Ustavnost produženja pritvora nakon podizanja optužnice vraćene na dopunu istrage
Kratak pregled
Ustavni sud je odbio ustavnu žalbu, nalazeći da ustavno ograničenje trajanja pritvora u istrazi na šest meseci prestaje momentom podizanja optužnice. Vraćanje optužnice tužiocu radi dopune istrage ne vraća postupak u fazu istrage u smislu trajanja pritvora.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-1503/2009
03.12.2009.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Milana Petrovića iz Subotice, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 3. decembra 2009. godine, doneo je
O D L U K U
Odbija se kao neosnovana ustavna žalba Milana Petrovića izjavljena protiv rešenja Okružnog suda u Subotici Kv. 154/09 od 17. jula 2009. godine i rešenja Vrhovnog suda Srbije Kž. 2059/09 od 29. jula 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Milan Petrović iz Subotice, preko punomoćnika Viktora Juhasa Đurića, advokata iz Subotice, podneo je Ustavnom sudu 8. avgusta 2009. godine blagovremenu i dozvoljenu ustavnu žalbu protiv rešenja Okružnog suda u Subotici Kv. 154/09 od 17. jula 2009. godine i rešenja Vrhovnog suda Srbije Kž. 2059/09 od 29. jula 2009. godine, zbog povrede prava na slobodu i bezbednost i na ograničeno trajanje pritvora u istrazi, zajemčenih odredbama člana 27. stav 3. i člana 31. stav 1. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi se navodi: da je podnosilac pritvoren 4. februara 2009. godine zbog osnovane sumnje da je, kao saizvršilac, sa O.S. i B.D. izvršio krivično delo teško ubistvo; da mu je pritvor produžen za još dva meseca rešenjem Okružnog suda u Subotici Kv. 42/09 od 3. marta 2009. godine; da mu je rešenjem Vrhovnog suda Srbije Kr. 294/09 od 30. aprila 2009. godine pritvor produžen za još tri meseca, najduže do 4. avgusta 2009. godine; da je 16. juna 2009. godine Okružni javni tužilac u Subotici protiv podnosioca i ostalih okrivljenih podigao optužnicu; da je branilac podnosioca izjavio prigovor protiv optužnice; da je po ovom prigovoru Veće Okružnog suda u Subotici rešenjem Kv. 142/09 od 10. jula 2009. godine optužnicu vratilo Okružnom javnom tužiocu radi podnošenja zahteva za dopunu istrage; da je 17. jula 2009. godine Veće Okružnog suda u Subotici rešenjem Kv. 154/09 podnosiocu produžilo pritvor za još 30 dana, najduže do 17. avgusta 2009. godine; da je na ovo rešenje branilac podnosioca izjavio žalbu; da je Vrhovni sud Srbije 29. jula 2009. godine doneo rešenje Kž. 2059/09 kojim je žalbu branioca odbio kao neosnovanu.
Podnosilac ustavne žalbe smatra da su rešenjima Okružnog suda u Subotici Kv. 154/09 od 17. jula 2009. godine i Vrhovnog suda Srbije Kž. 2059/09 od 29. jula 2009. godine povređena prava podnosioca zajemčena odredbama člana 31. stav 1. i člana 27. stav 3. Ustava, jer nije poštovana ustavna odredba da pritvor u istrazi može trajati najduže šest meseci. Smatra da se „optužnica koja je vraćena ne može tretirati kao podignuta optužnica (time što je vraćena ona prestaje biti podignuta i od javnog tužioca se očekuje da je ponovo podigne nakon što dopuni istragu), te da je time što ju je veće vratilo javnom tužiocu, pravno dejstvo isto kao da nikada nije ni podignuta".
