Povreda prava na pristup sudu zbog odbacivanja zahteva uz kopiju prekršajnog naloga
Kratak pregled
Ustavni sud usvojio je ustavnu žalbu, utvrdivši da je odbacivanje zahteva za sudsko odlučivanje, samo zato što je uz njega dostavljena kopija a ne original prekršajnog naloga, preterano formalistička primena prava koja povređuje pravo na pristup sudu.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća, i sudije Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, dr Vladan Petrov, Gordana Ajnšpiler Popović i dr Tamaš Korhec ( Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi D . M . iz Smilovca kod Ražnja , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 16. maja 2024. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba D. M . izjavljena protiv rešenja Prekršajnog apelacionog suda Prž. 24682/19 od 28. novembra 2019. godine i utvrđuje da je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se rešenje Prekršajnog apelacionog suda Prž. 24682/19 od 28. novembra 2019. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o žalbi branioca podnosioca ustavne žalbe izjavljenoj protiv rešenja Prekršajnog suda u Beogradu – Odeljenje u Grockoj Pr. 8736/19 od 25. septembra 2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. D. M . iz Smilovca kod Ražnja podneo je Ustavnom sudu, 27. januara 2020. godine, preko punomoćnika N. S, advokata iz Paraćina, ustavnu žalbu protiv rešenja Prekršajnog apelacionog suda Prž. 24682/19 od 28. novembra 2019. godine, zbog povrede prava iz čl. 32. i 36. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac u ustavnoj žalbi ističe: da su protiv njega kao okrivljenog izdata dva prekršajna naloga, a koja su izdata zbog prekršaja iz Zakona o radnom vremenu posade vozila u drumskom prevozu i tahografima; da je podnosilac dostavio nadležnom prekršajnom sudu kopirane prekršajne naloge koje je potpisao, a uz koje je dostavio i zahtev za sudsko odlučivanje; da je Prekršajni apelacioni sud doneo dve različite odluke, zasnovane na istom činjeničnom stanju. Osporenim rešenjem je pravnosnažno odbacio potpisani prekršajni nalog, jer je sudu dostavljena kopija istog, dok je u drugom predmetu utvrdio da se zahtev za sudsko odlučivanje jedino može odbaciti ako je neblagovremen i nepotpisan, te da nije od značaja činjenica da je sudu dostavljena kopija prekršajnog naloga; da je postupajući sud u konkretnom slučaju pogrešno primenio odredbe Zakona o prekršajima.
Podnosilac je predložio da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, poništi osporeno rešenje i da predmet vrati na ponovno suđenje i odlučivanje.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u spise predmeta Prekršajnog suda u Beogradu – Odeljenje u Grockoj Pr. 8736/19, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Protiv podnosioca ustavne žalbe je 12. septembra 2019. godine izdat prekršajni nalog br. 195010419004, zbog prekršaja iz člana 59. stav 1. tačka 16. Zakona o radnom vremenu posade vozila u drumskom prevozu i tahografima („Službeni glasnik RS“, br. 96/15 i 95/18).
Podnosilac je potpisao prekršajni nalog, a 24. septembra 2019. godine je podneo Prekršajnom sudu u Beogradu – Odeljenje u Grockoj zahtev za sudsko odlučivanje uz koji je dostavio kopiju potpisanog prekršajnog naloga, punomoćje za branioca i dokaz odbrane.
Rešenjem Prekršajnog suda u Beogradu – Odeljenje u Grockoj Pr. 8736/19 od 25. septembra 2019. godine odbačen je zahtev za sudsko odlučivanje na osnovu člana 176. stav 1. Zakona o prekršajima, jer je prekršajni nalog neuredan i kopija naloga ne može predstavljati dokaz u sudskom postupku.
Osporenim rešenjem Prekršajnog apelacionog suda Prž. 24682/19 od 28. novembra 2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca podnosioca ustavne žalbe, a rešenje Prekršajnog suda u Beogradu – Odeljenje u Grockoj Pr. 8736/19 od 25. septembra 2019. godine je potvrđeno.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju se povredu poziva podnosilac, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Članom 36. Ustava jemči se jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave (član 1.), i da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (član 2.).
5. Ustavni sud konstatuje da podnosilac smatra da je osporenim rešenjem njegov zahtev sa sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu odbačen na osnovu proizvoljne i preterano formalne primene Zakona o prekršajima, a čime mu je povređeno pravo na pristup sudu, kao element prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava. Podnosilac smatra da to što je sudu uz zahtev za sudsko odlučivanje dostavio kopiju potpisanog prekršajnog naloga ne sme da bude razlog za odbacivanje zahteva. Takođe, podnosilac ukazuje i na različito postupanje istog drugostepenog prekršajnog suda povodom iste činjenične i pravne situacije.
Ustavni sud ukazuje da je Odluka Už-12922/20 od 6. aprila 2023. godine, kojom je Sud usvojio ustavnu žalbu D. Z . i utvrdio da je rešenjem Prekršajnog apelacionog suda – Odeljenja u Nišu Prž. 23173/20 od 19. novembra 2020. godine podnosiocu D. Z . povređeno pravo na pristup sudu , garantovano članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, doneta u bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Stoga je, Ustavni sud, prilikom ocene navoda podnosioca imao u vidu stavove izražene u napred navedenoj Odluci.
Primenjujući stavove i kriterijume iz Odluke Už-12922/20 od 6. aprila 2020. godine na konkretan slučaj, Ustavni sud konstatuje da je podnosilac ustavne žalbe, 24. septembra 2019. godine , Prekršajnom sudu u Beogradu – Odeljenje u Grockoj dostavio zahtev za sudsko odlučivanje, kopiju potpisanog prekršajnog naloga, punomoćje za branioca, kao i dokaz odbrane. Podnosilac je predložio da postupajući prekršajni sud donese rešenje o pokretanju postupka i da zakaže pretres. Takođe, u samom zahtevu je podnosilac izneo i odbranu.
Međutim, s obzirom na to da je podnosilac ustavne žalbe dostavio kopiju potpisanog prekršajnog naloga uz ostalu dokumentaciju, prvostepeni prekršajni sud je odbacio zahtev za sudsko odlučivanje o izdatom prekršajnom nalogu br. 195010419004 od 12. septembra 2019. godine, a na osnovu člana 176. stav 1. Zakona o prekršajima.
Ustavni sud je ocenio da je osporenim rešenjem, kojim je pravnosnažno odbačen potpisani zahtev za sudsko odlučivanje o izdatom prekršajnom nalogu broj 195010419004 od 12. septembra 2019. godine, sa obrazloženjem da je prekršajni nalog neuredan i da kopija potpisanog prekršajnog naloge ne može predstavljati dokaz u sudskom postupku, merodavno pravo primenjeno preterano formalistički, a što je dovelo do narušavanja same suštine prava podnosioca na pristup sudu. Stoga je Ustavni sud utvrdio da je osporenim rešenjem podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. Ustava, i to u pogledu prava na pristup sudu kao elementa prava na pravično suđenje, pa je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23 ), odlučujući kao u tački 1. izreke.
Ustavni sud nije posebno razmatrao navode podnosioca o različitom odlučivanju Prekršajnog apelacinog suda u istovetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, jer je prethodno utvrdio povredu prava na pristup sudu iz člana 32. stav 1. Ustava. Takođe, Sud nije posebno cenio ni istaknutu povredu prava na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava.
6. Sud je ocenio da se štetne posledice utvrđene povrede prava mogu otkloniti poništajem osporenog rešenja Prekršajnog apelacionog suda Prž. 24682/19 od 28. novembra 2019. godine i određivanjem da Prekršajni apelacioni sud ponovo odluči o žalbi branioca okrivljenog D. M, ovde podnosioca ustavne žalbe, izjavljenoj protiv rešenja Prekršajnog suda u Beogradu – Odeljenje u Grockoj Pr. 8736/19 od 25. septembra 2019. godine, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona, odlučio kao u tački 2. izreke.
8. Polazeći od svega izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1 ) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.
Slični dokumenti
- Už 5723/2019: Povreda prava na pristup sudu u prekršajnom postupku
- Už 287/2021: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravno sredstvo zbog odbacivanja neuredne žalbe u prekršajnom postupku
- Už 11749/2019: Povreda prava na pravično suđenje odbacivanjem zahteva za sudsko odlučivanje
- Už 6418/2019: Usvajanje ustavne žalbe zbog povrede prava na pristup sudu
- Už 7921/2019: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pristup sudu
- Už 6674/2020: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pristup sudu u prekršajnom postupku
- Už 13829/2021: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje zbog preteranog formalizma prekršajnih sudova