Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neblagovremenosti u krivičnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu kao neblagovremenu. Rok od 30 dana za podnošenje žalbe teče od dana dostavljanja drugostepene presude, a ne od obaveštenja javnog tužioca o (ne)podizanju zahteva za zaštitu zakonitosti, jer taj zahtev nije delotvorno pravno sredstvo.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Petra Simonovića i Predraga Simonovića, obojice iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 9. juna 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Petra Simonovića i Predraga Simonovića izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Kuršumliji K. 251/08 od 3. novembra 2009. godine i presude Apelacionog suda u Nišu Kž 1. 1164/10 od 1. decembra 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Petar Simonović i Predrag Simonović, obojica iz Beograda, preko punomoćnika, advokata Bratislava Todorovića iz Niša, podneli su Ustavnom sudu 14. aprila 2011. godine ustavnu žalbu protiv presude Opštinskog suda u Kuršumliji K. 251/08 od 3. novembra 2009. godine i presude Apelacionog suda u Nišu Kž 1. 1164/10 od 1. decembra 2010. godine, zbog povrede prava na nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta iz člana 25. Ustava Republike Srbije, prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku iz člana 32. Ustava.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje se zakonom.
Odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio: da su presudom Opštinskog suda u Kuršumliji K. 251/08 od 3. novembra 2009. godine, okrivljeni T.I, I.M. i M.K. oslobođeni od optužbe da su izvršili krivično delo koje im je optužnim predlogom oštećenih kao tužilaca stavljeno na teret; da je presudom Apelacionog suda u Nišu Kž. 1. 1164/10 odbijena kao neosnovana žalba punomoćnika oštećenih kao tužilaca, ovde podnosilaca ustavne žalbe, a presuda Opštinskog suda u Kuršumliji K. 251/08 od 3. novembra 2009. godine potvrđena; da je dopisom Republičkog javnog tužilaštva KTZ. 214/11 od 9. marta 2011. godine obavešten punomoćnik oštećenih kao tužilaca, advokat Bratislav Todorović da nema osnova za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv presude Opštinskog suda u Kuršumliji K. 251/08 od 3. novembra 2009. godine i presude Apelacionog suda u Nišu Kž 1. 1164/10 od 1. decembra 2010. godine.
4. Ustavni sud ukazuje na to da, saglasno odredbama čl. 429. i 421. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 122/08 i 72/09), ovlašćenje za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti ima isključivo javni tužilac. Ustavni sud je stoga ocenio da se zahtev za zaštitu zakonitosti u krivičnom postupku ne može smatrati delotvornim pravnim sredstvom koje mora biti iskorišćeno pre izjavljivanja ustavne žalbe. Ovo iz razloga što isključivo javni tužilac ima mogućnost da koristi ovo pravno sredstvo i što drugi učesnici u krivičnom postupku ne mogu uticati na odluku javnog tužioca da li će i kada podići takav zahtev, bez obzira na lično podnetu inicijativu. Kako zahtev za zaštitu zakonitosti nije pravno sredstvo čije izjavljivanje stoji na raspolaganju okrivljenom ili oštećenom kao tužiocu u krivičnom postupku, to se postupak po ovom pravnom sredstvu ne smatra ni pretpostavkom za izjavljivanje ustavne žalbe. S obzirom na to da iscrpljivanje ovog vanrednog pravnog sredstva u krivičnom postupku nije pretpostavka za podnošenje ustavne žalbe, to se, prema pravnom stavu Ustavnog suda, blagovremenost ustavne žalbe ceni u odnosu na dan dostavljanja drugostepene krivične presude ili rešenja kojim je krivični postupak pravnosnažno okončan.
5. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da su podnosioci ustavne žalbe osporenu drugostepenu presudu Apelacionog suda u Nišu Kž 1. 1164/10 od 1. decembra 2010. godine primili, kako sami navode, 30. decembra 2010. godine i da je ustavna žalba podneta 14. aprila 2011. godine, po proteku roka za njeno izjavljivanje propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio kao neblagovremenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) istog zakona.
6. Na osnovu izloženog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević