Odbacivanje ustavne žalbe protiv odluka poreskih organa i Vrhovnog suda

Kratak pregled

Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv odluka poreskih organa i Vrhovnog suda Srbije. Žalbom se suštinski osporava primena materijalnog prava i ocena dokaza, što ne predstavlja ustavnopravno pitanje, već zahtev za instanciono preispitivanje.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-1824/2010
01.07.2010.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Saše Drakulića iz Novog Sada, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 1.jula 2010. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

Odbacuje se ustavna žalba Saše Drakulića izjavljena protiv presude Vrhovnog suda Srbije U. 8008/08 od 10. septembra 2009. godine, rešenja Ministarstva finansija - Poreske uprave, Regionalnog centra Novi Sad broj 438-32/2008 od 28. oktobra 2008. godine i rešenja Ministarstva finansija - Poreske uprave, Filijale Bačka Palanka broj 309-031-00004/11-07-70-2 od 18. februara 2008. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

1. Saša Drakulić iz Novog Sada je 3. aprila 2010. godine, preko punomoćnika Agencije "Konsalting" iz Novog Sada, podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Vrhovnog suda Srbije U. 8008/08 od 10. septembra 2009. godine, rešenja Ministarstva finansija - Poreske uprave, Regionalnog centra Novi Sad broj 438-32/2008 od 28. oktobra 2008. godine i rešenja Ministarstva finansija - Poreske uprave, Filijale Bačka Palanka broj 309-031-00004/11-07-70-2 od 18. februara 2008. godine, zbog povrede načela zabrane povratnog dejstva zakona i drugih opštih akta iz člana 197. i prava na privično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

U ustavnoj žalbi je navedeno: da je podnosilac ustavne žalbe 26. oktobra 2005. godine primio deviznu doznaku iz inostranstva, iz banke u Švajcarskoj, a na svoj devizni račun u "AIK BANKA" Niš (u ustavnoj žalbi je pogrešno navedeno Novi Sad); da je podnosilac ustavne žalbe provostepenom organu, drugostepenom organu i Vrhovnom sudu Srbije podneo dokaze o tome da je u periodu od 6. jula 1998. do 31. decembra 2000. godine po osnovu ugovora za igranje fudbala ostvario prihod od 380.000 USA dolara; da je u tom periodu, sa aspekta rezidentstva, boravio u Republici Koreji duže od 183 dana u svakoj kalendarskoj godini, te je na taj način sve svoje interese ostvarivao u toj državi; da podnosilac ustavne žalbe u 1998, 1999. i 2000. godini, po propisima Zakona o porezu na dohodak građana, koji je u to vreme bio na snazi, nije imao obavezu da prijavi navedene prihode u Saveznoj Republici Jugoslaviji, odnosno u Republici Srbiji i da ti propisi ne daju osnov za bilo kakvo oporezivanje podnosioca ustavne žalbe. Podnosilac ustavne žalbe predlaže da Ustavni sud "razmotri zakonitost postupanja poreskih organa i Vrhovnog suda u smislu ocene dokaza donetih u prethodnim postupcima na osnovu kojih su doneti osporeni akti" i da poništi osporene akte.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Prema članu 85. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, ustavna žalba, pored ostalog, mora da sadrži razloge žalbe i navode u čemu se sastoji povreda ili uskraćivanje zajemčenog prava za koje se tvrdi da je povređeno.

3. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe i priloga koji su uz nju dostavljeni, Ustavni sud je utvrdio sledeće:

Na osnovu rezultata kancelarijske kontrole obračuna i uplate javnih prihoda po osnovu devizne doznake iz inostranstva od 26. oktobra 2005. godine u korist poreskog obveznika - ovde podnosioca ustavne žalbe, u kojoj je utvrđeno da podnosilac nije obračunao i uplatio porez po osnovu pomenute devizne doznake, niti podneo poresku prijavu za godišnji porez na dohodak građana - obrazac PPDG, o čemu je sačinjen zapisnik, a po prigovoru podnosioca i dopuna zapisnika, osporenim rešenjem Ministarstva finansija - Poreske uprave, Filijale Bačka Palanka broj 309-031-00004/11-07-70-2 od 18. februara 2008. godine, podnosiocu je po osnovu navedene doznake utvrđena obaveza plaćanja poreza na ostale prihode - prihode sportista i sportskih stručnjaka i godišnji porez na dohodak građana za 2005. godinu.

Ministarstvo finansija - Poreska uprava, Regionalni centar Novi Sad je, rešavajući po žalbi podnosioca izjavljenoj protiv prvostepenog rešenja, osporenim drugostepenim rešenjem broj 438-32/2008 od 28. oktobra 2008. godine, odbio žalbu kao neosnovanu.

Protiv navedenog drugostepenog rešenja podnosilac je tužbom pokrenuo upravni spor pred nadležnim sudom. Vrhovni sud Srbije je, na sednici održanoj 10. septembra 2009. godine, doneo osporenu presudu U.8008/08, kojom je tužba odbijena kao neosnovana. U obrazloženju osporene presude je navedeno da je tuženi organ pravilno postupio kada je osporenim rešenjem broj 438-32/2008 od 28. oktobra 2008. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužioca izjavljenu protiv prvostepenog rešenja, nalazeći da je to rešenje doneto bez povrede pravila postupka, kao i da je zasnovano na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primeni materijalnog prava, o čemu je Vrhovni sud Srbije dao obrazložene razloge.

Polazeći od izloženog, Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na postojanje povreda Ustavom zajemčenog prava na koje se ustavnom žalbom ukazuje. Istovremeno, Ustavni sud nalazi da podnosilac ustavne žalbe u sažetom obliku ponavlja osnovne razloge iznete u žalbi protiv prvostepenog rešenja Ministarstva finansija - Poreske uprave, Filijale Bačka Palanka broj 309-031-00004/11-07-70-2 od 18. februara 2008. godine i u tužbi protiv rešenja Ministarstva finansija - Poreske uprave, Regionalnog centra Novi Sad broj 438-32/2008 od 28. oktobra 2008. godine, odnosno osporava pravilnost ocene dokaze i pravilnost primene materijalnog prava na činjenično stanje utvrđeno u sprovedenom postupku, smatrajući da nije postojao pravni osnov da mu se utvrdi obaveza plaćanja poreza. Na opisani način se ustavnom žalbom od Ustavnog suda zahteva da kao instancioni organ ispita zakonitost osporene odluke redovnog suda, kao i zakonitost rešenja nadležnih organa uprave.

4. Ustavni sud konstatuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova i drugih državnih organa. U postupku ustavnosudske zaštite po ustavnoj žalbi, Ustavni sud jedino utvrđuje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do povrede ili uskraćivanja ljudskih ili manjinskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, pa se stoga i razlozi ustavne žalbe moraju zasnivati isključivo na konkretnim navodima kojima se ukazuje na povredu odredaba o zajemčenim ustavnim pravima, a sa stanovišta njihove Ustavom utvrđene sadržine. Formalno pozivanje na pojedine odredbe Ustava ne čini samo po sebi ustavnu žalbu dopuštenom.

Imajući u vidu da se u podnetoj žalbi ne navode razlozi koji se mogu dovesti u vezu sa povredom ili uskraćivanjem Ustavom zajemčenih prava ili sloboda, već se od Ustavnog suda traži da, ocenjujući zakonitost osporenih odluka, postupa kao instancioni organ u odnosu na redovni sud i organe državne uprave, Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom predviđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.