Rešenje o odbijanju predloga za povraćaj u pređašnje stanje i odbacivanju ustavne žalbe
Kratak pregled
Ustavni sud ne dozvoljava povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštenog roka za ustavnu žalbu. Čekanje odluke javnog tužioca o podizanju zahteva za zaštitu zakonitosti ne predstavlja opravdan razlog za propuštanje. Ustavna žalba se odbacuje kao neblagovremena.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-1547/2008
28.05.2009.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Stanka Milanović, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Živka Ubiparipa iz Novog Sada, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 28. maja 2009. godine, doneo je
R E Š E Nj E
1. Ne dozvoljava se povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštenog roka za izjavljivanje ustavne žalbe Živku Ubiparipu.
2. Odbacuje se ustavna žalba Živka Ubiparipa izjavljena protiv rešenja Veća za prekršaje u Novom Sadu Vp. 1505/08 od 7. oktobra 2008. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Živko Ubiparip iz Novog Sada izjavio je 26. decembra 2008. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Veća za prekršaje u Novom Sadu Vp. br. 1505/08 od 7. oktobra 2008. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Podnosilac ustavne žalbe je istovremeno podneo i predlog za povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštenog roka za izjavljivanje ustavne žalbe protiv osporenog rešenja Veća za prekršaje u Novom Sadu. Do propuštanja roka, prema navodima u predlogu za povraćaj u pređašnje stanje, došlo je zbog čekanja odgovora Republičkog javnog tužilaštva na predlog za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti.
2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 173. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredbama člana 84. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/2007) propisano je: da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom (stav 1.); da će licu koje iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje ustavne žalbe, Ustavni sud dozvoliti povraćaj u pređašnje stanje ako to lice u roku od 15 dana od dana prestanka razloga koji je izazvao propuštanje, podnese predlog za povraćaj u pređašnje stanje i ako istovremeno sa ovim predlogom podnese i ustavnu žalbu (stav 2.); da se posle isteka tri meseca od dana propuštanja ne može tražiti povraćaj u pređašnje stanje (stav 3.).
3. Zakonom o Ustavnom sudu nije uređen postupak po predlogu za povraćaj u pređašnje stanje, pa se na ovo pitanje, na osnovu odredbe člana 8. stav 1. ovog zakona, shodno primenjuju odredbe odgovarajućih procesnih zakona. S obzirom da je ustavna žalba podneta protiv rešenja donetog u prekršajnom postupku, u konkretnom slučaju se primenjuju odredbe Zakona o prekršajima.
Zakonom o prekršajima ("Službeni glasnik RS", br. 21/90, 11/92, 6/93, 20/93, 53/93, 67/93,28/94, 16/97, 37/97, 36/98, 44/98, 65/2001 i 55/2004) propisano je: da okrivljenom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu žalbe na rešenje o prekršaju, prvostepeni organ za prekršaje će dozvoliti povraćaj u pređašnje stanje radi izjave žalbe, ako u roku od osam dana od dana prestanka uzroka zbog koga je propušten rok podnese molbu za povraćaj u pređašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda žalbu, da se posle proteka mesec dana od dana propuštenog roka ne može tražiti povraćaj u pređašnje stanje, da se molba za povraćaj u pređašnje stanje podnosi prvostepenom organu koji je doneo prvostepeno rešenje, da molba za povraćaj u pređašnje stanje ne zadržava izvršenje rešenja o prekršaju, ali prvostepeni organ za prekršaje, kome je predata molba može, prema okolnostima, odlučiti da se sa izvršenjem zastane do donošenja odluke po molbi (član 148.); da se protiv pravnosnažnog rešenja o prekršaju može podići zahtev za zaštitu zakonitosti ako je povređen Zakon ili drugi propis o prekršaju, da zahtev za zaštitu zakonitosti podiže Republički javni tužilac, odnosno Pokrajinski javni tužilac u roku od tri meseca od dana donošenja rešenja o prekršaju, te da se zahtev za zaštitu zakonitosti ne može podići ako je Vrhovni sud Srbije rešavao po zahtevu za vanredno preispitivanje pravnosnažnog rešenja o prekršaju (član 281.); da o zahtevu za zaštitu zakonitosti odlučuje Vrhovni sud Srbije, i da će o sednici veća sud obavestiti republičkog javnog tužioca (član 282. st. 1. i 2.); da će se pri rešavanju zahteva za zaštitu zakonitosti sud ograničiti samo na ispitivanje povreda propisa na koje se javni tužilac poziva u svom zahtevu, da će sud presudom odbiti zahtev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan ako utvrdi da ne postoji povreda propisa na koju se ukazuje u Zakonu, da će sud kada utvrdi da je zahtev za zaštitu zakonitosti osnovan, doneti presudu kojom će prema prirodi povrede preinačiti pravnosnažnu odluku ili ukinuti u celosti ili delimično odluke prvostepenog i drugostepenog organa za prekršaje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostepenom organu za prekršaje, ili će se ograničiti samo na to da utvrdi povredu propisa (član 283.).
