Odluka Ustavnog suda o ponovnom određivanju pritvora bez saslušanja okrivljenog

Kratak pregled

Odbijena je ustavna žalba podnosioca koji je tvrdio da mu je povređeno pravo jer mu je pritvor ponovo određen nakon izricanja prvostepene presude bez prethodnog saslušanja. Sud je zaključio da se radi o nastavku ranije određenog pritvora, a ne o inicijalnom pritvaranju.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-1718/2010
12.01.2012.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Slavka Prvulja iz Čuruga, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 18. januara 2012. godine, doneo je

 

O D L U K U

 

Odbija se kao neosnovana ustavna žalba Slavka Prvulja izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu Kv. 50/10 od 15. januara 2010. godine i rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kž. 446/10 od 22. februara 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Slavko Prvulj iz Čuruga, preko punomoćnika Gorana Krnčevića, advokata iz Novog Sada, podneo je Ustavnom sudu 26. marta 2010. godine ustavnu žalbu protiv akata navedenih u izreci, zbog povrede prava zajemčenih odredbama člana 30. Ustava Republike Srbije.

U ustavnoj žalbi se navodi da su prava podnosioca iz člana 30. Ustava povređena time što je sud, nakon izricanja nepravosnažne presude, doneo rešenje o ponovnom određivanju pritvora podnosiocu ustavne žalbe bez njegovog prethodnog saslušanja, suprotno odredbi člana 142a stav 1. Zakonika o krivičnom postupku. Podnosilac smatra da je morao biti saslušan, imajući u vidu da je, nakon ukidanja pritvora odmah po izricanju prvostepene presude i nakon boravka na slobodi 45 dana, pritvor ponovo određen iako za to vreme nije počinio nikakvo kršenje zakona, koje bi se moglo kvalifikovati kao krivično delo. Predložio je da Ustavni sud utvrdi povredu označenih ustavnih prava.

Imajući u vidu navode ustavne žalbe, Ustavni sud je zaključio da podnosilac ustavne žalbe ističe povredu prava zajemčenog odredbom člana 30. stav 2. Ustava.

2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u osporena rešenja i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u konkretnom predmetu:

Pred Okružnim sudom u Novom Sadu vođen je krivični postupak protiv podnosioca ustavne žalbe zbog krivičnog dela razbojništvo iz člana 206. stav 1. u sticaju sa krivičnim delom iznuda iz člana 214. stav 1. Krivičnog zakonika.

Rešenjem istražnog sudije Okružnog suda u Novom Sadu Kri. 61/09 od 19. januara 2009. godine, podnosiocu je određen pritvor koji mu se računa od 17. januara 2009. godine.

Nepravosnažnom presudom Okružnog suda u Novom Sadu K. 186/09 od 26. novembra 2009. godine, podnosilac je oglašen krivim za krivična dela koja su mu stavljena na teret i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dve godine i šest meseci, a rešenjem pretresnog veća pod istim brojem i istoga dana ukinut mu je pritvor. Rešenjem Vrhovnog suda Srbije Kž. 3675/09 od 10. decembra 2009. godine, ukinuto je rešenje Okružnog suda u Novom Sadu o ukidanju pritvora podnosiocu i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Rešenjem Okružnog suda u Novom Sadu Kv. 1215/09 od 17. decembra 2009. godine odbijen je predlog Okružnog javnog tužioca u Novom Sadu da se podnosiocu ustavne žalbe odredi pritvor nakon objavljivanja presude. Apelacioni sud u Novom Sadu je rešenjem Kž. 4/10 od 12. januara 2010. godine ukinuo rešenje Okružnog suda u Novom Sadu Kv. 1215/09 od 17. decembra 2009. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Viši (ranije Okružni) sud u Novom Sadu je, odlučujući ponovo o predlogu Višeg (ranije Okružnog) javnog tužioca u Novom Sadu, našao da je okrivljenom (ovde podnosiocu ustavne žalbe) neophodno odrediti pritvor iz razloga propisanih odredbom člana 142. stav 1. tačka 3) Zakonika o krivičnom postupku. Sud je smatrao da ranija osuđivanost okrivljenog, i to više puta za krivična dela protiv imovine, skupa sa nepravnosnažnom osudom za krivično delo razbojništvo u sticaju sa krivičnim delom iznuda, koja takođe spadaju u grupu imovinskih krivičnih dela, predstavljaju okolnosti koje ukazuju na osnovanu bojazan da bi okrivljeni boravkom na slobodi mogao nastaviti sa vršenjem krivičnih dela, odnosno njihovim ponavljanjem, i osporenim rešenjem Kv. 50/10 od 15. januara 2010. godine mu odredio pritvor, koji mu se ima računati od dana i časa lišenja slobode do upućivanja na izdržavanje kazne, ali najduže dok ne istekne vreme trajanja izrečene kazne zatvora.

Apelacioni sud u Novom Sadu je osporenim rešenjem Kž. 446/10 od 22. februara 2010. godine, rešavajući o žalbi podnosioca protiv prvostepenog rešenja o određivanju pritvora, odbio žalbu kao neosnovanu i osporeno rešenje o određivanju pritvora Višeg suda u Novom Sadu Kv. 50/10 od 15. januara 2010. godine potvrdio, smatrajući da i dalje stoje razlozi za produženje pritvora okrivljenom predviđeni članom 142. stav 1. tačka 3) ZKP.

4. Odredbama člana 30. Ustava je utvrđeno: da lice za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo može biti pritvoreno samo na osnovu odluke suda, ako je pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka (stav 1.); da ako nije saslušano prilikom donošenja odluke o pritvoru ili ako odluka o pritvoru nije izvršena neposredno po donošenju, pritvoreno lice mora u roku od 48 časova od lišenja slobode da bude izvedeno pred nadležni sud, koji potom ponovo odlučuje o pritvoru (stav 2.); da se pismeno i obrazloženo rešenje suda o pritvoru uručuje pritvoreniku najkasnije 12 časova od pritvaranja, a da odluku o žalbi na pritvor sud donosi i dostavlja pritvoreniku u roku od 48 časova (stav 3.).

Članom 142. stav 1. tačka 3) Zakonika o krivičnom postupku ("Službeni list SRJ", br. 70/01 i 68/02 i "Službeni glasnik RS", br. 58/04, 85/05, 115/05, 46/06, 49/07, 122/08, 20/09 i 72/09) (u daljem tekstu: ZKP), propisano je da se pritvor može odrediti protiv lica za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo – ako osobite okolnosti ukazuju da će ponoviti krivično delo, ili dovršiti pokušano krivično delo, ili da će učiniti krivično delo kojim preti. Odredbama člana 358. ZKP je propisano: da će veće, kad izrekne presudu na kaznu zatvora ispod pet godina, optuženom koji se brani sa slobode odrediti pritvor ako postoje razlozi iz člana 142. stav 1. tač. 1) i 3) ovog zakonika, a optuženom koji se nalazi u pritvoru ukinuće pritvor ako za pritvor više ne postoje razlozi zbog kojih je bio određen (stav 1.); da će se za određivanje ili ukidanje pritvora posle objavljivanja presude, do njene pravnosnažnosti primenjivati odredba stava 1. ovog člana, i da odluku donosi veće prvostepenog suda (član 24. stav 6) (stav 3.); da ako se optuženi već nalazi u pritvoru, a veće nađe da još postoje razlozi zbog kojih je pritvor bio određen ili da postoje razlozi iz člana 142. stav 1. tačka 6) i stava 1. ovog člana, doneće posebno rešenje o produženju pritvora, da veće posebno rešenje donosi i kad treba odrediti ili ukinuti pritvor, kao i da žalba protiv rešenja ne zadržava izvršenje rešenja (stav 5.); da pritvor koji je određen ili produžen po odredbama prethodnih stavova može trajati do upućivanja optuženog, odnosno osuđenog u ustanovu za izdržavanje kazne, ali najduže dok ne istekne vreme trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi (stav 6.); da na zahtev optuženog, koji se posle izricanja kazne zatvora nalazi u pritvoru, predsednik veća može optuženog rešenjem uputiti u ustanovu za izdržavanje kazne i pre pravnosnažnosti presude (stav 7.).

5. Ocenjujući navode i razloge ustavne žalbe sa stanovišta odredbe člana 30. stav 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio sledeće:

Odredbama člana 30. stav 1. Ustava i člana 141. stav 1. i člana 142. stav 1. ZKP utvrđeni su sledeći uslovi za određivanje pritvora prema nekom licu: da postoji osnovana sumnja da je lice učinilo krivično delo, da je pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka i da pritvor može biti određen samo na osnovu odluke suda. Ustavni sud je u odluci Už-1197/2008 od 13. novembra 2008. godine izneo stav da se odredbe člana 30. Ustava odnose „na inicijalni čin pritvaranja nekog lica, odnosno na donošenje rešenja o određivanju pritvora od strane suda, a odredbe člana 31. Ustava na trajanje pritvora, što podrazumeva da je pritvor prethodno određen i da se lice već nalazi u pritvoru. Dakle, sud može da odredi pritvor isključivo ako postoji osnovana sumnja da je neko lice izvršilo krivično delo i ako je ta mera neophodna radi vođenja krivičnog postupka, čime se iscrpljuje neposredno dejstvo odredbe člana 30. Ustava po pitanju pritvora kao krivično-procesnog instituta. U daljem toku krivičnog postupka više se ne odlučuje o određivanju pritvora prema već pritvorenom licu, već se jedino odlučuje o produženju ili ukidanju pritvora, do koga dolazi kada se za to steknu propisani uslovi“.

U konkretnom slučaju, podnosiocu ustavne žalbe je pritvor određenom rešenjem istražnog sudije Okružnog suda u Novom Sadu Kri. 61/09 od 19. januara 2009. godine, koji mu se računa od 17. januara 2009. godine, kada je lišen slobode. Ovaj pritvor je više puta produžavan. Nakon izricanja nepravnosnažne prvostepene presude, podnosiocu je pritvor ukinut i on je pušten na slobodu. Međutim, kako je na to rešenje izjavljena žalba, postupak odlučivanja o pritvoru još uvek nije bio pravnosnažno okončan i odluka o pritvoru nije bila i konačna. Potvrđivanjem odluke kojom je Viši sud u Novom Sadu podnosiocu ustavne žalbe ponovo odredio pritvor, postupak odlučivanja o pritvoru je okončan i podnosilac se (shodno pravnosnažnom rešenju) morao naći u pritvoru. Ovaj pritvor po svom karakteru nije predstavljao inicijalni pritvor, jer je inicijalni pritvor u prethodnom delu postupka već bio određen, nije određen za novo krivično delo, niti su razlozi i okolnosti za njegovo određivanje bili nešto što sud ranije nije cenio. Naprotiv, osporeni pritvor je, kao i ranije, određen zbog nesmetanog vođenja krivičnog postupka koji je u toku, za delo za koje je i ranije bio određen i produžavan, kao i iz razloga koji su egzistirali i kod prethodnih produženja pritvora. Stoga se, po oceni Ustavnog suda, suštinski radi o nastavku pritvora koji je već ranije bio određen i produžavan, odnosno o njegovom kontinuitetu. Kako je na elemente i okolnosti zbog kojih je pritvor osporenim rešenjima nastavljen, iako formalno ponovo određen, okrivljeni već bio saslušan tokom trajanja istrage i u fazi glavnog pretresa, to Ustavni sud ocenjuje da nadležni sud nije bio u obavezi da ovu radnju ponovi.

Imajući u vidu da je prilikom izricanja prvostepene nepravnosnažne presude pritvor ukinut i podnosilac u skladu sa ZKP pušten na slobodu, prvostepeni sud je formalno morao doneti rešenje o određivanju pritvora, čime se ne menja njegova suština – materijalni kontinuitet pritvora po neizmenjenom zakonskom osnovu. Tome u prilog govori i navod iz osporenog rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu da se „osnovano prvostepenim rešenjem produžava pritvor prema okrivljenom“. Ustavni sud, pritom, ocenjuje pravno irelevantnim navode podnosioca da u periodu od 45 dana, koliko se nalazio na slobodi do vraćanja u pritvor, nije izvršio bilo kakvo kršenje zakona koje bi se moglo kvalifikovati kao krivično delo.

S obzirom na navedeno, Ustavni sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nema povrede prava zajemčenog odredbom člana 30. stav 2. Ustava, pa je ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", br. 109/07 i 99/11), odbio kao neosnovanu.

6. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.

 

PREDSEDNIK VEĆA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.