Odluka Ustavnog suda o povredi prava na razumni rok u izvršnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku koji je trajao preko četiri godine. Odgovornost za odugovlačenje pripisana je Narodnoj banci Srbije zbog nesprovođenja prinudne naplate.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-1611/2009
20.09.2012.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: zameni k predsednika Suda dr Marija Draškić , zamenik predsednika Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, Katarina Manojlović Andrić, dr Agneš Kartag Odri, dr Goran Ilić, Sabahudin Tahirović, Bratislav Đokić i mr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Dragane Nikolić iz Majdanpeka, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 20. septembra 2012. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Dragane Nikolić i utvrđuje da je u postupku koji je vođen pred Opštinskim sudom u Majdanpeku u predmetu I. 139/05 povređeno pravo podnositeljke na suđenje u razumnom roku , zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije .
2. Odluku objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije“.
O b r a z l o ž e nj e
1. Dragana Nikolić iz Majdanpeka podnela je 27. avgusta 2009. godine, preko punomoćnika, Dragana Vasiljevića advokata iz Majdanpeka, Ustavnom sudu ustavnu žalbu, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije , u izvršnom postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Majdanpeku u predmetu I.139/05 .
U ustavnoj žalbi je navedeno: da je izvršni poverilac, ovde podnositeljka ustavne žalbe, podnela 18. maja 2005. godine Opštinskom sudu u Majdanpeku predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnika Javnog preduzeća za građevinsko zemljište i puteve Opštine Majdanpek; da je Opštinski sud doneo rešenje o izvršenju I.139/05 8. decembra 2005. godine , koje je postalo prav nosnažno donošenjem rešenja Okružnog suda Gž.123/06 od 22. februara 2006. godine; da iako je od donošenja rešenja o izvršenju proteklo četiri godine, podnositeljka nije uspela da prinudno naplati potraživanje, iako izvršni dužnik nesmetano obavlja delatnost i vrši naplatu svojih potraživanja.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredbom člana 82. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07 i 99/11) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
U postupku pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku na osnovu navoda ustavne žalbe , spisa predmeta Opštinskog suda u Majdanpeku I.139/05, te službenog telefonskog razgovora sa izvršnim sudijom Osnovnog suda u Negotinu – Sudska jedinica Majdanpek, o čemu je sačinjena službena beleška, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rešavanje ove ustavnosudske stvari:
Izvršni poverila c, ovde podnositeljka ustavne žalbe, podnela je 19. maja 2005. godine, Opštinskom sudu u Majdanpeku predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnika „JP za puteve i građevinsko zemljište opštine Majdanpek“ iz Majdanpeka, na osnovu pravnosnažne i izvršne presude Opštinskog suda u Majdanpeku P.97/05 od 6. aprila 2005. godine, kojom je dužnik obavezan da podnositeljki isplati novčani iznos od 80.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja do konačne isplate, kao i iznos od 33.400,00 dinara na ime troškova parničnog postupka. Predložila je da izvršenje sprovede Narodna banka Srbije – Odeljenje za prinudnu naplatu Zaječar, plenidbom novčanih sredstava sa računa izvršnog dužnika i njihovim prenosom na račun depozita Opštinskog suda u Majdanpeku.
Rešenjem Opštinskog suda u Majdanpeku I.139/05 od 23. maja 2005. godine usvojen je predlog za izvršenje i određeni su troškovi izvršenja.
Podnositeljka ustavne žalbe je podneskom od 6. juna 2005. godine obavestila Opštinski sud u Majdanpeku o brojevima računa izvršnog dužnika i tražila da Narodna banka Srbije – Odeljenje za prinudnu naplatu Zaječar sprovede izvršenje na njima.
Opštinski sud u Majdanpeku obavestio je 2. juna 2005. godine Narodnu banku Srbije – Odsek za prinudnu naplatu Zaječar da je izvršni dužnik odstupio od dogovora o dobrovoljnoj isplati duga, te da je neophodno da se nastavi sa sprovođenjem izvršenja. Narodna banka Srbije – Filijala Niš – Ekspozitura Zaječar – Služba za registre i prinudnu naplatu – Grupa za prinudnu naplatu u odgovoru od 15. juna 2005. godine navela je da je rešenje I.139/05 od 23. maja 2005. godine uneto u Program prinudne naplate.
Punomoćnik podnositeljke ustavne žalbe podneo je 8. novembra 2005. godine predlog Opštinskom sudu u Majdanpeku za određivanje privremene mere, u kome je, između ostalog, navedeno da su računi dužnika blokirani i da dužnik posluje preko podračuna budžeta opštine Majdanpek, ali da nema saznanja o broju podračuna budžeta opštine Majdanpek.
Opštinski sud u Majdanpeku je rešenjem I.139/05 od 8. decembra 2005. odbio predlog izvršnog poverioca. Protiv navedenog rešenja podnositeljka ustavne žalbe izjavila je žalbu, koja je odbijena rešenjem Okružnog suda u Negotinu Gž.123/06 od 22. februara 2006. godine.
Izvršni postupak okončan je isplatom dugovanog podnositeljki ustavne žalbe 9. septembra 2009. godine od strane izvršnog dužnika.
4. Odredbama člana 32. stav 1. Ustava , na čiju povredu podnosilac ustavne žalbe ukazuje utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbama Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/04), koji je važio u vreme podnošenja predloga za izvršenje u ovoj pravnoj stvari, bilo je propisano: da je u postupku izvršenja i obezbeđenja sud dužan da postupa hitno (član 5. stav 1.); da se rešenje o izvršenju nad sredstvima na računu izvršnog dužnika dostvavlja se i organizaciji za prinudnu naplatu (član 53.stav 3.); da se izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema pravnom licu i preduzetniku može sprovesti na svim novčanim sredstvima na njihovim računima kod banaka ili drugih finansijskih organizacija, kao i na deviznim sredstvima koje oni imaju na deviznim računima kod banaka, u dinarskoj protivvrednosti (član 197.); da se rešenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na računu izvršnog dužnika, nalaže se bankama i drugim finansijskim organizacijama, da novčani iznos za koji je određeno izvršenje prenesu sa računa izvršnog dužnika na račun izvršnog poverioca, a za potraživanja za koja je propisana gotovinska isplata, da se taj iznos isplati izvršnom poveriocu u gotovom novcu (član 198.).
Odredbama čl. 47. do 49. i člana 57. Zakona o platnom prometu ("Službeni list SRJ", br. 3/02 i 5/03 i "Službeni glasnik RS", br. 43/04 i 62/06) bliže se reguliše postupak izvršenja prinudnom naplatom sa računa izvršnog dužnika. Navedenim odredbama Zakona se, međutim, izričito ne predviđa obaveza Narodne banke Srbije da obavesti sud koji sprovodi izvršenje o mogućnosti, odnosno nemogućnosti predmetne isplate.
Odredbama Zakona o budžetskom sistemu ("Službeni glasnik RS", br. 9/02, 87/02, 61/05, 66/05, 101/05, 62/06, 85/06 i 86/06) bilo je propisano: da je konsolidovani račun trezora lokalne vlasti objedinjeni račun sredstava pripadajućih korisnika budžeta lokalne vlasti, koji se otvara lokalnim vlastima, a vodi se u Upravi za trezor (član 2. tačka 24); da je podračun evidencioni račun korisnika budžetskih sredstava i korisnika sredstava organizacija obaveznog socijalnog osiguranja, koji se otvara u okviru pripadajućeg konsolidovanog računa trezora, a vodi se u Upravi za trezor (član 2. tačka 25)); da konsolidovani račun trezora Republike i konsolidovani računi trezora lokalnih vlasti čine sistem konsolidovanog računa trezora, koji se vodi kod Narodne banke Srbije (član 8. stav 2.).
5. Ocenjujući navode i razloge iz ustavne žalbe sa stanovišta Ustavom zajemčenog prava na suđenje u razumnom roku, a polazeći od utvrđenih činjenica i okolnosti koje se odnose na predmetni sudski postupak, Ustavni sud je utvrdio da je podnositeljka ustavne žalbe pokrenula izvršni postupak 19. maja 200 5. godine, podnošenjem predloga za izvršenje Opštinskom sudu u Majdanpeku, te da je okončan isplatom dugovanog od strane izvršnog dužnika.
U pogledu perioda u odnosu na koji je Ustavni sud nadležan da ispituje povredu prava na suđenje u razumnom roku, Sud je utvrdio da je period u kome se građanima jemče prava i slobode utvrđene Ustavom i obezbeđuje ustavnosudska zaštita u postupku po ustavnoj žalbi počeo da teče 8. novembra 2006. godine, danom stupanja na snagu Ustava Republike Srbije. Međutim, s obzirom na to da sudski postupak predstavlja jedinstvenu celinu, Ustavni sud je sa stanovišta da ocena suđenja u razumnom roku mora da obuhvati celokupni period trajanja postupka od momenta podnošenja predloga za izvršenje 19. maja 2005. godine.
