da je u izvšnom postupku toga suda u predmetu I. 895/07 imala svojstvo izvršne poverilje.
Iz odgovora Osnovnog suda u Leskovcu na navode ustavne žalbe, utvrđeno je da pred tim sudom vođen postupak prinudnog izvršenja u predmetu I. 895/07 koji je formiran spajanjem izvršnih postupaka 109 izvršnih poverilaca protiv izvršnog dužnika „Caričin grad – Jablanica“ a.d. iz Lebana, da je po svim predlozima za prinudno izvršenje postupano u jedinstvenom postupku i da su isplate poveriocima vršene procentualno. Dalje je navedeno da je podnositeljki ustavne žalbe u dosadašnjem toku postupka bilo isplaćeno ukupno 135.982,56 dinara, i to: prodajom jedne nepokretnosti dužnika 20. oktobra 2005. godine namireno je 21,38%; njenog potraživanja; prodajom druge nepokretnosti dužnika 3. januara 2007. godine namireno je 13,06% potraživanja, a prodajom treće nepokretnosti dužnika 2. oktobra 2007. godine namireno je 20,82% potraživanja podnositeljke ustavne žalbe u osporenom postupku prinudnog izvršenja po osnovu pravnosnažnih i izvršnih presuda Opštinskog suda u Lebanu P1. 43 1/01 i P1. 1085/02 (I. 1445/03), P1. 285/02 (I.1445/03) , P1. 415/03 (I.90/04) , P1. 367/02 (I. 1506/02) i P1. 112/05 (I. 128/09). Iz odgovora Osnovnog suda u Leskovcu proizlazi da su svi napred navedeni izvršni posutpci spojeni u postupak I. 895/07, a da je kasnijim spajanjem došlo do promene u numeričkoj oznaci ovog izvršnog predmeta (I. 612/08, I. 8465/10). U odgovoru Osnovnog sud u Lebanu od 2. jula 2013. godine navedeno je da je osporeni izvršni postupak još uvek u toku, i da će od prodaje četvrte nepokretnosti izvršnog dužnika, koja je sprovedena 1. jula 2013. godine, preostalo potraživanje podnositeljke ustavne žalbe biti srazmerno namireno, jer se nalazi na spisku od 109 izvršnih poverilaca u istom isplatnom redu.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju se povredu podnosi teljka poziva u ustavnoj žalbi, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.).
Odredbom člana 4. stav 1. Zakona o izvršnom postupku („Službeni list SRJ", br. 28/2000, 73/2000 i 71/01), kao i odredbom člana 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS“, br oj 125/04) , koji su važili u vreme trajanja navedenih izvršnih postupaka, bilo je propisano da je u postupku izvršenja i obezbeđenja sud dužan da postupa hitno.
Odredbom člana 6. stav 1. Zakona o izvršenju i obezbeđenju ("Službeni glasnik RS", br. 31/11 i 99/11) propisano je da je postupak izvršenja i obezbeđenja je hitan.
5. Ispitujući, najpre, postojanje procesnih pretpostavki za postupanje u ovom ustavnosudskom predmetu, Ustavni sud je utvrdio da podnositeljka ustavne žalbe nije bila stranka u izvršnim postupcima Opštinskog suda u Lebanu u predmetima I. 90/06, I. 1506/04 i I. 112/05, te je stoga je ocenio da podnositeljka nije aktivno legitimisana za podnošenje ustavne žalbe protiv navedenih rešenja o izvršenju. Takođe, polazeći od toga da dopisom Opštinskog suda u Lebanu Su. 213/09 od 20. oktobra 2009. godine, kojim je odgovoreno na pritužbu podnositeljke Pt. 340/09 nije odlučivano o pravima i obavezama podnositeljke ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da se osporeni akt ne može smatrati pojedinačnim aktom iz člana 170. Ustava.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu u tom delu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07, 99/11 i 18/13-US), jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, odluč ujući kao u drugom delu tačke 1. izreke.
6. Polazeći od toga da iz odgovora Osnovnog suda u Lebanu proizlazi da je podnositeljka ustavne žalbe imala svojstvo izvršne poverilje u osporenom izvršnom postupku Opštinskog suda u Lebanu u predmetu I. 895/07, Ustavni sud je oceni da u tom delu postoje procesne pretpostavke za odlučivanje o istaknutoj povredi prava na suđenje u razumnom roku.
Ocenjujući navode i razloge ustavne žalbe sa stanovišta Ustavom zajemčenog prava na suđenje u razumnom roku, a polazeći od utvrđenih činjenica i okolnosti koje se odnose na osporeni izvršni postupak Opštinskog suda u Lebanu u predmetu I. 895/07, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni postupak formiran spajanjem više izvršnih postupaka koje je pored 108 izvršnih poverilaca pokrenula i podnositeljka ustavne žalbe radi prinudnog izvršenja pravnosnažnih i izvršnih presuda Opštinskog suda u Lebanu P1. 431/01 i P1. 1085/02 (I. 1445/03), P1. 285/02 (I.1445/03) , P1. 415/03 (I.90/04) i P1. 367/02 (I. 1506/02). Dakle, iz celokupne dostavljene dokumentacije proizlazi da je najraniji izvršni postupak podnositeljka ustavne žalbe pokrenula 2002. godine, da još uvek nije u celosti namirila navedena potraživanja, kao i da je osporeni sudski postupak još uvek u toku.
Iako je period u kojem se građanima Republike Srbije jemče prava i slobode utvrđene Ustavom i obezbeđuje ustavnosudska zaštita u postupku po ustavnoj žalbi počeo da teče 8. novembra 2006. godine, danom proglašenja Ustava Republike Srbije, Ustavni sud je, polazeći od toga da sudski postupak po svojoj prirodi predstavlja jedinstvenu celinu, stao na stanovište da su, u konkretnom slučaju, ispunjeni uslovi da se prilikom ocene razumnog roka uzme u obzir i period trajanja postupka koji je prethodio stupanju Ustava na pravnu snagu.
Prilikom utvrđivanja postojanja povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud polazi od toga da je pojam razumnog trajanja sudskog postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca, i mora se proceniti u svakom pojedinačnom slučaju, prema njegovim specifičnim okolnostima. Složenost činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanje podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanje nadležnih sudova koji vode postupak i priroda zahteva, odnosno značaj predmeta spora za podnosioca, osnovni su činioci koji utiču na ocenu dužine sudskog postupka. U stavni sud je i u ovom slučaju ispitivao da li su i u kojoj meri navedeni kriterijumi uticali na dugo trajanje postupka.
Ustavni sud je, najpre, imao u vidu da je u osporenom izvršnom postupku podnositeljka ustavne žalbe jedna od 109 izvršnih poverilaca , što ukazuje na relativnu složenost predmetnog postupka. Sa druge strane, razmatrajući značaj predmeta spora za podnositeljku ustavne žalbe, Sud smatra da je podnositeljka imala legitiman interes da se izvršenje novčanog potraživanja utvrđenog pravnosnažnim presudama sprovede u razumnom roku.
U pogledu ostalih kriterijuma od značaja za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je ocenio da ne postoji doprinos podnositeljke ustavne žalbe jedanaestogodišnjem trajanju osporenog izvršnog postupka. Naime, Osnovni sud u Lebanu, dajući odgovor na navode ustavne žalbe, ničim nije ukazao da je podnositeljka zloupotrebljavala svoja procesna ovlašćenja niti to proizlazi iz spisa predmeta koji su dostavljeni Ustavnom sudu na uvid.
Kada je reč o postupanju Opštinskog, a kasnije Osnovnog suda u Lebanu, Ustavni sud, najpre, konstatuje da bitna karakteristika izvršnog postupka jeste njegov prinudni karakter koji određuje osnovna načela tog postupka. Jedno od tih načela je načelo oficijelnosti koje od suda zahteva aktivno ponašanje sve do okončanja izvršnog postupka, te je sud dužan da hitno preduzima sve radnje koje treba da dovedu do sprovođenja izvršenja i okončanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da Osnovni sud u Lebanu u svom odgovoru na navode ustavne žalbe nije naveo nijedan opravdani razlog kojim bi obrazložio zbog čega predmetni postupak traje duže od jedne decenije, niti je Ustavnom sudu pružio dokaze da je u navedenom periodu preduzimao sve nužne procesne radnje u cilju okončanja predmetnog izvršnog postupka, odnosno da je eventualno trajanje ovog postupka prouzrokovano objektivnim razlozima. Ustavni sud je imao u vidu da je podnositeljka ustavne žalbe jedna od 109 izvršnih poverilaca, no ta okolnost sama za sebe ne može da opravda činjenicu da postupak, koji je po svojoj prirodi hitan, ni posle jedanaest godina nije okončan.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud je utvrdio da je povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Lebanu u predmetu I. 895/07, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, pa je ustavnu žalbu u ovom delu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu odlučujući kao u prvom delu tačke 1. izreke.
7. Polazeći od toga da izvršni postupak povodom koga je podneta ustavna žalba još nije okončan, a krećući se u granicama postavljenog zahteva, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odredio da se štetne posledice utvrđene povrede Ustavom zajemčenog prava otklone nalaganjem nadležnom sudu da preduzme sve neophodne mere kako bi se izvršni postupak okončao u najkraćem roku, pa je odlučio kao u tački 2. izreke.
8. S obzirom na izneto, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, br. 24/08, 27/08 i 76/11), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
dr Dragiša B. Slijepčević