U ustavnoj žalbi je predloženo da Ustavni sud poništi osporena rešenja, naloži naknadu materijalne i nematerijalne štete podnosiocu, odloži primenu osporenih rešenja, odmah naloži puštanje podnosioca na slobodu i dosudi mu troškove zastupanja pred Ustavnim sudom.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u osporena rešenja i drugu dokumentaciju priloženu kao dokaz uz ustavnu žalbu i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u konkretnom predmetu:
- istražni sudija Okružnog suda u Subotici je rešenjem Kri. 272/08 od 4. februara 2009. godine, na osnovu odredaba člana 142. stav 2. tač. 1), 3) i 5) Zakonika o krivičnom postupku, podnosiocu ustavne žalbe i još jednom od osumnjičenih odredio pritvor (treći osumnjičeni se od ranije nalazi u pritvoru po rešenju Opštinskog suda u Subotici, zbog drugih krivičnih dela), zbog osnovane sumnje da su izvršili dva krivična dela teško ubistvo iz člana 114. tačka 4) u vezi člana 33. Krivičnog zakonika;
- rešenjem veća Okružnog suda u Subotici Kv. 42/09 od 3. marta 2009. godine pritvor je produžen za još dva meseca, na osnovu odredaba člana 142. stav 2. tač. 2), 3) i 5) Zakonika o krivičnom postupku;
- rešenjem Vrhovnog suda Srbije Kr. 294/09 od 30. aprila 2009. godine, na osnovu odredaba člana 142. stav 2. tač. 2), 3) i 5) Zakonika o krivičnom postupku, pritvor je produžen za još tri meseca, najduže do 4. avgusta 2009. godine;
- Okružni javni tužilac je 15. juna 2009. godine protiv podnosioca i ostalih okrivljenih podigao optužnicu Kt. 26/09, zbog osnovane sumnje da su izvršili navedena krivična dela;
- Veće Okružnog suda u Subotici je 10. jula 2009. godine, povodom prigovora protiv optužnice, donelo rešenje Kv. 142/09 kojim je Okružnom javnom tužiocu u Subotici vratilo optužnicu radi stavljanja zahteva za dopunu istrage protiv okrivljenih, „radi boljeg razjašnjenja stanja stvari i potkrepljenja odlučnih navoda iz optužnice odgovarajućim dokazima";
- Veće Okružnog suda u Subotici je 17. jula 2009. godine, postupajući po službenoj dužnosti i ispitujući da li i dalje postoje razlozi za produženje pritvora, donelo osporeno rešenje Kv. 154/09 kojim je podnosiocu i okrivljenom O.S, na osnovu odredaba člana 142. stav 2. tač. 3) i 5) Zakonika o krivičnom postupku, produžilo pritvor za najduže 30 dana, odnosno do 17. avgusta 2009. godine;
- branilac podnosioca ustavne žalbe je 23. jula 2009. godine izjavio žalbu protiv ovog rešenja o produženju pritvora;
- Vrhovni sud Srbije je 29. jula 2009. godine osporenim rešenjem Kž. 2059/09 odbio žalbu podnosioca protiv rešenja Okružnog suda u Subotici Kv. 154/09 od 17. jula 2009. godine;
4. Prema odredbi člana 27. stav 3. Ustava, svako ko je lišen slobode ima pravo žalbe sudu, koji je dužan da hitno odluči o zakonitosti lišenja slobode i da naredi puštanje na slobodu, ako je lišenje slobode bilo nezakonito.
Odredbama člana 31. Ustava utvrđeno je: da trajanje pritvora sud svodi na najkraće neophodno vreme, imajući u vidu razloge pritvora, da pritvor određen odlukom prvostepenog suda traje u istrazi najduže tri meseca, a viši sud ga može, u skladu sa zakonom, produžiti na još tri meseca, kao i da se okrivljeni pušta na slobodu ako do isteka ovog vremena ne bude podignuta optužnica (stav 1.); da posle podizanja optužnice sud svodi trajanje pritvora na najkraće neophodno vreme, u skladu sa zakonom (stav 2.).
Prema odredbi člana 24. stav 6. Zakonika o krivičnom postupku (u daljem tekstu: ZKP) („Službeni list SRJ", br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS", br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 122/08 i 20/09), koji je bio na snazi u vreme donošenja osporenih akata, prvostepeni sudovi, u veću sastavljenom od trojice sudija, odlučuju o žalbama protiv rešenja istražnog sudije i drugih rešenja kad je to određeno ovim zakonikom, donose odluke u prvom stepenu van glavnog pretresa, sprovode postupak i donose presudu po odredbama člana 534. st. 2. do 6. ovog zakonika i stavljaju predloge u slučajevima predviđenim u ovom zakoniku ili u drugom zakonu.
