Nepostojanje ustavnog prava privatnog tužioca na krivično gonjenje trećeg lica
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu privatne tužilje izjavljenu protiv rešenja o neodređivanju istrage. Sud je zauzeo stav da pravo na pravično suđenje pripada okrivljenom, dok privatni tužilac nema ustavno garantovano pravo da se protiv nekoga pokrene krivični postupak.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Mare Šiljak iz Kragujevca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 15. jula 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Mare Šiljak izjavljena protiv rešenja Opštinskog suda u Kragujevcu Kv. 330/08 od 23. jula 2008. godine, rešenja Okružnog suda u Kragujevcu Kž. 922/08 od 6. novembra 2008. godine i ''rešenja Opštinskog suda u Kragujevcu od 27. oktobra 2008. godine''.
O b r a z l o ž e nj e
1. Mara Šiljak iz Kragujevca je 23. decembra 2008. godine Ustavnom sudu podnela ustavnu žalbu protiv rešenja Opštinskog suda u Kragujevcu Kv. 330/08 od 23. jula 2008. godine, rešenja Okružnog suda u Kragujevcu Kž. 922/08 od 6. novembra 2008. godine i ''rešenja Opštinskog suda u Kragujevcu od 27. oktobra 2008. godine'', zbog povrede prava iz čl. 18. do 23. i čl. 32, 36. i 51. Ustava Republike Srbije, člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i čl. 6. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Iz sadržine ustavne žalbe proizlazi da podnositeljka nije zadovoljna ishodom osporenog krivičnog postupka iz razloga što ''odlučne činjenice, okolnosti i trajni pisani materijalni dokazi nesumnjivo upućuju na zaključak, da je nesporna osnovana sumnja da je osumnjičena i zaista počinila delo koje joj se stavlja na teret''. Navodi da nikada nije primila ''rešenje Opštinskog suda u Kragujevcu od 27. oktobra 2008. godine'' kojim je odlučeno o njenom zahtevu za izuzeće svih sudija Okružnog suda u Kragujevcu, već je o tome obaveštena od strane predsednika Okružnog suda u Kragujevcu, kojim postupanjem joj je ''naneta ogromna materijalna i nematerijalna šteta i trajne posledice...''.
2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije je utvrđeno da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadržinski je identična navedenoj odredbi člana 170. Ustava.
3. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku utvrdio da je podnositeljka ustavne žalbe 16. juna 2008. godine podnela istražnom sudiji Opštinskog suda u Kragujevcu zahtev za sprovođenje istrage protiv A.Đ.O. zbog osnovane sumnje da je izvršila krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. Krivičnog zakonika. Vanraspravno veće Opštinskog suda u Kragujevcu je 23. jula 2008. godine, odlučujući o neslaganju istražnog sudije sa zahtevom za sprovođenje istrage podnosioca ustavne žalbe, donelo osporeno rešenje Kv. 330/08 da nema mesta sprovođenju istrage protiv osumnjičene A.Đ.O.
Podnositeljka ustavne žalbe je protiv navedenog rešenja izjavila žalbu Okružnom sudu u Kragujevcu, uz koju je podnela i zahtev za izuzeće svih sudija Okružnog suda u Kragujevcu.
Iz dokumentacije priložene uz ustavnu žalbu proizlazi da je rešenjem Opštinskog suda u Kragujevcu od 27. oktobra 2008. godine odbačen zahtev podnositeljke ustavne žalbe za izuzeće svih sudija Okružnog suda u Kragujevcu.
Osporenim rešenjem Okružnog suda u Kragujevcu Kž. 922/08 od 6. novembra 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba oštećene kao tužioca, ovde podnositeljke ustavne žalbe, izjavljena protiv rešenja Opštinskog suda u Kragujevcu Kv. 330/08 od 23. jula 2008. godine.
4. Ustavni sud je najpre utvrdio da se podnositeljka ustavne žalbe samo formalno poziva na povrede više prava garantovanih Ustavom, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, ali da se navodi i razlozi ustavne žalbe isključivo odnose na povredu prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava, kojom se svakome jemči pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
5. Zakonikom o krivičnom postupku (''Službeni list SRJ'', br. 70/02 i 68/02 i ''Službeni glasnik RS'', br. 58/04, 85/05, 115/05 i 49/07), koji je važio u vreme donošenja osporenih rešenja, bilo je propisano: da ovaj zakonik utvrđuje pravila sa ciljem da niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu krivičnog dela izrekne krivična sankcija pod uslovima koje predviđa krivični zakon i na osnovu zakonito sprovedenog postupka (član 1. stav 1.); da izuzeće sudije ili sudije porotnika mogu tražiti stranke i branilac (član 42. stav 1.); da stranke i branilac mogu tražiti izuzeće samo poimenično određenog sudije ili sudije-porotnika koji u predmetu postupa (član 42. stav 5); da ako je zahtev za izuzeće podnesen protivno odredbi člana 42. st. 3, 5. i 6. ovog zakonika, ili ako je očigledno upravljen na odugovlačenje postupka, zahtev će se odbaciti u celini, odnosno delimično, s tim da protiv rešenja kojim se zahtev odbacuje nije dozvoljena žalba, te da rešenje kojim se zahtev odbacuje donosi predsednik suda, a od otvaranja zasedanja - veće, kao i da u donošenju tog rešenja od otvaranja zasedanja može učestvovati sudija čije se izuzeće traži (član 43. stav 5.).