Kada je reč o dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka, Ustavni sud je utvrdio da je od podnošenja predloga za izvršenje 19. maja 2005. do isplate dugovanog postupak trajao duže od četiri godine, što samo po sebi ukazuje na činjenicu da postupak nije okončan u okviru razumnog roka. Međutim, polazeći od toga da je pojam razumnog trajanja sudskog postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca, a pre svega od složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanja podnositeljke ustavne žalbe kao stranke u postupku, po stupanja nadležnih sudova koji vode postupak i prirode zahteva, odnosno značaja predmetnog prava za podnositeljku, Ustavni sud je ispitivao da li su i u kojoj meri navedeni kriterijumi uticali na dugo trajanje postupka
Po oceni Ustavnog suda, u ovoj pravnoj stvari nije bilo naročito složenih činjeničnih i pravnih pitanja koja bi uticala na dužinu trajanja postupka, jer je postupajući sud trebalo samo da donese i odmah dostavi rešenje o izvršenju Narodnoj banci Srbije kao ovlašćenom državnom organu za prinudnu naplatu novčanih sredstava sa računa dužnika.
Ocenjujući prirodu zahteva podnositeljke ustavne žalbe u ovoj pravnoj stvari, Ustavni sud je zaključio da je ona duže četiri godine bila onemogućena da ostvari značajna novčana sredstva, koja je potraživala od dužnika na osnovu pravnosnažne i izvršne parnične presude, što ukazuje na nesumnjiv materijalni značaj prava za podnositeljku.
Ispitujući ponašanje podnositeljke ustavne žalbe, Ustavni sud je ocenio da su ona i njen punomoćnik preduzeli sve procesne radnje da se ovaj izvršni postupak okonča u najkraćem mogućem roku. Naime, punomoćnik podnositeljke ustavne žalbe je tokom postupka blagovremeno obavestio Opštinski sud u Majdanpeku o brojevima računa dužnika i činjenici da dužnik nesmetano posluje preko podračuna budžeta opštine Majdanpek.
Ustavni sud smatra da je za odlučivanje o predmetnoj ustavnoj žalbi od presudnog značaja postupanje Narodne banke Srbije, kao zakonom ovlašćene organizacije za sprovođenje izvršenja prinudnom naplatom potraživanja na novčanim sredstvima koja se vode na računu izvršnog dužnika. Prema stanovištu Ustavnog suda, prilikom ocenjivanja da li je vremenski rok za odlučivanje o pravima i obavezama stranke, odnosno za sprovođenje izvršenja na osnovu izvršnih isprava propisanih zakonom razuman, potrebno je preispitati postupanje ne samo sudova pred kojima se vodi postupak, već i postupanje drugih državnih organa ili vršilaca javnih ovlašćenja koji preduzimaju pojedine radnje u postupku ili u vezi sa postupkom, a čije učešće može uticati na njegovu dužinu trajanja.
Ocenjujući postupanje Narodne banke Srbije u ovoj pravnoj stvari, Ustavni sud je imao u vidu da, saglasno odredbama Zakona o platnom prometu, Narodna banka Srbije nema obavezu da obaveštava sud nadležan za izvršenje o stanju sredstava na računu izvršnog dužnika. S obzirom na to, Ustavni sud je razmatrao da li je u konkretnom slučaju Narodna banka Srbije mogla preduzeti neku drugu meru u cilju sprovođenja prinudnog izvršenja.
Naime, izvršni dužnik je javno preduzeće čiji je osnivač opština Majdanpek i kao indirektni korisnik budžetskih sredstava mora imati svoj podračun koji se otvara u okviru konsolidovanog računa trezora lokalne vlasti i vodi se u Upravi za trezor. Imajući u vidu da Narodna banka Srbije vodi sistem konsolidovanog računa trezora čiji je deo konsolidovani račun trezora opštine Majdanpek, Ustavni sud je ocenio da je Narodna banka Srbije bila dužna da sprovede prinudnu naplatu potraživanja podnositeljke ustavne žalbe na sredstvima sa podračuna budžeta opštine Majdanpek, koji koristi izvršni dužnik kao indirektni korisnik budžetskih sredstava i da navedeni državni organ snosi odgovornost zbog nerazumne dužine trajanja ovog izvršnog postupka.
Na osnovu svega izloženog, Ustavni sud je utvrdio da je Narodna banka Srbije odgovorna što je predmetni izvršni postupak neopravdano dugo trajao, te da je navedenim postupanjem navedene državn e organ izacije podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, u izvršnom postupku koji se u predmetu I. 139/05 vodio pred Opštinskim sudom u Majdanpeku.
S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, u skladu sa odredbama člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu , u tački 1. izreke usvojio ustavnu žalbu.
6. Imajući u vidu da podnositeljka ustavne žalbe nije podnela zahtev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučio da se pravično zadovoljenje zbog ut vrđene povrede prava podnositeljke ustavne žalbe u ovom slučaju ostvari objavljivanjem Odluke Ustavnog suda u „Službenom glasniku Republike Srbije“.
7. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u izreci.
ZAMENIK
PREDSEDNIK VEĆA
dr Marija Draškić