Odbacivanje ustavne žalbe koja osporava utvrđeno činjenično stanje

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu podnetu protiv rešenja o povlačenju tužbe. Podnosilac ne iznosi ustavnopravne razloge za povredu prava, već osporava činjenično utvrđenje suda o njegovom nedolasku na ročište, što nije u nadležnosti Ustavnog suda kao instancionog suda.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-1638/2010
03.06.2010.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Božidara Lazarevića iz Tekije, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 3. juna 2010. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

Odbacuje se ustavna žalba Božidara Lazarevića izjavljena protiv rešenja Opštinskog suda u Kladovu P. 306/09 od 15. jula 2009. godine, rešenja Opštinskog suda u Kladovu P. 306/09 od 1. oktobra 2009. godine i rešenja Višeg suda u Negotinu Gž. 50/10 od 16. februara 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

1. Božidar Lazarević iz Tekije je 17. marta 2010. godine, preko punomoćnika - advokata Petra Zdravkovića iz Zaječara, Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv rešenja Opštinskog suda u Kladovu P. 306/09 od 15. jula 2009. godine, rešenja Opštinskog suda u Kladovu P. 306/09 od 1. oktobra 2009. godine i rešenja Višeg suda u Negotinu Gž. 50/10 od 16. februara 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava i povreda čl. 18. i 20. Ustava.

2. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.

3. Na osnovu navoda iz ustavne žalbe i dokaza koji su uz žalbu priloženi, Ustavni sud je utvrdio da su rešenjem Višeg suda u Negotinu Gž. 50/10 od 16. februara 2010. godine odbijene kao neosnovane žalbe tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe i potvrđena rešenja Opštinskog suda u Kladovu P. 306/09 od 15. jula 2009. godine kojim je konstatovano povlačenje tužbe u ovoj parnici i P. 306/09 od 1. oktobra 2009. godine kojim je u stavu prvom izreke obavezan tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.750,00 dinara, a u stavu drugom izreke je odbijen kao neosnovan predlog tužioca za vraćanje u pređašnje stanje.

4. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba ne sadrži ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na postojanje povreda odredaba Ustava koje su u žalbi označene.

Iz navoda ustavne žalbe proizlazi da su u ustavnoj žalbi isključivo navedeni razlozi kojima podnosilac osporava tačnost zaključka suda da se on u zakazano vreme nije pojavio na licu mesta radi održavanja ročišta, zbog čega je doneto rešenje o povlačenju tužbe.

Podnosilac ustavne žalbe, nezadovoljan ishodom parničnog postupka, od Ustavnog suda, u suštini, zahteva da kao instancioni sud ispita zakonitost osporenih procesnih rešenja. Ustavni sud naglašava da odlučujući o ustavnoj žalbi ne može ocenjivati pravilnost zaključaka redovnih sudova, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je zaključivanje suda u osporenoj sudskoj odluci bilo očigledno proizvoljno ili diskriminatorno, odnosno da sudski postupak u celini nije bio pravičan na način kako je to utvrđeno u članu 32. stav 1. Ustava. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba u konkretnom slučaju ne sadrži takve razloge.

Ustavni sud je, takođe, konstatovao da ustavna žalba ne sadrži nijedan razlog koji bi se mogao dovesti u vezu sa povredom načela zaštite ljudskih i manjinskih prava i sloboda utvrđenih u čl. 18. i 20. Ustava. Imajući u vidu da se od Ustavnog suda zapravo zahteva da kao viši sud preispita zakonitost osporenih rešenja, a ne da odlučuje o povredi određenog Ustavom garantovanog prava, Sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.

 

 

 

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.