6. Iz navedenih odredaba Zakonika o krivičnom postupku proizlazi da institut izuzeća sudije treba da obezbedi da postupak bude vođen i okončan od strane nadležnog, nezavisnog i nepristrasnog suda, obrazovanog na osnovu zakona. Rešenje o izuzeću sudije u krivičnom postupku je jedno od procesnih rešenja koje sud donosi u toku postupka, a kojim se ne odlučuje o osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, niti o optužbama protiv okrivljenog. Ustavni sud konstatuje da učestvovanje sudije koji je po zakonu morao biti izuzet u donošenju presude predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, zbog koje se može izjaviti žalba protiv presude, a po iscrpljivanju ovog pravnog sredstva i ustavna žalba, u slučaju da je navedena povreda pravila krivičnog postupka dovela do povrede prava na pravično suđenje. Ustavni sud je ocenio da je podnositeljka ustavne žalbe zahtev za izuzeće podnela protivno članu 42. st. 5. i 6. Zakonika, odnosno da je zahtevala ''izuzeće Okružnog suda u Kragujevcu''. Usled toga, zahtev za izuzeće je, na osnovu člana 43. stav 5. Zakonika, odbačen kao nedozvoljen, a protiv takvog rešenja nije dozvoljena žalba. Na osnovu takvog zahteva nije ni moglo da bude meritorno odlučivano o postojanju razloga koji dovode u sumnju nepristrasnost sudija, pa je Ustavni sud, saglasno članu 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu u odnosu na ''rešenje Opštinskog suda u Kragujevcu od 27. oktobra 2008. godine'', jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
7. Odlučujući o dopuštenosti ustavne žalbe protiv ostalih osporenih rešenja, Ustavni sud je konstatovao da je cilj vođenja krivičnog postupka da se utvrdi postojanje krivičnog dela i krivične odgovornosti okrivljenog, odnosno da se u odnosu na okrivljenog raspravi i odluči o osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje krivičnog postupka, kao i o optužbama protiv njega, kako bi se obezbedilo da niko nevin ne bude osuđen, a sa druge strane, da je sud koji vodi krivični postupak jedino nadležan da utvrđuje da li je delo za koje je neko lice optuženo po zakonu krivično delo i da donese presudu kojom optuženog oslobađa od optužbe kad utvrdi da to nije slučaj
Polazeći od izloženog, Ustavni sud je ocenio da se pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava u krivičnom postupku jemči pre svega okrivljenom licu, a da privatni tužilac u ovom postupku, kao ni javni tužilac kada krivično gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, odnosno oštećeni kao supsidijarni tužilac, nema ni zakonom ni Ustavom garantovano pravo da će se protiv okrivljenog lica protiv koga je podnet optužni akt obavezno sprovesti krivični postupak, niti da će to lice, ako postupak bude sproveden, biti osuđeno. Iz navedenog, po oceni Ustavnog suda, sledi da, u konkretnom slučaju, donošenjem rešenja da nema mesta sprovođenju istrage, odnosno nedonošenjem osuđujuće presude, ne može biti povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravično suđenje. Ustavni sud je odlučujući na ovaj način imao u vidu i istovetan stav Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu sadržan u presudi u predmetu Krzak protiv Poljske, aplikacija broj 51515/99, st. 23. i 24, od 6. aprila 2004. godine, u kojoj je ocenjeno da Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ne garantuje pravo da će se protiv trećeg lica pokrenuti krivični postupak, niti da će to lice biti osuđeno, te je odbačena žalba zbog povrede prava na pravično suđenje, jer je ocenjeno da je ratione materiae inkompatibilna sa odredbama Konvencije.
Polazeći od iznetog, Ustavni sud je ustavnu žalbu u odnosu na rešenje Opštinskog suda u Kragujevcu Kv. 330/08 od 23. jula 2008. godine i rešenje Okružnog suda u Kragujevcu Kž. 922/08 od 6. novembra 2008. godine odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka.
8. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić