Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nedostatka ustavnopravnih razloga
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Vrhovnog suda Srbije. Sud je utvrdio da podnosilac u suštini zahteva ocenu zakonitosti sudske odluke, a ne navodi ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na povredu Ustavom zajemčenih prava.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Slavka Golubovića iz Piskupova, opština Leskovac, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 1. jula 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Slavka Golubovića izjavljena protiv presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 310/09 od 5. novembra 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Slavko Golubović iz Piskupova, opština Leskovac, podneo je, preko punomoćnika Žarka Vujovića, advokata iz Niša, Ustavnom sudu 22. marta 2010. godine ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 310/09 od 5. novembra 2009. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, prava na pravno sredstvo zajemčenog odredbom člana 36. stav 2. Ustava, prava na imovinu zajemčenog odredbom člana 58. Ustava, načela samostalnosti i nezavisnosti sudijske dužnosti iz člana 142. stav 2. Ustava i načela zabrane uticaja na sudiju pri vršenju sudijske dužnosti iz člana 149. stav 2. Ustava, kao i povrede člana 13, a u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Podnosilac ustavne žalbe navodi da je na sudije ''u ovim predmetima i drugim predmetima iste vrste izvršen izuzetno jak uticaj da oni odbiju predmetne tužbe'', te da su na taj način povređena njegova ustavom zajemčena prava. Ističe da je u konkretnom slučaju ''Okružni sud u Nišu izvršio potpuni uticaj kako na prvostepeni sud , odnosno Opštinski sud u Nišu, tako i na sam Vrhovni sud Srbije koji je revizionu odluku doneo za manje od pet meseci''.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stava 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) po svojoj sadržini istovetna je odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi nadležan jedino da ceni da li je osporenim pojedinačnim aktom ili radnjom povređeno ili uskraćeno Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda, te se stoga i navodi u ustavnoj žalbi moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se sa stanovišta Ustavom utvrđene sadržine zajemčenog prava ukazuje na njegovu povredu ili uskraćivanje.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na postojanje povrede Ustavom zajemčenih prava na koja se žalbom ukazuje. Naime, prvostepenom presudom Opštinskog suda u Nišu P. 2906/07 od 10. oktobra 2008. godine, zbog zastarelosti potraživanja, odbijen je tužbeni zahtev podnosioca ustavne žalbe kojim je tražio da se obaveže tužena Republika Srbija da mu isplati određene novčane iznose na ime naknade nematerijalne štete proistekle iz učešća u ratnim dejstvima na području Kosova i Metohije tokom 1999. godine. Drugostepenom presudom Okružnog suda u Nišu Gž. 4710/08 od 8. decembra 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe i potvrđena presuda Opštinskog suda u Nišu P. 2906/07 od 10. oktobra 2008. godine. Osporenom presudom Vrhovnog suda Srbije Rev. 310/09 od 5. novembra 2009. godine odbijena je kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv drugostepene presude Okružnog suda u Nišu Gž. 4710/08 od 8. decembra 2008. godine. U obrazloženju osporene revizijske presude je navedeno da nema uslova za primenu privilegovanog roka zastarelosti potraživanja iz člana 377. Zakona o obligacionim odnosima, čiju je primenu tražio tužilac, jer je šteta za njega nastala kao posledica učešća u ratu, a nije prouzrokovana krivičnim delom. Podnosilac ustavne žalbe od Ustavnog suda u suštini zahteva da ispita zakonitost pravosnažnih presuda redovnih sudova.
Ustavni sud konstatuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova. U postupku ustavnosudske zaštite Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava i sloboda, Ustavni sud jedino utvrđuje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do povrede ili uskraćivanja ljudskih ili manjinskih prava ili sloboda zajemčenih Ustavom. Formalno pozivanje na pojedine odredbe Ustava, ne čini po sebi ustavnu žalbu dopuštenim pravnim sredstvom.
Imajući u vidu da se u predmetnoj žalbi ne navode razlozi niti dokazi koji se mogu dovesti u vezu sa povredom ili uskraćivanjem Ustavom zajemčenih prava ili sloboda, već se od Ustavnog suda traži da ocenjujući zakonitost osporene revizijske presude postupa kao instancioni sud u odnosu na Vrhovni sud Srbije, Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.
4. Polazeći od navedenog, Ustavni sud je na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić