Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, utvrđujući povredu prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku koji traje preko pet godina. Podnosiocu se utvrđuje pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 500 evra i nalaže se nadležnom sudu hitno okončanje postupka.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: zamenik predsednika Suda dr Marija Draškić, zamenik predsednika Veća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, mr Milan Marković i mr Tomislav Stojković, članovi Veća , u postupku po ustavnoj žalbi Saše Pavića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 3. oktobra 2012. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Saše Pavića i utvrđuje da je u postupku koji se vodi pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu I. 24093/10 povređeno pravo podnosioca na suđenje u razumnom roku , zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije .
2. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 500 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava - razdeo Ministarstva pravde.
3. Nalaže se Prvom osnovnom sudu u Beogradu da preduzme sve mere kako bi se izvršni postupak iz tačke 1. okončao u najkraćem roku.
O b r a z l o ž e nj e
1. Saša Pavić iz Beograda podneo je 21. aprila 2011. godine Ustavnom sudu ustavnu žalbu, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u izvršnom postupku koji se vodi pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu I.24093/10.
U ustavnoj žalbi je, između ostalog, navedeno: da su po tužbi za isplatu duga od 18. aprila 2005. godine, prvostepeni i drugostepeni sud presudama P.905/05 i Gž.1673/06 odlučili u korist tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe; da od juna 2006. godine sud nije preduzeo nijednu radnju da presudu izvrši, da je „posle dugog i upornog insistiranja tužioca izvršni sud preduzeo prve korake i naplatio minimalni deo dužnog iznosa u februaru i aprilu 2009.“, te da je nakon toga „dužnik odbio dalje da plaća“; da je izvršen popis nepokretne imovine dužnika; da izvršni postupak traje pet godina, čime je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Podnosilac ustavne žalbe je istakao zahtev za naknadu nematerijalne štete.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredbom člana 82. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07 i 99/11) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
U postupku pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku, na osnovu navoda ustavne žalbe i uvida u spise predmeta Prvog osnovnog suda u Beogradu I.24093/10, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rešavanje ove ustavnosudske stvari:
Izvršni poverilac, ovde podnosilac ustavne žalbe, podneo je 28. marta 2007. godine Četvrtom opštinskom sudu u Beogradu predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnika Damira Ambruša iz Beograda, na osnovu pravosnažne i izvršne presude Četvrtog opštinskog suda u Beogradu P.905/05 od 9. decembra 200 5. godine, kojom je izvršni dužnik obavezan da izvršnom poveriocu, na ime naknade i troškova parničnog postupka, isplati odgovarajuće novčane iznose. Predloženo je da se izvršenje sprovede popisom i prodajom pokretnih stvari u svojini dužnika.
Četvrti opštinski sud u Beogradu je 10. maja 2007. godine doneo rešenje o izvršenju I. 4193/07.
Zaključkom Četvrtog opštinskog suda I. 4193/07 od 25. avgusta 2008. godine određeno je da će se popis i oduzimanje stvari izvršnog dužnika sprovesti 1. septembra 2008. godine. Popis i procena stvari izvršnog dužnika nisu izvršeni naznačenog datuma, a u spisima predmeta za to nema obrazloženja.
Zaključkom Četvrtog opštinskog suda I. 4193/07 od 16. decembra 2008. godine ponovo je određen popis i oduzimanje stvari izvršnog dužnika. Sudski izvršitelj je istog dana izašao na lice mesta i tom prilikom izvršnom dužniku uručio navedeni zaključak, kao i rešenje o izvršenju Četvrtog opštinskog suda I. 4193/07 od 10. maja 2007. godine, međutim, nije pristupio popisu i oduzimanju stvari.
Izvršni dužnik je 27. februara i 22. aprila ispatio deo duga podnosiocu ustavne žalbe.
Izvršni poverilac, ovde podnosilac ustavne žalbe, podneo je 16. jula 2009. godine predsedniku Četrvtog opštinskog suda urgenciju u cilju ubrzanja izvršnog postupka.
Sudski izvršitelj je 14. septembra 2009. godine izvršio popis pokretnih stvari u stanu dužnika.
Član domaćinstva izvršnog dužnika D.T.A, koja je prisustvovala popisu podnela je 21. septembra 2009. godine prigovor na zapisnik o prodaji i proceni, u kome je istakla da popisane pokretne stvari pripadaju njoj i preduzeću „Koral“ čiji je ona vlasnik i osnivač.
Sudski izvršitelj je 15. aprila 2011. godine ponovo izašao na lice mesta. U zapisniku o proceni koji je tom prilikom sačinjen konstatovano je da su zatečene stvari popisane 14. septembra 2009. godine, te je izvršena njihova procena.
Dopisom Prvog osnovnog suda u Beogradu od 29. septembra 2011. godine naloženo je D.T.A. da se izjasni da li njen podnesak od 21. septembra 2009. godine predstavlja prigovor trećeg lica.
Postupajući po nalogu suda, D.T.A je 10. oktobra 2011. godine podnela prigovor trećeg lica, kojim je zahtevala da se izvršenje proglasi nedopuštenim.
Izvršni poverilac je podneskom od 1. novembra 2011. godine, podnosilac ustavne žalbe je osporio pravo svojine trećeg lica.
Dopisom Prvog osnovnog suda u Beogradu od 18. novembra 2011. godine naloženo je trećem licu da dostavi dodatne dokaze kojim se potvrđuje pravo svojine preduzeća „Koral“ na popisanim pokretnim stvarima.
Postupajući po nalogu suda, D.T.A. je 2. decembra 2011. godine dostavila tražene dokaze.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, na čiju povredu ukazuje podnosilac u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbom člana 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/04), koji je važio u vreme podnošenja predloga za izvršenje u ovoj pravnoj stvari, bilo je propisano da je u postupku izvršenja i obezbeđenja sud dužan da postupa hitno (član 5. stav 1.).
Zakon o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, broj 31/11), koji se primenjuje od 17. septembra 2011. godine u članu 358. stav 1. propisuje da će se postupak izvršenja i obezbeđenja u kojima do dana početka primene ovog zakona započeto sprovođenje izvršenja okončati po odredbama ovog zakona. Takođe, i odredbom člana 6. stav 1. ovog zakona propisano je da je postupak izvršenja i obezbeđenja hitan.
5. Razumna dužina trajanja sudskog postupka je relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca, koji se moraju uzeti u obzir u svakom pojedinačnom slučaju prema njihovim specifičnim okolnostima. Složenost činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanje podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanje nadležnih sudova koji vode postupak, kao i priroda postavljenog zahteva, odnosno značaj raspravljanog prava za podnosioca ustavne žalbe su kriterijumi koji utiču na ocenu dužine trajanja postupka i određuju da li je postupak okončan u okviru razumnog roka ili ne.
Analizirajući dužinu trajanja osporenog sudskog postupka, Ustavni sud je utvrdio da je izvršni postupak pokrenuo podnosilac ustavne žalbe, kao poverilac, podnošenjem predloga za izvršenje nadležnom sudu 28. marta 2007. godine, te da postupak pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu I.24093/10 (ranije predmet Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. 4193/07) traje već pet i po godina i još uvek nije okončan.
Na osnovu navedenog, Ustavni sud je utvrdio da Četvrti Opštinski sud u Beogradu i Prvi osnovni sud u Beogradu nisu sproveli izvršni postupak u skladu sa načelom hitnosti iz člana 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku iz 2004. godine i člana 6. stav 1. Zakona o izvršenju i obezbeđenju. Naime, rešenje o izvršenju je doneto 10. maja 2007. godine, a sud nakon toga nije preduzeo nijednu izvršnu radnju duže od godinu dana. Popis pokretnih stvari izvršnog dužnika je izvršen 14. decembra 2009. godine, odnosno skoro 10 meseci nakon uručenja rešenja o izvršenju dužniku. Nakon popisa stvari nije se pristupilo njihovoj prodaji. Sledeću izvršnu radnju sud je preduzeo tek nakon godinu dana i četiri meseca. Prvi osnovni sud u Beogradu je poslednju radnju u premetu preduzeo novembra 2011. godine.
Ustavni sud je ocenio da je postavljeni zahtev u izvršnom postupku za podnosioca ustavne žalbe bio od značaja, s obzirom na to da je postupak pokrenut radi namirenja novčanog potraživanja.
Na osnovu svega izloženog, Ustavni sud je utvrdio da je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, u izvršnom postupku koji se vodi u predmetu Prvog osnovnog suda u Beogradu I.24093/10 (ranije predmet Petog opštinskog suda u Beogradu I. 4193/07), pa je u skladu sa odredbama člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 1. izreke usvojio ustavnu žalbu.
6. Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosioca ustavne žalbe zbog konstatovane povrede prava ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 500 evra u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate.
Prilikom odlučivanja o visini nematerijalne štete koju je pretrpeo podnosilac ustavne žalbe zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je cenio sve okolnosti od značaja, a posebno dužinu trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud smatra da navedeni novčani iznos predstavlja adekvatnu i pravičnu naknadu za povredu prava koju je podnosilac ustavne žalbe pretrpeo isključivo zbog neažurnog postupanja sudova. Odlučujući o visini naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu postojeću praksu ovog suda, Evropskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima, ekonomske i socijalne prilike u Republici Srbiji, kao i samu suštinu naknade nematerijalne štete kojom se oštećenom pruža odgovarajuće zadovoljenje.
Polazeći od toga da izvršni postupak povodom koga je podneta ustavna žalba još nije okončan, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odredio da se štetne posledice utvrđene povrede Ustavom zajemčenog prava otklone nalaganjem nadležnom sudu da preduzme sve neophodne mere kako bi se izvršni postupak okončao u najkraćem roku, pa je odlučio kao u tački 3. izreke.
7. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u izreci.
ZAMENIK
PREDSEDNIKA VEĆA
dr Marija Draškić