Odredba člana 141. stav 2. ZKP propisuje dužnost svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju sa naročitom hitnošću ako se okrivljeni nalazi u pritvoru.
Član 142. stav 2. ZKP propisuje da ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično delo, u cilju nesmetanog vođenja krivičnog postupka, pritvor se protiv tog lica može odrediti u sledećim slučajevima: ako se krije ili ako se ne može utvrditi njegova istovetnost, ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bekstva (tačka 1)); ako postoje okolnosti koje ukazuju da će uništiti, sakriti, izmeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove krivičnog dela ili ako osobite okolnosti ukazuju da će ometati postupak uticanjem na svedoke, saučesnike ili prikrivače (tačka 2)); ako osobite okolnosti ukazuju da će ponoviti krivično delo, ili dovršiti pokušano krivično delo, ili da će učiniti krivično delo kojim preti (tačka 3)); ako je za krivično delo propisana kazna zatvora preko deset godina i ako je to opravdano zbog načina izvršenja ili drugih posebno teških okolnosti krivičnog dela (tačka 5)).
Odredbama člana 144. ZKP propisano je: da se na osnovu rešenja istražnog sudije okrivljeni može zadržati u pritvoru najviše mesec dana od dana lišenja slobode, a da se posle tog roka okrivljeni može zadržati u pritvoru samo na osnovu rešenja o produženju pritvora (stav 1.); da se pritvor po odluci veća (član 24. stav 6.) može produžiti najviše za dva meseca, kao i da je protiv rešenja veća dozvoljena žalba koja ne zadržava izvršenje rešenja (stav 2.); da ako se postupak vodi za krivično delo za koje se može izreći kazna zatvora preko pet godina ili teža kazna, veće Vrhovnog suda može, na obrazloženi predlog istražnog sudije ili javnog tužioca, iz važnih razloga produžiti pritvor najviše za još tri meseca, a da je protiv ovog rešenja dozvoljena žalba koja ne zadržava izvršenje rešenja, o kojoj odlučuje Vrhovni sud Srbije u veću sastavljenom od trojice sudija (stav 3.); da će se, ako se do isteka rokova iz st. 2. i 3. ovog člana ne podigne optužnica, okrivljeni pustiti na slobodu (stav 4.).
Član 146. ZKP propisuje: da se posle predaje optužnice sudu, do završetka glavnog pretresa, pritvor može, po pribavljenom mišljenju javnog tužioca, kad se postupak vodi po njegovom zahtevu, odrediti ili ukinuti samo rešenjem veća (stav 1.); da je veće dužno da i bez predloga stranaka ispita da li još postoje razlozi za pritvor i da donese rešenje o produženju ili ukidanju pritvora, po isteku svakih trideset dana do stupanja optužnice na pravnu snagu, a po isteku svaka dva meseca nakon stupanja optužnice na pravnu snagu (stav 2.).
Odredba člana 265. stav 1. ZKP propisuje da kad je završena istraga, kao i kad se po ovom zakoniku optužba može podići bez sprovođenja istrage (član 244.), postupak pred sudom može voditi samo na osnovu optužnice javnog tužioca, odnosno oštećenog kao tužioca.
Prema odredbama člana 269. ZKP, ako je u optužnici stavljen predlog da se protiv okrivljenog odredi pritvor ili da se pusti na slobodu o tome rešava veće (član 24. stav 6.) odmah, a najdocnije u roku od 48 sati (stav 1.), odnosno ako se okrivljeni nalazi u pritvoru, a u optužnici nije stavljen predlog da se pusti na slobodu, veće iz stava 1. ovog člana će po službenoj dužnosti, u roku od tri dana od dana prijema optužnice, ispitati da li još postoje razlozi za pritvor i doneti rešenje o produženju ili ukidanju pritvora, a žalba protiv ovog rešenja ne zadržava izvršenje rešenja (stav 2.).
Odredbama člana 273. stav 2. ZKP je propisano: da kad veće povodom prigovora utvrdi da postoje pogreške ili nedostaci u optužnici (član 266.) ili u samom postupku, ili da je potrebno bolje razjašnjenje stanja stvari da bi se ispitala osnovanost optužnice, vratiće optužnicu da se zapaženi nedostaci otklone, ili da se istraga dopuni, odnosno sprovede; da je tužilac dužan da, u roku od tri dana od dana kad mu je saopštena odluka veća, podnese ispravljenu optužnicu ili stavi zahtev za dopunu, odnosno sprovođenje istrage; da iz opravdanih razloga na zahtev tužioca, veće može da produži ovaj rok; da ako oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac propusti pomenuti rok, smatraće se da je odustao od gonjenja, pa će se postupak obustaviti; da ako državni tužilac propusti rok, dužan je da o razlozima propuštanja obavesti višeg javnog tužioca.
Članom 281. ZKP je propisano: da ako prigovor protiv optužnice nije podnesen ili je odbačen, na zahtev predsednika veća pred kojim treba da se održi glavni pretres, veće (član 24. stav 6.) može odlučiti o svakom pitanju o kome se na osnovu ovog zakonika rešava povodom prigovora (stav 1.); da zahtev iz stava 1. ovog člana predsednik veća može staviti do određivanja glavnog pretresa, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema optužnice u sudu (stav 2.).
Odredbama člana 282. ZKP propisano je da optužnica stupa na pravnu snagu kad je prigovor odbijen, a ako prigovor nije podnesen ili je odbačen - danom kad se veće, razmatrajući zahtev predsednika veća (član 281.), složilo sa optužnicom, a ako takvog zahteva nije bilo - danom kad je predsednik veća odredio glavni pretres, odnosno protekom roka iz člana 281. stav 2. ovog zakonika.
Član 341. Zakonika o krivičnom postupku propisuje: da, ako tužilac u toku glavnog pretresa oceni da izvedeni dokazi ukazuju da se izmenilo činjenično stanje izneseno u optužnici, on može na glavnom pretresu usmeno izmeniti optužnicu, a može predložiti da se glavni pretres prekine radi pripremanja nove optužnice (stav 1.); da je sud dužan, u slučaju podnošenja nove optužbe, da okrivljenom i braniocu obezbedi dovoljno vremena za pripremanje odbrane, a na njihov zahtev, ako je to potrebno, i u slučaju izmene optužbe (stav 2.); da će se, ako veće dozvoli prekid glavnog pretresa radi pripremanja nove optužnice, odrediti rok u kome tužilac mora podneti optužnicu, da će se primerak nove optužnice dostaviti optuženom, ali da prigovor protiv ove optužnice nije dozvoljen, a ako tužilac u ostavljenom roku ne podnese optužnicu, veće će nastaviti glavni pretres na osnovu ranije optužnice (stav 3.).
Odredbom člana 114. tačka 4) Krivičnog zakonika (''Službeni glasnik RS'', br. 85/05, 88/05 i 107/05), propisano je da će se zatvorom najmanje deset godina ili zatvorom od trideset do četrdeset godina kazniti ko drugog liši života pri izvršenju krivičnog dela razbojništva ili razbojničke krađe.
5. Ocenjujući razloge i navode iznete u ustavnoj žalbi, a polazeći od sadržine odredaba člana 27. stav 3. i člana 31. stav 1. Ustava, kojima se garantuje pravo na slobodu i bezbednost, kao i ograničeno trajanje pritvora u fazi istrage, Ustavni sud smatra da sa aspekta zaštite ljudskih prava pritvor predstavlja posebno osetljivu meru ograničenja prava na slobodu. Zbog navedenog karaktera ove krivično-procesne mere, odredbom člana 31. stav 1. Ustava je utvrđeno da pritvor u fazi istrage može trajati najduže šest meseci, do kog roka optužnica mora biti podignuta, ili se okrivljeni pušta na slobodu. U konkretnom slučaju, postavlja se pitanje da li je optužnica podignuta, s obzirom da je sačinjena i predata krivičnom sudu, a da je veće optužnicu po prigovoru vratilo javnom tužiocu radi podnošenja zahteva za dopunu istrage.
Po oceni Ustavnog suda, u konkretnom slučaju optužnica jeste podignuta, pa u ovoj procesnoj situaciji u celini važi režim pritvora posle podignute optužnice, kako u pogledu njegovog ukupnog trajanja, tako i u pogledu rokova u kojima se mora ispitivati da li još postoje razlozi za pritvor i ko je nadležan da o tome odlučuje (član 146. stav 2. ZKP).
Odlučujući o ustavnoj žalbi, Ustavni sud je pošao od nesporne činjenice da je istraga prethodno bila završena i da je nakon završetka istrage ovlašćeni tužilac sačinio optužnicu i predao je krivičnom sudu radi daljeg vođenja krivičnog postupka. Po oceni javnog tužioca, stanje stvari u do tada sprovedenoj istrazi je bilo u potrebnoj meri razjašnjeno i prikupljeni dokazi su pružali dovoljan osnov za podizanje optužnice, što je javni tužilac u konkretnom slučaju i učinio. Prema tome, optužnica kao samostalni pravni akt postoji i u formalnom i u materijalnom smislu i nije od značaja što ona nije stupila na pravnu snagu. Istraga, odnosno, dopuna istrage u ovom slučaju se vodi samo „radi boljeg razjašnjenja stanja stvari da bi se ispitala osnovanost optužnice". Karakter i svrha takve dopune istrage je u nečem drugom od redovne istrage koja se vodi da bi se stanje stvari razjasnilo u onoj meri koja je ovlašćenom tužiocu nužna za odluku o optuženju ili o odustajanju od daljeg gonjenja okrivljenog. U konkretnom slučaju, javni tužilac je postupio po nalogu vanpretresnog veća suda i podneo je u ostavljenom roku zahtev istražnom sudiji za dopunu istrage protiv podnosioca ustavne žalbe. Optužnica pri tom nije povučena, niti je odbačena, niti je o njoj po prigovoru meritorno rešeno. Ona je vraćena radi stavljanja zahteva za određenu dopunu prethodnog krivičnog postupka, ali i dalje ostaje podignuta, a u zavisnosti od činjenica i dokaza eventualno prikupljenih u fazi dopune istrage, javni tužilac može već podignutu optužnicu precizirati, odnosno dopuniti, što ne predstavlja podnošenje nove optužnice sudu, u smislu člana 341. ZKP.
Po oceni Ustavnog suda, prilikom analize razloga i navoda iznetih u ustavnoj žalbi od odlučnog značaja je i formulacija odredbe člana 31. stav 1. Ustava. U ovom članu ustavotvorac koristi formulaciju „da se okrivljeni pušta na slobodu ako do isteka ovog vremena ne bude podignuta optužnica", a ne formulaciju „da se okrivljeni pušta na slobodu ako do isteka ovog vremena optužnica ne stane na pravnu snagu". Stoga, takođe, Ustavni sud zaključuje da je optužnica, u smislu odredbe člana 31. stav 1. Ustava, podignuta onda kada je sačinjena i predata krivičnom sudu radi zakazivanja glavnog pretresa. Tog momenta prethodni postupak je za ovlašćenog tužioca završen. Momenat stupanja optužnice na pravnu snagu je odvojen i naknadan u odnosu na momenat podizanja optužnice, i ne predstavlja uslov da bi se optužnica smatrala podignutom.
Sledstveno izloženom, Ustavni sud ocenjuje da se, kada krivično veće suda odlučujući o prigovoru protiv optužnice nađe da je potrebno dopuniti istragu radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, kako bi se mogla ispitati osnovanost optužnice, pritvor neće ukinuti iz razloga što je već trajao šest meseci, tj. što je protekao maksimalni rok propisan za trajanje pritvora u prethodnom postupku. Po oceni Suda, u ovom slučaju u celini važi režim trajanja i kontrole pritvora posle podizanja optužnice, te se u svemu imaju primeniti odredbe člana 146. Zakonika o krivičnom postupku, tako što će veće nadležnog suda iz člana 24. stav 6. ZKP po isteku svakih 30 dana ispitati da li još postoje razlozi za pritvor i doneti rešenje o produženju ili ukidanju pritvora.
Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je utvrdio da podnosiocu ustavne žalbe osporenim rešenjima nisu povređena prava na slobodu i bezbednost i na ograničeno trajanje pritvora u istrazi, zajemčena odredbama člana 27. stav 3. i člana 31. stav 1. Ustava, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07), ustavnu žalbu odbio kao neosnovanu.
6. S obzirom na izloženo, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u izreci.
|
|
|
PREDSEDNIK dr Bosa Nenadić |