4. U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio: da je podnosilac ustavne žalbe osporeno rešenje Veća za prekršaje u Novom Sadu Vp. 1505/08 od 7. oktobra 2008. godine, prema njegovim navodima primio 3. novembra 2008. godine; da je podnosilac ustavne žalbe podneo inicijativu Republičkom javnom tužilaštvu za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv osporenog rešenja Veća za prekršaje u Novom Sadu; do dana izjavljivanja ustavne žalbe 26. decembra 2008. godine, podnosilac nije primio obaveštenje Republičkog javnog tužilaštva da li postoje zakonski razlozi zbog kojih javni tužilac može izjaviti ovaj pravni lek protiv navedenog rešenja.
5. Po oceni Ustavnog suda, do¬no¬šenjem osporenog rešenja Veća za prekršaje u Novom Sadu, iscrpljeno je poslednje pravno sredstvo pre izjavljivanja ustavne žalbe. Nakon podnošenja inicijative javnom tužiocu za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti, podnosilac ustavne žalbe, kako to sam navodi, do dana podnošenja ustavne žalbe, nije primio obaveštenje Republičkog javnog tužioca da li postoje ili ne postoje zakonski razlozi zbog kojih javni tužilac može izjaviti zahtev za zaštitu zakonitosti. Prema stavu Ustavnog suda, u situaciji kada je podnosilac ustavne žalbe protiv pravosnažnog rešenja o prekršaju podneo inicijativu javnom tužiocu za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti, blagovremenost ustavne žalbe se ceniti u odnosu na dan dostavljanja odluke prekršajnog organa kojom je iscrpljeno poslednje pravno sredstvo pre izjavljivanja ustavne žalbe, odnosno u konkretnom slučaju od dana dostavljanja osporenog rešenja Veća za prekršaje u Novom Sadu od 3. novembra 2008. godine. Takođe, podnošenje inicijative javnom tužiocu za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti u prekršajnom postupku ne smatra se, po oceni Ustavnog suda, opravdanim razlogom za propuštanje roka za izjavljivanje ustavne žalbe i podnošenje predloga za povraćaj u pređašnje stanje.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nije dozvolio povraćaj u pređašnje stanje pa je, na osnovu odredbe člana 8. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, shodnom primenom odredbe člana 148. stav 1. Zakona o prekršajima, rešio kao u tački 1. izreke.
6. S obzirom na navedeno, kao i na to da je podnosilac ustavne žalbe primio osporeno rešenje Veća za prekršaje u Novom Sadu 3. novembra 2008. godine, a da je ustavnu žalbu izjavio 26. decembara 2008. godine, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba neblagovremena, jer je podneta po isteku roka propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, te da je treba odbaciti, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.
Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Už 988/2008: Rešenje Ustavnog suda o predlogu za povraćaj u pređašnje stanje
- Už 841/2008: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene ustavne žalbe
- Už 831/2008: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog propuštanja roka
- Už 861/2008: Odbacivanje ustavne žalbe zbog propuštenog roka i neopravdanih razloga za povraćaj
- Už 878/2008: Rešenje Ustavnog suda o predlogu za povraćaj u pređašnje stanje i ustavnoj žalbi
- Už 1417/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene ustavne žalbe i odbijanju povraćaja u pređašnje stanje
- Už 998/2008: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u prekršajnom postupku zbog neblagovremenosti