Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe kao neblagovremene

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu kao neblagovremenu. Rok za podnošenje žalbe računa se od dana dostavljanja drugostepene odluke, jer je time iscrpljeno poslednje delotvorno pravno sredstvo, a nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti ne produžava taj rok.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-1705/2009
03.12.2009.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Bože Kamenova iz Niša, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 3. decembra 2009. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

Odbacuje se ustavna žalba Bože Kamenova izjavljena protiv rešenja Opštinskog suda u Nišu 1R. 224/05 od 26. marta 2007. godine.

O b r a z l o ž e nj e

1. Boža Kamenov iz Niša je 15. septembra 2009. godine Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu, koju je dopunio 23. oktobra 2009. godine, protiv rešenja Opštinskog suda u Nišu 1R. 224/05 od 26. marta 2007. godine, zbog povrede načela zabrane diskriminacije iz člana 21. stav 1. Ustava Republike Srbije i prava na jednaku zaštitu prava iz člana 36. stav 1. Ustava.
2. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07), koji je stupio na snagu 6. decembra 2007. godine, je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Odredbom člana 84. stav 1. Zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
Članom 113. Zakona je propisano: da se ustavna žalba može izjaviti i protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojim je povređeno ili uskraćeno ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom, ako je taj akt ili radnja izvršena od dana proglašenja Ustava do dana stupanja na snagu ovog zakona (stav 2.); da se ustavna žalba u slučaju iz stava 2. ovog člana može izjaviti u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona (stav 3.).
3. Na osnovu navoda iz ustavne žalbe i dokaza koji su uz žalbu priloženi, Ustavni sud je utvrdio da je pred Opštinskim sudom u Nišu vođen vanparnični postupak radi deobe stvari, u kom je podnosilac ustavne žalbe bio protivnik predlagača, a osporenim rešenjem Opštinskog suda u Nišu 1R. 224/05 od 26. marta 2007. godine izvršena je fizička deoba predmetne stambene zgrade između predlagača i protivnika predlagača.
Rešenjem Okružnog suda u Nišu Gž. 2606/07 od 10. septembra 2007. godine odbijene su kao neosnovane žalbe predlagača i protivnika predlagača izjavljene protiv prvostepenog rešenja, a rešenjem Vrhovnog suda Srbije Sgzz. 433/09 od 25. juna 2009. godine odbačen je kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti protivnik predlagača, ovde podnosioca ustavne žalbe, izjavljen protiv osporenog rešenja Opštinskog suda u Nišu 1R. 224/05 od 26. marta 2007. godine i rešenja Okružnog suda u Nišu Gž. 2606/07 od 10. septembra 2007. godine.
4. Kako Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi odlučuje u okviru postavljenog zahteva, a podnosilac je u ustavnoj žalbi i dopuni ustavne žalbe isključivo tražio da Ustavni sud poništi rešenje Opštinskog suda u Nišu 1R. 224/05 od 26. marta 2007. godine, Ustavni sud konstatuje da je u vanparničnom postupku, u slučajevima kada revizija zakonom nije dozvoljena, donošenjem drugostepene odluke po žalbi na rešenje iscrpljeno poslednje pravno sredstvo pre izjavljivanja ustavne žalbe. Ovakvo pravno stanovište se primenjuje i kada izjavljeni zahtev za zaštitu zakonitosti nije bio dozvoljeno pravno sredstvo, odnosno kada nije izjavljen na zakonom propisan način. Kako je u konkretnom slučaju zahtev za zaštitu zakonitosti podnosioca ustavne žalbe odbačen kao nedozvoljen, Ustavni sud je ocenio da je donošenjem odluke po žalbi protiv prvostepenog rešenja iscrpljeno poslednje pravno sredstvo pre izjavljivanja ustavne žalbe. Zbog toga se i blagovremenost predmetne ustavne žalbe u odnosu na osporeno vanparnično rešenje Opštinskog suda u Nišu 1R. 224/05 od 26. marta 2007. godine ima ceniti u odnosu na dan dostavljanja drugostepene odluke. Imajući u vidu da je Republički javni tužilac dopisom Gt. 3014/07 od 29. novembra 2007. godine obavestio podnosioca ustavne žalbe da neće izjaviti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih sudskih odluka, a da je ustavna žalba izjavljena 15. septembra 2009. godine, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba neblagovremena, jer je podneta posle isteka roka iz člana 113. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu. Stoga je Ustavni sud ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.
5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

 

PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.