Povreda prava na suđenje u razumnom roku u dugotrajnom upravnom postupku

Kratak pregled

Ustavni sud usvojio je ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku. Upravni postupak za izdavanje urbanističke dozvole, pokrenut 1997. godine, trajao je 13 godina zbog propusta upravnih organa i Vrhovnog suda Srbije.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-1519/2010
31.10.2012.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik V eća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Zake Zlatkovića iz Leskovca , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 31. oktobra 2012. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba Zake Zlatkovića i utvrđuje da je u upravnom postupku koji se vodio pred Opštinskom upravom za urbanizam, građevinsko i komunalno-stambene poslove opštine Leskovac u predmetu broj: 335-53/97-02 povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Odbacuje se ustavna žalba Zake Zlatkovića izjavljena protiv rešenja Opštinske uprave za urbanizam, građevinsko i komunalno-stambene poslove opštine Leskovac broj: 335-53/97-02 od 20. decembra 2007. godine.

3. Odluku objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije“.

O b r a z l o ž e nj e

1. Zaka Zlatković iz Leskovca podneo j e 9. marta 2010. godine, preko punomoćnika Dragutina Vidosavljevića , advokata iz Leskovca, Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv rešenja Opštinske uprave za urbanizam, građevinsko i komunalno-stambene poslove opštine Leskovac broj: 335-53/97-02 od 20. decembra 2007. godine, zbog povrede načela o zabrani diskriminacije iz člana 21. stav 3. Ustava Republike Srbije, prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku , zajemčenih članom 32. stav 1. Ustava i prava na mirno uživanje imovine iz člana 58. stav 1. Ustava.

U ustavnoj žalbi se, između ostalog, navodi: da je Opštinska uprava za urbanizam, građevinsko i komunalno-stambene poslove opštine Leskovac izdala podnosiocu urbanističku dozvolu broj 335-53/97-02 od 23. maja 1997. godine i da je nakon 18 dana ta dozvola „poništena“ rešenjem od 10. juna 1997. godine; da je protiv tog rešenja podnosilac izjavio žalbu, a potom je vodio upravni spor; da je nakon četvrte presude Vrhovnog suda Srbije prvostepeni organ 2007. godine doneo rešenje koje je podnosilac osporio žalbom, a da o zakonitosti konačnog rešenja kojim je njegova žalba odbijena još nije doneta odluka u upravnom sporu; da je navedenim postupanjem upravnih i sudskih organa podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

U ustavnoj žalbi se dalje navodi da je u odnosu na podnosioca „povređena zabrana diskriminacije“, jer prvostepeni organ godinama odbija da mu izda dozvol u za gradnju i legalizaciju objekta, sa obrazloženjem da nedostaje saglasnost drugog korisnika te katastarske parcele, a istovremeno dozvoljava legalizaciju pomoćnog objekta drugog korisnika bez saglasnosti podnosioca ustavne žalbe .

Ustavnom žalbom se zahteva od Ustavnog suda da utvrdi da su podnosiocu zbog predugog trajanja upravnog i upravnosudskog postupka i nepostupanja Vrhovnog suda Srbije po odredbi člana 62. Zakona o upravnim sporovima povređeni pravo na imovinu , pravo na pravično suđenje i zabrana diskriminacije. Podnosilac predlaže da Ustavni sud poništi osporeno prvostepeno rešenje i drugostepeno rešenje kojim je odlučeno o njegovoj žalbi, kao i da naloži upravnim organima da otklone sve štetne posledice po podnosioca ustavne žalbe i dozvole mu legalizaciju predmetnog objekta.

2. Saglasno odredbama člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

Odredba člana 82. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07 i 99/11) istovetna je članu 170. Ustava.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku, na osnovu uvida u spise predmeta Upravnog suda U. 3740/10, osporeni akt i ostalu dokumentaciju p riloženu uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari:

Opštinska uprava za urbanizam, građevinsko i komunalno-stambene poslove opštine Leskovac izdala je 23. maja 1997. godine Zaki Zlatkoviću iz Leskovca (ovde podnosiocu ustavne žalbe) urbanističku dozvolu broj: 335-53/97-02 za izgradnju pomoćne zgrade na katastarskoj parceli 6277/35, KO Leskovac.

Odlučujući o prigovoru zainteresovanog lica Nikole Zlatkovića iz Leskovca, prvostepeni organ je 10. juna 1997. godine doneo rešenje kojim se odbija zahtev podnosioca ustavne žalbe za izdavanje urbanističke dozvole, kao neosnovan (stav 1. dispozitiva) i oglašava ništavom urbanistička dozvola broj: 335-53/97-02 od 23. maja 1997. godine (stav 2 . dispozitiva).

Ocenjujući zakonitost konačnih upravnih akata nadležnog ministarstva donetih u ovoj upravnoj stvari, Vrhovni sud Srbije je u periodu od 1998. do 2006. godine doneo četiri presude kojima je uvažio tužbu podnosioca ustavne žalbe i poništio drugostepeno rešenje tuženog organa, jer je utvr dio:

- da predmetni ugovor o deobi u svemu ima elemente uređenog načina korišćenja sporne građevinske parcele, te nije potrebna saglasnost zainteresovanog lica za korišćenje dela parcele koji je ugovorom o deobi pripao tužiocu (presuda U. 5118/97 od 29. aprila 1998. godine);

- da dispozitiv rešenja tuženog organa nije jasan, koncizan i precizan, te ostavlja prostor za različita tumačenja (presuda U. 5588/98 od 6. septembra 2000. godine);

- da je u obrazloženju pobijanog rešenja navedeno da urbanistička dozvola nije izdata „u svemu saglasno zakonu i pravilniku, ali se iz toga ne može zaključiti u čemu se ogleda nesaglasnost; da tužiocu nije bilo omogućeno učešće u postupku, jer mu nije dostavljen na izjašnjenje nalaz urbanističkog inspektora (presuda U. 328/03 od 26. decembra 2003. godine i presuda U. 2984/04 od 12. jula 2006. godine).

Opštinska uprava za urbanizam, građevinsko i komunalno-stambene poslove opštine Leskovac je, u izvršenju presuda Vrhovnog suda Srbije U. 328/03 od 26. decembra 2003. godine i U. 2984/04 od 12. jula 2006. godine, donela osporeno rešenje broj 335-53/97-02 od 20. decembra 2007. godine. U stavu 1. dispozitiva tog rešenja oglašava se ništavom urbanistička dozvola broj: 335-53/97-02 od 1. jula 2002. godine izdata podnosiocu ustavne žalbe od strane Sekretarijata za građevinsko i komunalno-stambene poslove opštine Leskovac, a u stavu 2. dispozitiva rešenja odbija se zahtev podnosioca ustavne žalbe za izdavanje urbanističke dozvole broj: 335-53/97-02 od 23. maja 1997. godine za izgradnju pomoćnog objekta sa garažom, kao i za izgrađenu pokrivenu terasu na KP 6277/23 i KP 6277/35, kao neosnovan.

Ministarstvo za infrastrukturu – Zaječarski upravni okrug, odlučujući o žalbi podnosioca, donelo je rešenje 335-353-51 /2002-04/4 od 28. marta 2008. godine, kojim se žalba odbija kao neosnovana.

Podnosilac ustavne žalbe je 8. maja 2008. godine protiv navedenog rešenja Ministarstva za infrastrukturu podneo tužbu Vrhovnom sudu Srbije, o kojoj taj sud nije odlučio do 31. decembra 2009. godine. N akon uspostavljanja nove mreže sudova u Republici Srbiji postupak po tužbi podnosioca je nastavljen pred Upravnim sudom, koji je na sednici održanoj 17. jun a 2010. godine doneo presudu U. 3740/10 kojom se tužba odbija. Na kon dva pokušaja tog suda da otpravak navedene presude uruči podnosiocu ustavne žalbe, koji je, prema navodima njegove supruge, u to vreme boravio u Ruskoj Federaciji, presuda je 7. oktobra 2010. godine istaknuta na oglasn oj tabl i Upravnog suda.

Ustavni sud je konstatovao da Opštinska uprava za urbanizam, građevinsko i komunalno-stambene poslove opštine Leskovac, uprkos ponovljenom zahtevu Suda, nije dostavila tražene spise predmeta 335-53/97-02.

4. Odredbama Ustava na čiju povredu se ukazuje u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da je z abranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta (član 21. stav 3 .); da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona (član 58. stav 1.).

Za odlučivanje Ustavnog suda po predmetnoj ustavnoj žalbi od značaja su i sledeće odredbe zakona:

Zakonom o opštem upravnom postupku („ Službeni list SRJ", br. 33/97, 31/01 i 30/10) propisano je: da se postupak mora voditi bez odugovlačenja i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja ( član 14.) .

Ranije važećim Zakonom o upravnim sporovima («Službeni list SRJ», broj 46/96) bilo je propisano: da ako nadležni organ posle poništenja upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvatanju suda ili protivno primedbama suda u pogledu postupka, pa tužilac podnese novu tužbu, sud će poništiti osporeni akt i, po pravilu, sam rešiti stvar presudom, a takva presuda u svemu zamenjuje akt nadležnog organa (član 62. stav 1.).

5. Podnosilac ustavne žalbe smatra da mu je nedelotvornim postupanjem upravnih organa i Vrhovnog suda Srbije u predmetnom postupku povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava. Ocenjujući ove navode podnosioca sa stanovišta označenog prava, Ustavni sud je najpre konstatovao da je period u kome ovaj sud ima nadležnost da ocenjuje povredu prava na suđenje u razumnom roku započeo 8. novembra 2006. godine, danom stupanja na snagu Ustava Republike Srbije, kojim je obezbeđena ustavnosudska zaštita u postupku po ustavnoj žalbi. Međutim, polazeći od toga da upravni postupak i upravni spor predstavljaju jedinstvenu celinu, Ustavni sud je na stanovištu da se za utvrđivanje opravdanosti trajanja postupka u predmetu broj: 335-53/97-02 O pštinske uprave za urbanizam, građevinsko i komunalno-stambene poslove opštine Leskovac, mora uzeti u obzir i stanje predmeta na dan 8. novembra 2006. godine, tako da je za ocenu postojanja povrede prava podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku relevantno ukupno vreme trajanja predmetnog postupka, koji je pokrenut 1997. godine, podnošenjem zahteva za izdavanje urbanističke dozvole , a koji je okončan presudom Upravnog suda U. 3740/10 od 17. juna 2010. godine.

Kada je reč o dužini trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud je utvrdio da je isti trajao 13 godina, što ukazuje da postupak nije okončan u okviru razumnog roka. Međutim, prilikom odlučivanja o povredi prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud polazi od toga da je pojam razumnog trajanja sudskog postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca, a pre svega od složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanja podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanja nadležnih sudova koji vode postupak i prirode zahteva, odnosno značaja prava za podnosioca. Ustavni sud ističe da u konkretnom slučaju nije mogao da ispita sve navedene kriterijume, s obzirom na to da prvostepeni organ nije na zahtev Suda dostavio spise predmeta u kome je odlučivano o ovoj upravnoj stvari. Ustavni sud je, ipak, iz priložene dokumentacije i spisa predmeta Upravnog suda U- 3740/10 utvrdio da je odlučivanje upravnih organa o zahtevu podnosioca ustavne žalbe za izdavanje urbanističke dozvole trajalo 13 godina i da je prevashodni uzrok nedopustivo dugog trajanja predmetnog postupka propuštanje upravnih organa da u izvršenju presuda Vrhovnog suda Srbije postupe u skladu sa primedbama i nalozima suda. Ustavni sud ukazuje da je i Vrhovni sud Srbije propustio da, saglasno odredbi člana 62. stav 1. tada važećeg Zakona o upravnim sporovima, sam reši predmetnu upravnu stvar presudom.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, usvojio ustavnu žalbu, odlučujući kao u tački 1. izreke.

6. Ustavni sud je, na osnovu člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 3. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosioca ustavne žalbe zbog konstatovane povrede prava ostvari objavljivanjem ove odluke u „Službenom glasniku Republike Srbije“. Takva odluka je doneta u granicama zahteva postavljenog u ustavnoj žalbi, s obzirom na to da podnosilac ustavne žalbe zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku nije zahtevao pravično zadovoljenje u vidu naknade nematerijalne štete.

7. Ustavnom žalbom je osporeno i rešenje Opštinske uprave za urbanizam, građevinsko i komunalno-stambene poslove opštine Leskovac broj: 335-53/97-02 od 20. decembra 2007. godine.

Ustavni sud ukazuje da iz navedene odredbe člana 170. Ustava proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da su pre njenog podnošenja iskorišćena propisana pravna sredstva za zaštitu prava podnosioca ustavne žalbe.

Ispitujući postojanje pretpostavki za postupanje po ustavnoj žalbi protiv navedenog osporenog akta, Ustavni sud je utvrdio da podnosilac ustavne žalbe pre obraćanja Ustavnom sudu nije iskoristio zakonom propisano pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, jer o njegovoj tužbi u upravnom sporu još nije bilo odlučeno. Polazeći od navedenog, a imajući u vidu da u toku postupka pred Ustavnim sudom podnosilac ustavne žalbe nije osporio presudu Upravnog suda U. 3740/10 od 17. juna 2010. godine, kojom je okončan predmetni postupak, Ustavni sud je ocenio da nisu ispunjene Ustavom i Zakonom o Ustavnom sudu utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje . Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu u ovom delu , kao u tački 2. izreke.

8. Na osnovu izloženog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, br. 24/08, 27/08 i 76/11), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.