Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku u radnom sporu
Kratak pregled
Ustavni sud usvojio je ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku koji je trajao skoro šest godina. Sud je utvrdio da je prvostepeni sud odgovoran za odugovlačenje, posebno zbog dugih perioda neaktivnosti i kasne izrade presuda.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Marija Draškić, dr Agneš Kartag Odri, dr Goran Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Slađana Tošić Jovanović iz Velikog Orašja, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 9. maja 2013. godine, doneo je
O D L U K U
Usvaja se ustavna žalba Slađane Tošić Jovanović i utvrđuje da je u parnič nom postupku koji je vođen pred Opštinskim sudom u Velikoj Plani u predmetu P. 374/07 i pred Osnovnim sudom u Smederev u – Sudska jedinic a u Velikoj Plani u predmetu P1. 1620/10 povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku , iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije .
O b r a z l o ž e nj e
1. Slađana Tošić Jovanović iz Velikog Orašja je 8. mart a 2010. godine podnela Ustavnom sudu ust avnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije , u parnič nom postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Velikoj Plani u predmetu P. 374/07.
Podnositeljka je u ustavnoj žalbi navela: da je podnela tužbu rad i naknade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa Opštinskom sudu u Velikoj Plani; da parnica nije okončana ni nakon četiri godine , te da od 27. maja 2008. godine traje postupak odlučivanja o žalbi pred Okružnim sudom u Smederevu, odnosno pred Apelacionim sudom u Beogradu.
Smatra da parnični postupak predugo traje i da joj je zbog toga povređeno Ustavom garantovano pravo na suđenje u razumnom roku. Predlaže da Ustavni sud usvoji žalbu i naloži nadležnom sudu da, u što kraćem roku, okonča predmetni postupak.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Članom 82. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', br. 109/07 , 99/11 i 18/13-Odluka US ) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosilaca ustavne žalb e povređeno ili uskraćeno njihovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u spise parnič nog predmeta Opštinskog suda u Velikoj Plani P. 374/07, kasnije Osnovnog suda u Smederevu – Sudska jedinica u Velikoj Plani P1. 1620/10 i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Podnositeljka ustavne žalbe je 28. marta 2007 . godine podnela Opštinskom sudu u Velikoj Plani tužbu, radi naknade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa.
Tužba je u sudskom upisniku zavedena pod brojem P. 374/07.
Prvostepeni sud je do donošenja presude dostavio tužbu tuženom na odgovor i zakazao tri ročišta (7. septembra, 29. oktobra i 21. decembra 2007. godine), od kojih je ročište od 29. oktobra 2007. godine odloženo, zbog nedolaska tuženog. Na održanim ročištima sud je saslušao parnične stranke i izvršio uvid u pribavljenu dokumentaciju.
Opštinski sud u Velikoj Plani je 21. decembra 2007. godine doneo presudu P. 374/07 kojom je odbijen tužbeni zahtev tužilje da sud obaveže tuženog da joj po osnovu naknade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa i nemogućnosti da ostvari novčanu naknadu za vreme nezaposlenosti kod Nacionalne službe za zapošljavanje isplati novčani iznos od 69.072,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na navedeni iznos počev od 28. marta 2007. godine, kao dana podnošenja tužbe , do konačne isplate.
Pismeni otpravak navedene presude je dostavljen pu nomoćnicima parničnih stranaka 21. i 23. maja 2008. godine.
Tužilja je 27. maja 2008. godine izjavila žalbu protiv prvostepene presude.
Apelacioni sud u Beogradu je rešenjem Gž. 1419/10 od 29. septembra 2010. godine ukinuo presudu Opštinskog suda u Velikoj Plani P. 374/07 od 21. decembra 2007. godine i predmet vratio Osnovnom sudu u Smederevu na ponovno suđenje. U obrazloženju rešenja je, između ostalog, navedeno da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, što je imalo za posledicu pogrešnu primenu materijalnog prava.
Spisi predmeta su 8. decembra 2010. godine vraćeni Osnovnom sudu u Smederevu – Sudskoj jedinici u Velikoj Plani na ponovno odlučivanje i predmetu je dodeljen novi broj P1. 1620/10 , a 22. decembra 2010. godine prvostepeni sud je ponovo vratio spise predmeta Apelacionom sudu u Beogradu , u cilju usaglašavanja sudske prakse.
Apelacioni sud u Beogradu je dopisom Gž1. 7359/10 od 21. maja 2011. godine vratio spise predmeta P1. 1620/10 prvostepenom sudu uz napomenu da u kon kretnom slučaju nije reč o različitoj sudskoj praksi, već o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u prvostepenom postupku. Spisi predmeta su 1. juna 2011. godine dostavljeni prvostepenom sudu.
Vršilac funkcije predsednika suda je rešenjem VII Su. 40-8/11 od 27. juna 2011. godine usvoji o zahtev postupajuće sudije za izuzeće u predmetu P1. 1620/10.
Tokom daljeg postupka, prvostepeni sud je odložio ročište od 19. oktobra 2011. godine na predlog punomoćnika tužilje i nakon dva održana ročišta (16. novembra 2011. godine i 1. februara 2012. godine) doneo presudu.
Presudom Osnovnog suda u Smederevu – Sudsk a jedinica u Velikoj Plani P1. 1620/10 od 1. februara 2012. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da sud obaveže tuženog da joj iplati na ime na knade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa i nemogućnosti da ostvari naknadu za vreme nezaposlenosti kod Nacionalne službe za zapošljavanje iznos od 138.144,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na ovoj iznos počev od dana podnošenja tužbe do konačne isplate .
Pismeni otpravak navedene presude je 3. aprila 2012. godin e dostavljen punomoćnicima parničnih stranaka.
Tužilja je 10. aprila 2012. godine izjavila žalbu protiv prvostepene presude.
Apelacioni sud u Beogradu je 31. oktobra 2012. godine doneo rešenje Gž1. 3650/12 kojim je odredio da će otvoriti raspravu u predmetu Gž1. 3650/12 i da će se rasprava održati 18. decembra 2012. godine .
Nakon rasprave, koja je održana pred drugostepenim sudom 18. decembra 2012. godine , Apelacioni sud u Beogradu je doneo presudu Gž1. 3650/12 kojom je u stavu prvom izreke preinač io pre sudu Osnovnog suda u S mederevu – Sudska jedinica u Velikoj Plani P1. 1620/10 od 1. februara 2012. godine, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se obaveže tuženi da joj isplati na ime naknade štete , zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa i nemogućnosti da ostvari naknadu za vreme nezaposlenosti kod Nacionalne službe za zapošljavanje , iznos od 138.144,00 dinara , sa zakonskom zateznom kamatom počev od podnošenja tužbe do konačne isplate, a u stavu drugom izreke je odbijen kao neosnovan tužiljin zahtev za naknadu troškova prvostepenog i drugostepenog parničnog postupka.
Pismeni otpravak navedene presude je 28. februara 2013. godine dostavljen punomoćniku tužilje.
Spisi predmeta su 28. marta 2013. godine dostavljeni Ustavnom sudu.
4. Odredbama Ustava, na čiju povredu se ukazuje u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.) .
Zakonom o parničnom postupku („ Službeni glasnik RS“, br. 125/04 i 111/09), koji je stupio na snagu 23. februara 2005. godine i koji se primenjuje na konkretan postupak propisano je: da stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtevima i predlozima u razumnom roku i da je sud dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova ( član 10. st. 1. i 2.) .
5. Kada je reč o dužini trajanja predmetnog sudskog postupka, Ustavni sud je utvrdio da je parnični postupak započeo 28. marta 2007. godine, podnošenjem tužbe Opštinskom sudu u Velikoj Plani, a da je okončan presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 3650/12 od 18. decembra 2012 . godine, čiji je pismeni otpravak dostavljen punomoćniku tužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe, 28. februara 2013. godine, što ukazuje da je postupak trajao pet godina i jedanaest meseci.
Prilikom odlučivanja o tome da li je podnositeljki ustavne žalbe u konkretnom slučaju povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je pošao od toga da je pojam razumnog trajanja sudskog postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca, a, pre svega, od složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanja podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanja nadležnih sudova koji vode postupak i prirode zahteva, odnosno značaja prava o kojima se u postupku odlučuje za podnosioca.
Ispitujući uticaj svih navedenih kriterijuma na trajanje konkretnog parničnog postupka, Ustavni sud je našao da složenost činjeničnih i pravnih pitanja u ovoj pravnoj stvari ne mogu opravdati navedeno trajanje postupka. Pri tome, Ustavni sud konstatuje da podnositeljka ustavne žalbe nije doprinela dužini trajanja postupka, kao i da je imala legitiman interes da sud u razumnom roku okonča predmetni postupak.
Ocenjujući postupanje nadležnog suda u osporenom parničnom postupku, Ustavni sud je i u ovom ustavnosudskom sporu konstatovao da je osnovna dužnost suda da obezbedi da se izbegne nepotrebno odugovlačenje i da se preduzimaju one radnje u postupku koje imaju za cilj da se postupak sprovede brzo i efikasno. S tim u vezi, Ustavni sud je ocenio da prvostepeni sud snosi odgovornost za neopravdano dugo trajanje predmetnog parn ičnog postupka. Odgovornost ovog suda se ogleda u činjenici da je ročišta za glavnu raspravu zakazivao u periodu od po nekoliko meseci (prvo ročište je zakazano za 7. septembr 2007. godine, posle više od pet meseci od dana podnošenja tužbe 28. marta 2007. godine, a u periodu od 8. decembra 2010. godine do 19. oktobra 2011. godine nije zakazano nijedno ročište). Opštinski sud u Velikoj Plani je pismeni otpravak presude P. 374/07 od 21. decembra 2007. godine uručio punomoćnicima parničnih stranaka posle pet meseci, 21. i 23. maja 2008. godine. Osnovni sud u Smederevu – Sudksa jedinica u Velikoj Plani je dostavio spise predmeta Apelaciono m sudu u Beogradu u cilju ujednačavanja sudske prakse, a drugostepeni sud mu je spise predmeta vratio uz napomenu da u konkretnom slučaju nije reč o različitoj sudskoj praksi, već o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, što je produžilo postupak odlučivanja o podnetoj tužbi za još nekoliko meseci.
Ustavnopravna ocena ukupno sprovedenog postupka u ovoj pravnoj stvari dovodi do zaključka da u konkretnom slučaju parnica nije zadovoljila standard suđenja u razumnom roku, što je posledica neefikasnog postupanja prvostepenog suda.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je utvrdio da je podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom č lana 32. stav 1. Ustava, u parničnom postupku koji je vođen pre d Opštinskim sudom u Velikoj Plani u predmetu P. 374/07 i pred Osnovnim sudom u Smederevu – Sudsk a jedinic a u Velikoj Plani u predmetu P 1. 1620/10. Na osnovu odredbe člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio i odlučio kao u izreci .
6. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom s udu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
dr Dragiša B. Slijepčević
Slični dokumenti
- Už 1498/2010: Odluka Ustavnog suda o odbijanju ustavne žalbe zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 6981/2014: Odluka Ustavnog suda o naknadi štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 1505/2010: Utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u radnom sporu
- Už 2516/2015: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku u radnom sporu
- Už 4418/2015: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
- Už 1503/2010: Usvojena ustavna žalba zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku