Odbacivanje ustavne žalbe izjavljene protiv rešenja iz izvršnog postupka
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu, nalazeći da rešenja doneta u postupku izvršenja pravnosnažne presude ne predstavljaju pojedinačne akte podobne za ustavnosudsku zaštitu, jer se njima ne odlučuje o novim pravima i obavezama stranke.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Ranka Dinića iz Zaječara, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 7. oktobra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Ranka Dinića izjavljena protiv rešenja Opštinskog suda u Zaječaru I. 1333/08 od 24. novembra 2008. godine i rešenja Višeg suda u Zaječaru Gž. 103/10 od 19. februara 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Ranko Dinić iz Zaječara je 6. aprila 2010. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv rešenja navedenih u izreci, zbog povrede načela i prava garantovanih članom 21. st. 1, 2. i 3. članom 22. stav 1, članom 32. stav 1. i članom 36. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi se navodi da osporena rešenja "ne sadrže relevantne razloge", da nisu zasnovana na zakonu, kao i da prilikom njihovog donošenja nije uzeta u obzir teška materijalna situacija u koju se dovodi podnosilac ustavne žalbe.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da se ustavna žalba može izjaviti samo protiv pojedinačnog akta kojim je odlučivano o nekom pravu ili obavezi podnosioca ustavne žalbe, jer je samo takav akt podoban da povredi njegova Ustavom zajemčena prava i slobode.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, uvidom u ustavnu žalbu i priložene dokaze, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem Višeg suda u Zaječaru Gž. 103/10 od 19. februara 2010. godine odbijena kao neosnovana žalba izvršnog dužnika, ovde podnosioca ustavne žalbe i potvrđeno osporeno rešenje Opštinskog suda u Zaječaru I. 1333/08 od 24. novembra 2010. godine kojim je na predlog izvršnog dužnika dozvoljeno izvršenje, na osnovu pravosnažnog i izvršnog rešenja Opštinskog suda u Zaječaru P1. 831/2007 od 11. juna 2008. godine.
4. Odredbama Ustava na čiju povredu se podnosilac ustavne žalbe poziva je utvrđeno: da su svi jednaki pred Ustavom i zakonom; da svako ima pravo na jednaku sudsku zaštitu, bez diskriminacije; da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta (član 21. st. 1, 2. i 3.); da svako ima pravo na sudsku zaštitu ako mu je povređeno ili uskraćeno neko ljudsko ili manjinsko pravo zajemčeno Ustavom, kao i pravo na uklanjanje posledica koje su povredom nastale (član 22. stav 1.); da se svakom jemči pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bilo razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave, te da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (član 36.).
Podnosilac u ustavnoj žalbi tvrdi da osporena rešenja Opštinskog suda u Zaječaru I. 1333/08 od 24. novembra 2008. godine i Višeg suda u Zaječaru Gž. 103/10 od 19. februara 2010. godine nisu na zakonu zasnovana, što su razlozi koji bi se mogli odnositi iskljičivo na povredu prava na pravično suđenje zajamčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava.
Polazeći od prirode akata koji se pobijaju ustavnom žalbom, Ustavni sud je zaključio da osporenim rešenjima nije odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, pa su njegovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa pravom na pravično suđenje. Naime, Ustavni sud smatra da se rešenjima koja su doneta po predlogu izvršnog poverioca za promenu sredstva izvršenja ne utvrđuju nova prava izvršnom dužniku u odnosu na parnični postupak koji je prethodio izvršnom postupku i pravosnažnu presudu koja je bila rezultat tog postupka. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ocenio da je ustavna žalba nedozvoljena, jer osporena rešenja ne predstavljaju pojedinačne akte protiv kojih se, u smislu odredaba člana 170. Ustava i člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, može podneti ustavna žalba. U tom kontekstu, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropske komisije za ljudska prava, koja je, odlučujući o primenjivosti garancija prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda na izvršni postupak, zaključila da se odluke koje donosi sud u postupku izvršenja pravnosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava i obaveza, u poređenju sa postupkom koji je prethodio izvršnom postupku i odlukom koja je rezultat tog postupka (videti odluku u predmetu Anton Dornobach protiv Savezne Republike Nemačke, broj 11258/84 oi 46). Iz iznetih razloga, Sud je odbacio ovu ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je našao da nisu ispunjene Ustavom i Zakonom o Ustavnom sudu utvrđene pretpostavke za postupanje po podnetoj ustavnoj žalbi, te je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu.
5. Na osnovu iznetog, i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić